Zašto liberalni populisti toliko mrze Donalda Trumpa?

Pojednostavljena slika stvarnosti koju nam serviraju ne temelji se na racionalnim razlozima, njezina funkcija nije uvjeriti nas da zauzmemo racionalan stav o čitavom slučaju, već emotivnu reakciju

Donald Trump
Foto: LEAH MILLIS/REUTERS/PIXSELL

Urazgovoru s Ninom Raspudićem povodom promocije njegovog “Kratkog espressa” u Osijeku, palo je pitanje hoće li Trump pobijediti na izborima ove godine. Našalili smo se kako bi to trebalo provjeriti s Rusima ili sad imaju li nekog drugog favorita. No, unatoč šali, kao i uvijek kada se negdje javno spomene Trump, ostao je u zraku lebdjeti dojam nelagode i potrebe za pravdanjem ako o njemu ili njegovoj politici imamo pozitivan stav.

Razmišljajući o tome shvatio sam da se od Trumpove pobjede naovamo u javnoj percepciji Trumpa, u biti, ništa nije promijenilo. Za većinu medija on je i dalje “čudovište”, a sve što dolazi od njega izaziva snažne emotivne reakcije. Čovjek bi rekao kako je možda i razumljiva ta vrsta demonizacije dok si u oporbi, ali kada taj netko postane predsjednik SAD i de facto najmoćniji čovjek na planeti, očekuješ da će se ta percepcija promijeniti. Ali to, ipak, sada nije slučaj, već evo četvrtu godinu. O čemu je, onda, riječ?

Još od Orwella smo naučili kako je jedan od prvih zakona svakog totalitarnog pokreta da mora postojati univerzalni neprijatelj u odnosu na kojeg su usmjerene sve akcije vlasti. Na slici tog neprijatelja totalitarna vlast gradi svoj legitimitet. Bez te slike bi i njeno vlastito postojanje došlo u pitanje. Zbog toga je potrebno da taj neprijatelj bude netko moćan i u biti neuništiv. Njegova neuništivost jamac je trajnosti totalitarne vlasti.

U Orwellovoj 1984. taj je neprijatelj Emmanuel Goldstein. On je vođa pokreta otpora koji svojim aktivnostima stalno pravi probleme režimu, radeći na njegovom uništenju. Na mržnji prema njemu temelji se posvećenost članova totalitarne zajednice ciljevima koje joj ispostavlja režim. Da bi očuvao lojalnost podanika režim redovno organizira rituale poput čuvenih “dva minuta mržnje”. Svima je poznata scena u kojoj se Emmanuel Goldstein pojavljuje na velikom ekranu, dok okupljena gomila izlijeva svoj bijes protiv njega.

Netko je rekao kako “masovni pokreti mogu postojati bez vjere u Boga, ali ne i u vraga”. Zato je vrag u središtu moralnog univerzuma svakog masovnog pokreta. Ako želimo prepoznati totalitarne tendencije u nekom društvu najbolje je potražiti oko kojeg se “vraga” to društvo okuplja. I doista, kao nekad kod Orwella, tako danas imamo prilike gledati lijevoliberalnu javnost kako, ideološki nabrijana doktrinom novog “Ingsoca”, svako veče pored svojih malih ekrana skandira najteže uvrede protiv ovog univerzalnog neprijatelja. Samo što se naš Emmanuel Goldstein sada zove – Donald J. Trump.

Ako je vjerovati medijima, Trump je taj koji ovaj svijet drži na rubu propast, od ekološke katastrofe, do skorog financijskog sloma ili pak nuklearnog uništenja. Za bilo koji izazov pred kojim se danas može naći čovječanstvo, odgovor se čini jednostavnim i samorazumljivim – kriv je Trump. Ako krenemo od ove slike, postaje jasno kako naše današnje liberalne elite na Zapadu, koje nas opetovano upozoravaju na “rast populizma”, sami prilično vjerno Orwellova upozorenja na opasnosti totalitarizma preuzeli kao hodogram svoga uspona i očuvanja vlasti.

Svi oni koji prate aktualnu predstavu oko Trumpova opoziva pred američkim kongresom vide kako njegovi tužitelji ne iznose nikakve konkretne dokaze oko navodne Trumpove suradnje s Rusima i opstrukcije pravde, već okolišaju izvlačenjima na čisto proceduralna pitanja koja se tiču samog procesa opoziva. Stoga bi se netko mogao pitati koji je točan smisao čitave te predstave? Odgovor je da niti oni sami ne vjeruju u navode vlastite optužbe, niti im je cilj stvarno opozvati Trumpa, već očuvati svoju naraciju živom kroz stalno obnavljani totalitarni ritual koji svojoj publici nudi “dva minuta mržnje”.

Ta dualistička slika stvarnosti koju nam serviraju ne temelji se na racionalnim razlozima, njezina funkcija nije uvjeriti nas da zauzmemo racionalan stav o čitavom slučaju, već da pobude emotivnu reakciju. To je ideologija bez sadržaja, čija se bit svodi na njegovanje čiste mržnje prema “neuništivom neprijatelju”. Zbog toga bismo mogli reći da je danas jedini populizam s kojim imamo posla populizam koji nam isporučuje lijevo-liberalna elita putem vladajuće naracije o Trumpu u mas-medijima.

Današnji napadi lijevo-liberalnih populista na Trumpa simptom su moralne panike i ideološke konfuzije, a ne snage nekoga tko bi htio biti pobjednikom. Njihova je svrha samo očuvati unutarnje jedinstvo pokreta, a ne artikulacija politike koje bi imale učinka u stvarnosti. Stoga je sva prilika da će se i ove jeseni zabiti u Trumpov zid i zadovoljiti titulom “moralnih pobjednika”, kao znakom prepoznavanja vječitih luzera.