Kako (ne) obnoviti grad

by

Ovih dana obilježili smo godinu dana od požara katedrale Notre Dame. (Još uvijek nije poznato što je uzrok požara koji je u Velikom Tjednu zahvatio simbol nekadašnje francuske kulture i vjere, ali odmah su nas uvjeravali da iako istraga tek započinje sigurno smo da požar nije bio podmetnut.)

Požara je izazvao veliku pozornost i niz pitanja o obnovi. Ugledni arhitekti su ponudili svoja moderna rješenja koja neću ovdje spominjati, ali poruka jednog tviterasa je prilično jasna;
Netko je primijetio da tako izgleda kada “zgrada dobije rak”.

***
Također smo obilježili i mjesec dana od potresa u Zagrebu koji je oštetio niz zgrada i istaknutih sakralnih građevina. Javila su se stara pitanje o održavanju starijih građevina i centra grada. Što bi trebali dopustiti i kakvu obnovu želimo? Tko bi trebao odlučivati o tim pitanjima?
Kako bi se ubrzao postupak najavljeno je i osnivanje različitih odbora, članovi bi bili predstavnici različitih disciplina što će svakako umiriti javnost. Naravno, i arhitekti su uključeni tako da se ne moramo bojati za konačan rezultat.
Podsjetilo me to na članak u kojem su poznati arhitekti prokomentirali novu zagrebačku vilu jednog od najbogatijih hrvata. Prvi put sam čuo za gradnju kada su mediji pisali o postavljanju “najvećeg stakla ikada ugrađenog u Hrvatskoj.” (Ne znam radi li se o nekom novom statusnom simbolu.)
Naši, pretpostavljam istaknuti, arhitekti su izjavili;
LP, ističe;

“To je bio najbolji projekt koji je došao na natječaj. Da, kuća je suvremena, ali baš takva i treba biti, a arhitekt koji ju je projektirao je zaista u samom svjetskom vrhu. Čovjek je, među ostalim, dobitnik Pritzkerove nagrade, koja je u svijetu arhitekture najviše što se može osvojiti, ma to je ko Nobelova nagrada za arhitekturu.”

BP je jasno izjavio;

“Vani, u svijetu takve interpolacije su puno češće, i izazivaju puno manje polemika nego kod nas. Kod nas će se uvijek ljudi buniti na takve, nove i inovativne stvari, posebno u centru grada, ali projekt je, za krajnjeg korisnika, sjajno osmišljen i pruža mu maksimalnu privatnost i komfor na jednoj takvoj lokaciji.”

DB, podržava projekt i kaže;

“Meni je super da je jedan takav top arhitekt uopće pristao raditi projekt u Zagrebu i uvijek sam sretan kad se radi nešto novo i inovativno. Što se tiče orijentiranosti kuće na unutrašnjost, to mi je logično, ipak se radi o obiteljskoj kući, a ne o višestambenoj zgradi.”

DM, generalno podržava svaku suvremenu intervenciju u gradskoj jezgri (a ova ima još veći značaj jer iza nje stoji svjetsko arhitektonsko ime);

“U svakom slučaju, bilo koja intervencija u gradsko tkivo je vrlo osjetljiv i zahtjevan zadatak, ne samo s oblikovne nego i s funkcionalne strane. A u ovom slučaju estetika je očito proizašla iz funkcije. Trebalo je pomiriti dvije oprečne postavke; s jedne strane želju korisnika za svim pogodnostima stanovanja u živom urbanom tkivu, a s druge strane, istovremeno omogućiti distanciranje od istog, u kvalitetan i intiman životni prostor”

kazao je M te dodao:

“Sasvim je jasno i logično rješenje da se kuća orijentira prema sebi i svojoj unutrašnjosti, kako bi se postigla željena intimnost. Ono što se iz ovoga rješenja ne može iščitati, je ostvarenje odnosa prema javnom, prema gradskom (osim u parteru). Nisam siguran da investitor nije želio ostvariti bilo kakav kontakt i vizualni odnos iz kuće prema okruženju, a prije svega prema najljepšem zagrebačkom trgu. Sagledavajući njegove do sada realizirane projekte, vidljivo je da se uvijek inzistira i posebnu pažnju posvećuje kontekstu i vizurama, stoga mi nije jasno iz kojeg se razloga u ovom slučaju od toga odustalo.”

