DRIESSEN: Generalna proba Green New Deala

CBS This Morning via YouTube

Više od 1,4 milijuna slučajeva Wuhanskog koronavirusa i 106.000 smrti samo u Sjedinjenim Državama popraćeno je naredbama ostanka kod kuće, bankrotima poduzeća, više od 40 milijuna nezaposlenih radnika, umanjenim poreznim prihodima i dugom bez presedana. Tekući neredi, vandalizam, palež i pljačka dodatni su problemi u mnogim gradovima i manjinskim zajednicama.

Ali tamo gdje mnogi vide katastrofu, druge vide priliku. Neki žele iskoristiti krizu kako bi donijeli zakone i programe socijalne pomoći koje inače nikad ne bi mogli dobiti. Oni ambiciozniji aktivisti vide zatvaranja kao nacrt ili pokusnu probu za potpunu energetsku, ekonomsku i životnu transformaciju u svrhu “spašavanja planeta”. Ako tri mjeseca Covid zatvaranja može smanjiti potrošnju goriva i emisije stakleničkih plinova, tvrde, trajna zabrana fosilnih goriva nije samo moguća; nju treba poduzeti odmah.

Prije pet godina, bivša dužnosnica UN-a Christiana Figueres rekla je da je stvarni cilj klimatskih akcija “namjerno transformiranje modela ekonomskog razvoja koji je vladao najmanje 150 godina” — i zamijeniti ga sa socijalističkim-environmentalističkim globalnim upravljanjem. Nedavno je rekla da bi se post-Corona ekonomski poticajni paketi trebali koristiti za “pokretanje” investicija “u nisko-ugljičnim infrastrukturnim projektima koji će stvoriti radna mjesta i postaviti svijet na sigurniji, pravedniji i otporniji put.”

Šef osoblja zastupnice Alexandrije Ocasio-Cortez razmišlja na sličan način. Green New Deal “izvorno uopće nije bila klimatska stvar”, rekao je u svibnju 2019. godine. Bila je to “kako-promijeniti-čitavu-ekonomiju stvar”. Predsjednički kandidati Joe Biden i ostali vodeći demokrati podržali su GND.

Generalni tajni UN-a António Guterres vjeruje da bi “pandemija mogla stvoriti priliku za ponovnu izgradnju globalne ekonomije na održivijim linijama”. Njegov šef za zaštitu okoliša vjeruje da COVID-19 predstavlja “šansu da se kapitalizam prakticira drugačije”. UN-ov Zeleni klimatski fond kaže da “nudi priliku usmjeriti financije prema jačanju klimatske akcije” i “ponovnom pokretanju ekonomija na klimatski-otpornu putanju niskih emisija” u svrhu kontroliranja klime i vremena te sprječavanja masivnih izumiranja.

Ukratko, odjekujući bivšeg Obaminom savjetnika za znanost Johna Holdrena, oni žele de-razvijanje i deindustrijalizaciju Sjedinjenih Država i ostalih modernih društava, uspostavljanje životnih stilova niske potrošnje koji osiguravaju “pravedniju raspodjelu bogatstva” i reći siromašnim zemljama koliko mnogo “ekološki izvedivog” razvoja će im biti dopušteno slijediti.

Možda ono najvažnije, te “vizionarske” vladajuće elite bit će glavne. One će definirati što je čisto, zeleno, obnovljivo, održivo, ekološki izvedivo, sigurnije, pravednije, otpornije. One će zahtijevati manje putovanja, razmjene i trgovine — za mase. One će živjeti prilično dobro, dok će istodobno govoriti današnjim radnicima na naftnim poljima i u tvornicama da njihove industrije moraju nestati i da se moraju zadovoljiti s minimalno plaćenim poslovima instaliranja, održavanja i demontaže vjetrenih turbina i solarnih panela napravljenih u inozemstvu.

Obožavatelji i provoditelji Covid-19 zatvaranja nisu svjesni ekonomskog, društvenog i ljudskog uništenja uzrokovanog zatvaranjima: ne samo ekonomskih gubitaka, iscrpljenih ušteđevina i uništenih snova, već milijuna slučajeva depresije, ovisnosti o drogama, alkoholizma, obiteljskog nasilja, pretilosti, moždanog i srčanog udara, tisuća smrti od tih uzroka te samoubojstava i ubojstava koja se mogu pripisati zatvaranjima.

Dodajte tome milijune još uvijek nezabilježenih smrti i invalidnosti zbog propuštenih biopsija, preskočenih pregleda za otkrivanje raka i kemoterapija, propuštenih ranih tretmana za pacijente s moždanim i srčanim udarom i transplantacija organa koje jednostavno nisu učinjene — zbog zatvaranja “ne-esencijalne” medicine, ljudi su izgubili svoje zdravstveno osiguranje ili su se pacijenti bojali otići u klinike i hitne službe.

Mnoge bolnice, klinike i ordinacije izgubile su toliko novca da su morale zatvoriti svoja vrata. Kumulativni dugoročni učinak toga na zdravstvenu zaštitu, životne vijekove i broj smrtnih slučajeva među pretilima, dijabetičarima, starijima i teško bolesnim pacijentima mogao bi biti ogroman. Trebat će godine kako bi se ti ljudski troškovi manifestirali i izračunali. Doista, konačni trošak zatvaranja mogao bi biti gori od samog virusa.

