Mnogi nošenje vjenčanog prstena uzimaju nekako „zdravo za gotovo“. Par se vjenča, nose prsten i to je to – nema puno priče ni razmišljanja zašto i što on sve simbolizira. Najčešći odgovor koji osoba može dobiti jest da se vjenčani prsten nosi kako bi drugi vidjeli da su muškarac ili žena koji ga nose u braku.

Simbolika vjenčanog prstena u biblijskom smislu

Međutim, je li to jedini razlog? Znači li prsten nešto samo drugima, odnosno nosimo li ga samo da drugima pokažemo nešto ili on treba značiti i nama? Treba li prsten svakodnevno supružnicima biti podsjetnik, nečemu ih upućivati, usmjeravati misli, namjere i odluke koje donose?

Prije odgovora na navedena pitanja, pogledajmo što taj predmet kojega supružnici stavljaju na ruku jedno drugome na dan vjenčanja simbolizira u biblijskom i liturgijskom smislu. O tome sam jednom pitao našeg poznatog salezijanca don Damira Stojića. Između ostalog, on navodi:

„Znakovi kojima se Crkva služi u liturgiji imaju svoje dublje značenje.
Biblijska simbolika prstena posebno se otkriva u bizantskom obredu zaruka, u kojem se moli:
„Ti si, Gospode, pokazao da se sve daje i utvrđuje zalogom.

(1) Prstenom bi dana vlast Josipu u Egiptu (usp. Post 41,42);

(2) Prstenom se proslavi Daniel u zemlji babilonskoj (usp. Dn 6,18-24; 14,11-22);

(3) Prstenom se objavi istina Tamari (usp. Post 38,18-24);

(4) Prstenom se Otac naš nebeski pokaza milostiv prema razmetnome sinu, jer reče: „Stavite mu prsten na ruku i zakoljite tele ugojeno, da jedemo i da se veselimo“ (Lk 15,22).

Dakle, prsten se smatra znakom:

(1) vlasti (muž i žena su kralj i kraljica u svojoj obitelji, nositelji roditeljske vlasti);

(2) proslave (nakon razdoblja kušnje, kao kod Daniela);

(3) objave neke istine (ovdje npr. da su „zauzeti“);

(4) primljene Božje milosti (slično kao kod razmetnog sina).

Vjenčani prsten je puno više od znaka

Također, u Svetom pismu prsten označava nepromjenjivost, trajnost (kao što je i kršćanska ženidba nerazrješiva, usp. Est 8,8). Predstavlja također znak i oruđe (= sakrament) Božjeg djelovanja (Zerubabel, Božji pomazanik, je „pečatnjak“ – usp. Sir 49,11; Hag 2,23 – tako su i kršćanski supružnici znak i oruđe saveza Krista i Crkve).“

Iz svega navedenog, možemo uočiti da je prsten puno više od znaka za druge te da je važan znak ponajprije supružnicima, zatim djeci, a onda tek ostalima.

Što to konkretno znači?

• Prsten usmjerava misli supružnika jedno na drugo, na sakrament braka i na djecu (ako ih bračni par ima) koje im je Bog do sada podario;
• Prsten podsjeća na događaje dana vjenčanja, kao i one koji su neposredno prethodili i slijedili nakon toga dana sve do dana današnjega. Kao što se Izraelci podsjećaju o spomendanu Pashe svake godine izbavljenja iz ropstva i to prepričavaju svojim naraštajima, tako i supružnici mogu činiti sa svojom djecom na godišnjicu braka.
• Prsten podsjeća osobu da nije sama te da svi postupci utječu i na život bračnog druga i djece. Ovo je osobito važno kod donošenja značajnih odluka. Prsten je podsjetnik vjenčanoj osobi da takve odluke ne donosi na brzinu ni samostalno, nego u razgovoru i preispitivanju sa svojim supružnikom.
• Prsten može biti i upozorenje da neraspoloženje, ljutnja i ponašanja koja često proizlaze iz takvih stanja poput odrješitog odgovora ili svađe imaju duboki utjecaj na život supružnika te da su dužni što prije riješiti nastali nesporazum.
• Prsten podsjeća ženu i muža da, koliko god često mogu, razvesele svog bračnog druga gestama, razgovorom ili poklonom – malim znacima pažnje.
• Prsten daje sigurnost u svijetu nesigurnosti i nestalnosti, jer podsjeća muža i ženu da imaju nekoga na koga se mogu osloniti bilo kada i u bilo kojim životnim situacijama.
• Prsten pobuđuje radost u onom tko ga nosi jer podsjeća na postojanje osobe, bračnog druga ili družice, koja ga najbolje poznaje od svih ljudi, jer samo za tu osobu potpuno otvara svoje srce i daje svoje tijelo, dok istovremeno upozorava da je za sve druge zatvorila vrata srca i tijela!

Dan vjenčanja nije točka nego dvotočka

Ukratko, prsten je bitan znak supružnicima da više ne žive samo sebi, da više nisu samo „ja“, nego „mi“. Brak nije zajednički život dvoje cimera, dvoje pojedinaca koji žive zajedno i dijele stol i krevet, nego korjenita promjena života, i to na bolje, koja počinje danom vjenčanja. Također, vjenčani prsten podsjeća supružnike da taj dan vjenčanja nije točka, nego dvotočka, jer je toga dana počela avantura muža i žene, zajedno s Gospodinom, i da ona traje „u sve dane života njihova“.

---

Florijan Mihaljević – Žena vrsna