Majčinstvo je pitanje drugog reda. O temi „biološkog sata“ malo se govori u javnim medijima, pogotovo o važnosti i potrebi podučavanja djevojaka u srednjim školama o ženskoj plodnosti. Moderan način života i nametnuti stavovi da žene (i muškarci) moraju sebe prvo ostvariti u poslovnom, a tek onda obiteljskom smislu dovode do problema kojega žene kasno postanu svjesne. Naime, činjenica je da postoji dobna granica nakon koje je odluku o osnivanju obitelji teže ostvariti, pogotovo za žene. Za toliko mnogo njih ova vijest bude istinsko iznenađenje uz nepodnošljiv osjećaj poraza i žaljenja.
Žene svjedoče o prijevari
Postoje svjedočanstva žena koje su priznale da su na vlastitu štetu bile povedene propagandom 80-ih i 90-ih godina koja je tvrdila da ženama jedino posao, iznad svega ostalog, nudi put ka neovisnosti, uspjehu i samopouzdanju. Bilo kakvo nastojanje da se ovakav stav opovrgne konkretnim argumentima, rezultiralo bi otporom i omalovažavanjem.
Zabrinjavajući su i istupi tzv. stručnjaka – direktora klinike za plodnost koji uvjerava čitateljice da se pouzdaju u umjetnu oplodnju; stručnjaka za plodnost, profesora za nutriciju ili trenera joge koji savjetuju žene kako i kada isplanirati svoje razdoblje plodnosti.
Prevrtljivost lažnog feminizma
Ovo je žalosno stanje stvari – i smatram da je feminizam većinom kriv za to. Desetljećima feministi drže predike ženama da u životu nije važno imati djecu već imati kontrolu nad svojom plodnošću tako da mogu slobodno imati spolne odnose i istovremeno graditi željenu karijeru. Dolazak „pilule“ je to i omogućio. Sve je predobro funkcioniralo. Diljem bogatog Zapada žene su se počele brinuti o svojoj prehrani, vježbati i držati tijelo što je više moguće u formi i zdravlju, u isto vrijeme potiskujući temeljni aspekt toga zdravlja: mogućnost da žena postaje majkom.
Sada ti isti feministi drže prodike upravo suprotnog mišljenja: da „razmišljaju o plodnosti“. Umjesto lijepog tijela sada govore o tijelu koje iščekuje. No, filozofija iza takvog feminističkog razmišljanja nije se promijenila – i nema ništa zajedničko sa ženskim dostojanstvom. Dostojanstvo proizlazi iz osobnosti koju jednim dijelom čini tijelo, ali ne fetiš koji se namjerno čini neplodnim ili plodnim ovisno o modi ili kalendaru.
Važnost propovijedanja Istine
Također smatram da bi Crkva morala preuzeti određenu odgovornost za ovakvu situaciju. Kada su feministi od 60-ih godina pa nadalje objavljivali ženama da će ih „pilula osloboditi“, jesu li biskupi propovijedali suprotno, kršćansku istinu – jedinu koja će nas osloboditi, uključujući istinu upisanu u muško i žensko tijelo? Mnogo čujemo o pravdi i miru, ali gotovo ništa o životu – nijekajući sterilnost uzrokovanu kontracepcijom ili da je brak i podizanje obitelji put do svetosti i sreće za većinu muškaraca i žena. Zaista, da su biskupi diljem svijeta bili glasniji o najvažnijoj stvari u bračnom pozivu, koncept braka ne bi postao prihvatljiv bez smisla novoga života.
Agonija kada je prekasno
Šok i agonija žena koje shvate da su zakasnile s „planiranjem obitelji“ zvuči vrlo točno. Žene koje se potiče da „imaju sve“ odjednom se probude u hladnom okruženju klinike shvaćajući da su prevarene: umjesto najdubljeg ispunjenja u životu koje dolazi iz njihova (urođenog) sna o braku i podizanju djece, sada vide da im je podvaljena noćna mora: beskrajan pogled na radne stolove, urede i odijela. Ovo je tragedija ogromnih razmjera.
Ako biskupi žele propovijedati o pravdi i miru neka to bude o pravdi za žene i dostojanstvu njihova majčinstva poziva te o miru koji će proizići iz slušanja Božjeg plana za ljudsku sreću radije nego oštrih glasova feminističkih grupa.
Autor: Francis Phillips – Catholic Herald
Prevela i prilagodila: LR/ ŽENA VRSNA