Još uvijek nemamo pouzdanih podataka o Covid zarazama, slučajevima i smrti — i ne znamo jesu li smrti bile posljedica Korone ili su samo povezane s virusom i prvenstveno nastupile zbog starosti ili ozbiljnih zdravstvenih problema. Čak ne znamo koliko je ranjivih starijih ljudi umrlo od Covid komplikacija koje su im nanijele odluke dužnosnika iz New Yorka, New Jerseyja, Pennsylvanije i drugih mjesta kojima su prisilili staračke domove na prihvaćanje Korona pacijenata na oporavak i držanje zaposlenika zaraženih koronavirusom na radnim mjestima u tim ustanovama.

Sve to posljedica je zatvaranja koja traju nekoliko mjeseci. Sugeriranja da “transformiramo” našu ekonomiju sa skupom, nepouzdanom, vremenski ovisnom energijom — i vječno trpimo zbog nedostatka energije, zaposlenosti, zdravstvene skrbi i ostalih stvari — graniči s ubilačkim ludilom. Oni bi odgodili ili uklonili bilo kakav ekonomski oporavak, što bi rezultiralo nezamislivom bijedom i smrtima u trenutačno razvijenim zemljama — i osudili desetke milijuna ljudi u još uvijek osiromašenim zemljama na strašne patnje, bolesti, glad i smrt.

Što se tiče spašavanja planeta i osiguravanja “ekonomski izvedivog” razvoja, energetski sustavi GND-a bili bi znatno pogubniji za pejzaže, staništa i divlje životinje — i na ljudsko zdravlje i blagostanje — od bilo kakvih mogućih učinaka od ljudskog udjela u budućim klimatskim promjenama ili vremenskim događajima.

Kao što novi film Michaela Moorea, “Planeta ljudi“, dramatično demonstrira, tehnologije vjetra, sunca, baterija i biogoriva su antiteza čistog, zelenog, obnovljivog i održivog. Još gore, ekološka devastacija koju dokumentira događa se u svijetu koji je još uvijek 81% ovisan o nafti, prirodnom plinu i ugljenu, 4% o nuklearnoj energiji i 7% o hidroenergiji. Učinci i gubici životinjskih vrsta bili bi nemjerljivo veći kad bi bili 100% ovisni o pseudo-obnovljivih izvorima energije.

Usvajanje UN-AOC energetskih recepata zahtijevalo bi doslovno milijune 250-metarskih vjetroturbina, milijarde solarnih panela, milijarde pola tona teških baterija, tisuće plantaža biogoriva i posječenih šuma, milijarde vozila na baterije i na tisuće novih i proširenih rudnika koji bi osigurali desetke milijardi tona više metala i minerala. Ekološki učinci dosegli bi svaki kutak svakog kontinenta. Nestalo bi na stotine vrsta ptica, šišmiša, gmizavaca i sisavaca. Troškovi kućanstava, bolnica, škola, poduzeća i tvornica bi porasli u nebo. Radna mjesta i industrije bi nestale.

Ti bi recepti također učinili Sjedinjene Države užasno ovisnima o Kini, ne samo za medicinske proizvode i farmaceutske komponente — već i za metale, sirove materijale i dijelove potrebne za vjetroturbine, solarne panele, rezervne baterije za napajanje i njihovu primjenu u obrani, zrakoplovstvu i visokoj tehnologiji. Sve to rudarenje i proizvodnja u Aziji i drugim dalekim zemljama zahtijevalo bi fosilna goriva i to na razinama daleko većim od bilo čega viđenog u povijesti, pod minimalnim ili nepostojećim zakonima o zagađenju, sigurnosti na radnom mjestu i ljudskim pravima, popraćenim ogromnim emisijama ugljičnog dioksida.

Obožavatelji i provoditelji GND transformacija svjesno se oglušuju na ove stvarnosti. Oni odbijaju raspravljati o njima ili dozvoliti drugima da raspravljaju o njima — budući da bi to uništilo njihovu lažnu narativu “spašavanja planeta” i potragu za potpunom kontrolom nad našim životima, sredstvima za život, životnim standardima i slobodama.

Nije ni čudno što je Mooreov film jednostavno izludio UN-AOC environmentalističku rulju. YouTube je uklonio film sa svoje platforme, a mainstream mediji, društveni mediji, tražilice i informacijske stranice sad se bave otvorenom cenzurom u vezi klimatskih, energetskih i environmentalističkih pitanja.

Sve aktivniji aktivistički, liberalni medijski kompleks također želi diktirati i kontrolirati što ljudi vide, čuju, govore i misle o rasnim odnosima, medicini i gotovo svakoj drugoj političkoj temi. Od NY Timesa i Washington Posta, do Facebooka, Twittera, GoogleaYouTubea i Wikipedije, platforme koje bi trebale biti forumi robusne rasprave i debate umjesto toga diktiraju ono što je istina i laž, dopušteno ili zabranjeno.

SAD, EU i UN green new dealovi samo su jedna od komponenti ove bitke za našu budućnost. Prijetnja totalitarnih diktatura nad svakim aspektom naših života je zloslutna. Moramo joj se oduprijeti sada i uvijek.

Paul Driessen je viši savjetnik za politiku Odbora Za konstruktivno sutra i autor mnogih knjiga, izvješća i članaka o energetskim, klimatskim i enviromentalističkim pitanjima.