Je li Bog nemoćan?

Na ovaj osvrt potakao me članak psihologinje Gordane Buljan Flander objavljen u “Dvadeset i četiri sata”.

Djeca, žrtve prirodne katastrofe, su u problemu. “I mladi gledaju suze svojih očajnih roditelja…, treba s njima pričati o poplavi da lakše prebrode traume.”

Ne čudim se više da rijetki od naših psihologa za djecu ne računaju da su sva ova zla izazvala i duševne dvojbe i traume u njima.

Za ovo što se dogodilo stariji imaju izreku: “Bog je tako htio, to je Božja volja…”

Djeca, mladi srednjoškolci ovogodišnji krizmanici zbunjeni su takvim i sličnim tvrdnjama.

Zašto je to Bog taka htio? U sumnju dolazi sve ono što su učili o Bogu dobrom Ocu, Isusu prijatelju i bratu.

Ožalošćeno i očajno dijete će pomisliti da je i Bog zločest jer su iskusili da samo zločesti čine neko zlo.

Moralne dileme bez objašnjenja ostavljaju sumnje i nevjeru.

Nabrojene su sve vrste psihološke pomoći, od razgovora, materijalne pomoći, bolničkog promatranja, radionica na tu temu. Među onima koji bi trebali pomoći djetetu su i roditelji, što je začudno jer i oni su periferni za mnoge. “Dakle, treba razgovarati s njima i time liječiti traume, jer izbjegavanje razgovora šteti. S njima pričati, pustiti ih neka plaču, otplaču svoj gubitak.”

Crkva je nepravedno izostavljena.

Od nje se ne traži, nažalost ni ne očekuje, nikakva psihološka pomoć ugroženoj djeci.

Tko bi to mogao, ako ne mi, objasniti djeci problem zla i tko je tu kriv za ono što se dogodilo?

Kako djeci na vjeronauku, osobito onima s poplavljenog područja objasniti uzroke i razloge prirodnih i osobnih katastrofa?

Pitanja se nameću: zašto djeca pate, zašto gladnih ima, bolesnih od neizlječivih bolesti, ugroženih prirodnim katastrofama.

Neki će zaključiti: “Da je Bog svemoguć, spriječio bi to, da je dobar, zaštitio bi čovjeka u nevolji.” Ovo su razlozi mnogima da ne vjeruju u Boga.

“Ako je Bog voljan spriječiti zlo, a nije sposoban, onda On nije svemoguć. Ako je sposoban, a nije voljan, onda je zlonamjeran. Je li On sposoban i voljan? Odakle onda dolazi zlo? Ako nije ni sposoban ni voljan? Zašto ga onda nazivati Bogom?”

Unatoč molitvi, pomislit će unesrećeni, koju mu iz nevolje upućujemo, On ostaje gluh ili smo mi krivo shvatili njegovo djelovanje u svijetu?

Je li Bog “mrtav” pita se filozof Nietzsche?

Vjera i Biblija nam daju drugačiji odgovor. Bog nije izvor zla, nego dobra. “Đavao je otac zla i laži”, a čovjeku je darovana sloboda izbora.

Tko je odgovoran? Nekad su mislili da postoje dva počela: počelo dobra i zla. Manihejski princip i platonska borba između svjetla i tame. Kršćanski pogled je drugačiji. Zlo nije produkt Božjeg stvaranja, a događa se u svijetu i postavlja kao suprotnost Bogu. Čovjek je nemoćan da ga riješi. Činjenica je da neki nose sotonsko zlo u sebi, čine zlo i opravdavajući ga dobrim. Slobodnom voljom, izopačenom savješću prihvaćaju svoj nacrt uređenja svijeta koji je daleko od Božjega. Zlo i sotona su sinonim za istu stvarnost. Isus daje mjerilo po kojem bi raj bio na zemlji: “Ljubi Boga, a bližnjega kao samoga sebe.” Nedosljednost, i ostale zle sklonosti čovjekove ruše taj naum. Na kraju vremena će biti razdioba na dobre i nepopravljivo loše, zle.