Da ne bi bilo zabune, zgrada o kojoj pričaju arhitekti je ova (u sredini);
Radi se o sjajnom projektu i prekrasnoj funkcionalnoj građevini. Ona nudi “privatnost” i “intimnost”. Pruža “kvalitetan i intiman životni prostor”, a estetika prati funkcionalnost. (Zgrada ima zid, i ima krov – ravni naravno.)
Istina, jedan arhitekt je primijetio da baš nije vidljiv “odnos” prema javnome, ali sve u svemu, možemo biti zadovoljan.
Maleni problem s arhitekturom je što ona jest “javna”. Arhitektura je “javna umjetnost”. One koji nam pričaju o prekrasnom Carevom ruhu koje možemo vidjeti u različitim predstavama, filmovima ili serijama možemo u velikoj mjeri izbjeći. (Iako će i oni vikati s balkona ili plakata u javni prostor.) Kod arhitekture to nije slučaj.
Ako je vjerovati medijima, ljudi su je prozvali “kućom bez prozora” i “bunkerom”.
Ovo jest vila bogataša koju je projektirao slavni arhitekt, ali njegovi susjedi i prolaznici su ti koji će živjeti s pogledom na nju.
***
Možda najupečatljiviji detalj komentara jest taj što je arhitekt dobitnik “ugledne” Pritzkerove nagrade za arhitekturu. Treba nam biti čast što je uopće pristati raditi kod nas. (Pretpostavljam da je činjenica o naručitelju milijarderu pripomogla u odluci.)
Možete pokušati pogoditi kako izgledaju djela koja se mogu pohvaliti tom nagradom, ali vrlo vjerojatno nećete biti uspješni. Morate ih baš vidjeti. (Ukratko, radi se o zgradama kojima arhitekti pokušavaju impresionirati druge arhitekte, nema druge namjene ni objašnjenja.)
Nisu svi zadovoljni slikom koju nam nudi suvremena arhitektura. Ne radi o o hrvatskom fenomenu. Otpor, nažalost neuspješan, prisutan je diljem svijeta. (Iste zgrade lišene ikakvog lokalnog utjecaja izgrađene su diljem svijetu.)
U SAD-u je nedavno predsjednik odlučio reagirati i zahtijevati da sve nove vladine zgrade moraju biti izgrađene pod utjecajem klasične arhitekture. Voditelj Tucker Carlson je imao nekoliko priloga o toj temi.
Naravno, kao i sve što odluči trenutni predsjednik, i takvo razmišljanje je dočekano poznatim optužbama. (Iako optužbe ovog puta nisu specifične za predsjednika, nego za svakoga tko kaže nešto u korist neoklasične arhitekture.)
***
U Zagrebu već postoji više zgrada koje bi svaki ljubitelj suvremene arhitekture cijenio. Dosta se pričalo o zgradi glazbene akademije, točnije pričalo se o potencijalnoj počasnoj tituli za osobu koja je zaslužna za njenu izgradnju.
Radi se o ovoj prekrasnoj i sjajno uklopljenoj zgradi;
Nisu svi bili zadovoljni projektom, ali kako nisam detaljno pratio, sjećam se samo kritike pridodanih “ukrasa” koji nisu svima bili jasni. Naime, navodno se radi o simbolu “muškog” i “ženskog”. Neki su primijetili da je sunce tradicionalno također simbol “muškog” pa još manje postaje jasno o čemu se radi. Neki su čak optužili i za plagijat jer izgleda da je pravo na “kuglu” već zauzeto. Ne znam koja je funkcija tih simbola – ima li vaša kuća/zgrada takav simbol? – ali tek uređujući ovaj tekst shvatio sam sličnost s onim starijim zgradama s početka posta kojima je izrastao tumor. (Zgrada zapravo ima elemente koji se ne bi sviđali ni arhitektima one škole na koju sam mislio prilikom ideje za post.)
Nedavno smo iz medija pročitali da sveučilište ne može financirati održavanje te zgrade. Mediji su nam to predstavili kao iznenađenje. Zgrada je navodno žrtva “jeftine gradnje”, a ne uma arhitekta.
Odjednom pucaju stakle, curi voda, opasno je stajati na određenim dijelovima, zagrijavati i hladiti prostor itd; Zanemarimo novinarsko pretjerivanje, ali ne radi se o nikakvoj iznimci. Suvremene zgrade su skupe, teško ih je i nemoguće održavati, nisu prilagođenu boravku ljudi.
***
Dakle, kako pristupiti obnovi? Hoće li se sve obući u staklo i beton? Hoće li se koristiti tradicionalne tehnike i materijali? Hoće li se obnoviti u postojećem stilu?
Ne znam. Arhitekti će odlučiti.
PS
Post je samo kratki podsjetnik na suvremenu arhitekturu. (Nisam se ni osvrnuo na onu nešto “stariju” suvremenu arhitekturu koju mnogi arhitekti žele sačuvati kao nacionalno blago.)
Postoji više autora koji su na različitim razinama pisali o problemu suvremene arhitekture. Naišao sam na kraći video u kojem J.P. Watson prenosi razmišljanja nekih od njih. Jedan je posvećen obnovi Notre Dame. W.F. Buckley je ujednoj emisiji raspravljao s T. Wolfom o njegovoj knjizi From Bauhaus to Our House. Tu su naravno R. Scruton, T. Dalyrmple itd.
Na još popularnijoj razini twitter korisnici Wrath of Gnon, Architectural Revival itd.
U nastavku skica L. Kriera koji objašnjavaju pristup suvremene arhitekture na različitim lokacijama (U planinama je dopušteno napraviti mali jednoslivni krović);
odnosno u različitim veličinama;
i detaljima;
Kakva je onda budućnost grada? Ne znam.
Objavio/la