Kufer u Božjoj ruci

 

Čovjek je umro i kada je to shvatio, vidio je Boga kako dolazi s kuferom u Njegovoj ruci.

Dijalog između Boga i mrtvog čovjeka…

Bog: U redu sine, vrijeme je da krenemo.

Čovjek: Tako brzo? Imao sam puno planova.

Bog: Stvarno mi je žao ali, vrijeme je da krenemo.

Čovjek: Što imaš u tom kuferu?

Bog: Ono što ti pripada.

Čovjek: Ono što mi pripada? Misliš, moje stvari, odjeću, novac…

Bog: Te stvari nikada nisu bile tvoje, one pripadaju Zemlji.

Čovjek: Jesu li to moja sjećanja?

Bog: Ne, ona pripadaju vremenu.

Čovjek: Jesu li to moji talenti?

Bog: Ne. Oni pripadaju okolnostima.

Čovjek: Jesu li to moji prijatelji i obitelj?

Bog: Ne sine. Oni pripadaju putu kojim si išao.

Čovjek: Jesu to moja žena i djeca?

Bog: Ne. Oni pripadaju tvom srcu.

Čovjek: Onda to mora biti moje tijelo.

Bog: Ne.  Ono pripada prašini.

Čovjek: Onda to sigurno mora biti moja duša!

Bog: Griješiš sine. Tvoja duša pripada meni.

Čovjek suznih očiju i sa strahom uzme kufer iz Božje ruke i otvori ga… PRAZAN!!

Slomljenog srca i uz suze koje su se slijevale niz njegove obraze, čovjek upita Boga…

Čovjek: Nikada ništa nije bilo moje?

Bog: Tako je. Nikada ništa nisi imao.

Čovjek: Pa onda? Što je bilo moje?

Bog: Tvoji TRENUCI. Svaki trenutak koji si živio bio je tvoj.

Izvor: alternativainfomacije.com