Nije lako biti vjernik. Neki kažu da ne vjeruju u Boga, jer kad bi Bog postojao bio bi utjelovljenje zla.” “Volim ga zanijekati, negoli biti odgovoran za zlo”, pisao J. Coterau. Mnogima zlo na svijetu tijekom povijesti krvi, ratova, katastrofa, ubija vjeru i nadu. U “Mitu o Sizifu” Camus daje ideju izlaza iz zla – samoubojstvo. Wolfgang Borchert u svojoj drami “Vani pred vratima” ispituje Božju dobrotu. “Gdje je bio kad je bomba u ratu raznijela dijete, kad su nestali i pobijeni mnogi?” I tako se niže krik za krikom, “jedan potresniji od drugog.” Čini nam se da zlo ostaje i Božja šutnja također.

Za filozofa Leibniza ovo je najgori mogući svijet u kojemu se ljudi ubijaju i pate. Gledajući ga jedino možeš biti “pesimist i bezbožac”.

Njemu se suprotstavlja E. Hartmann i po njemu ovo nije najgori svijet, a ni najbolji, ali tako loš da drugoga ne treba. F. Nietzsche vjeruje da se na ruševinama zla svijeta mora roditi “novi čovjek”, srušiti staro da se obnovi novo jer – “Bog je mrtav”. Čovjek uzima njegovo mjesto. Iz te i drugih ideja izašao je nacional-socijalizam u Njemačkoj s Hitlerom na čelu i zlom uništenja milijuna ljudi da si stvori “Übermensch”. Što je s postojanjem đavla na svijetu?

Unatoč svemu javlja se danas i jučer nešto apsolutno neljudsko, zlo koje nije produkt čovjeka. Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, nego od čovjeka. “U marksizmu je san o raju na zemlji, kojemu je Bog smetnja, jer mu ne da slobodno živjeti. “Vjera je opijum za narod.” Što je s egoizmom i gušenjem ljudske slobode, željom za vlašću, tiraniji novca, pohlepom i neracionalnim iskorištavanjem zemlje? Nepravde se moraju suzbijati, ali nikad se do kraja neće suzbiti. Idu pred sud Božji. H. E. Jacob u knjizi “6000 godina kruha” opisuje potresne drame “mlinova”, koji su u Njemačkoj i diljem Europe mljeli milijune nedužnih.

Francuski mislilac Jean-M. Gyiaua opisuje svoj san kako ga je anđeo odveo u visine, ponad zemlje. Tu je čuo glasove, zapomaganja, molitve, “tragičan velepjesan bola“. Na upit, anđeo mu reče da su to molitve patnika. “A što Bog na to?” Sjajni anđeo pocrni i reče: “Kad bih ja bio Bog, kako bih plakao.” Na to se anđeo spustio na zemlju uz riječi: “Osjetio sam puno samilosti za ljude, a da bih živio na nebu.”

Albert Camus u svojim djelima pokušava naći odgovor na besmisao života i smrti i odsutnost Boga u ljudskoj patnji, posebno u romanu Kuga. Sartre u drami “Đavao i dobri Bog”: “Svi protiv Boga ustaju jer je okrutan kad je sina dao razapeti, jer je isključiv; šutnja, odsutni, zaborav, svemirsko ništavilo…; ako Bog postoji, čovjek je ništa. On je odgovoran za zlo u svijetu.”

Za zlo nije Bog kriv. On nam je dao pravila kojih bismo se trebali držati, “a čovjek radi kao da Boga nema.” Priroda uzvraća udarac!

Isus je skretnica i skretničar na našoj vožnji. Koji ćemo kolosijek odabrati? Bez njega nema odgovora na tajnu zla u svijetu. Sloboda izbora je u našim rukama. Crna predviđanja učenih ljudi. Govori se o globalnom zatopljenju, emisiji stakleničnih plinova, velikoj ovisnosti o nafti, ugljenu. Crni scenarij i klimatske promjene ugrozit će čovječanstvo.

Bog nam je dao zemlju i sve na njoj da je obrađujemo a ne uništavamo.

Čovječanstvo će odgovarati i već odgovara za zloporabu slobode. Bog nije kriv za sve što nam se dogodi.

Trebali bismo djeci i odraslima na susretima o tome progovoriti.

Župnik u Nuštru, književnik i slikar