Pravo na bogoštovlje nam moraju dati ili ćemo si ga sami uzeti!

Biskup Ascoli-Picena mons. Giovanni D’Ercole za rimski dnevnik “La Republicca” komentirao je najnoviju uredbu talijanske Vlade i njezinog premijera Giuseppea Contea o popuštanju mjera ograničenja prouzrokovanih “koronavirusom”…

giovanni-dercole1

Foto: Biskup Ascoli-Picena mons. Giovanni D’Ercole

Nove mjere stupaju na snagu 4. svibnja, a njima se ne ukida zabrana javnih misnih slavlja. U sklopu novih odredbi biti će dopušteno održavanje sprovoda uz prisutnost najviše 15 osoba.

Mons. D’Ercole, možda će ipak biti novog dijaloga između biskupa i Vlade. Što mislite o tome?

Da, ali vjerujem da moramo objektivno promotriti stvar. Crkva nije mjesto zaraze. Ne može se podržavati ta ideja.

Ipak, o tome se izjasnilo znanstveno povjerenstvo.

Tko vam je to rekao? Tko je rekao znanstvenom povjerenstvu da je crkva mjesto zaraze? Naše iskustvo kaže da to nije, ili bar moje iskustvo kao biskupa kaže to.

Opasnost ipak postoji.

Ozbiljne smo osobe, i stalo nam je do ljudi. U svakom slučaju pravo je ljudi ići u crkvu. Stoga je samovolja, diktatura sprječavati bogoštovlje koje je temeljno pravo, i o kojem se ne može pregovarati. Ja sam od početka rekao i podržao da crkva nije mjesto zaraze i to nastavljam misliti.

Što mislite o pogrebima koji se do sada nisu mogli održavati?

Prisilili su nas održavati ih kao psima, pokojnike su bacali samo tako… ljudi su jako patili. Petnaest osoba na sprovodu? Ostavite to nama! Znamo kako upravljati time. Pri srcu nam je ljubav za ljude. Nismo površni i naši svećenici su pokazali da su ozbiljni.

Na primjer?

Sjećate se svećenika koji je imao na misi šest osoba i karabinjera koji je došao prekinuti misu. Jeste li vidjeli sa kojom se ozbiljnošću ponio? Mi smo ozbiljne osobe. Pravo na bogoštovlje nam moraju dati ili ćemo si ga sami uzeti.

Što vjernici misle?

Ljudi su umorni. Imajte na umu da pomoći osobama molitvom znači držati ih mirnim. Znate li koliko ljudi dolazi k nama zbog psiholoških smetnji? Više ne mogu izdržati živjeti zatvoreni kući i ne znaju kuda to vodi. Crkva, osim što je prostor slobode ona je prostor nade, «vježbalište» u kojem nastojimo izgraditi bolju budućnost. Nemamo potrebu za privilegijama već  se pozivamo na pravo. Ružna slika u kojoj se je vlada očitovala pred svijetom mora biti oprana.

Ž.I., M.U., KT