Brak i odgoj na kušnji

5


Prastara pitanja na koje teško naći odgovor jer ga ostvaruju dvije osobe različitih sklonosti, karaktera.

Što je temelj braka? Što nedostaje za dobar brak? Tijek tvoje budućnosti započinje u obitelji, jer se prva škola za vrline nalazi u roditeljskoj sobi!

Što sve djeca tijekom sazrijevanje ne vide, ne čuju o zajedničkom životu roditelja?

Papa Pio XII. napisao je da je brak najveći mučenik našeg doba.

To je tema za roditelje. Ni svjesni nisu da svojim bračnim životom odgajaju svoju djecu.

Pisac Hemingway je napisao da je ljubav za mnoge samo jedna prljava laž više. Da. Mnogi su izgubili vjeru u ljubav.

Koji je zadatak na svima nama? Na tebi, na Crkvi i zajednici? Kako i na koji način stvoriti onu blagoslovljenu zemlju, sveti prostor, toplo gnijezdo u kojem čovjek može naći sebe, doživjeti svoju osobnost.

U Talmudu piše: “Obitelj je kao palača. Ako palači istrgneš jedan temeljni kamen, onda se sve počinje rušiti.” Koji je temeljni kamen tvoje obitelji? Koliko je čvrst ili je narušen pa ga treba iznova ugraditi? “Kroz vlastito iskustvo upoznao sam u tančine sve faze obiteljskog života i uočio krhkost krvnih veza; one su čvrste kad ih podržava duhovna veza…, a bez toga one se raspadaju kod prvog udarca.” (A. I. Hercen)

Razlozi su ponekad neozbiljni kao i oni koji ih podnose i rastaju se. U svakom slučaju trpe djeca koja iz takvih brakova ostaju. Brak je tvrđava koju opsjedaju sa svih strana.

O uzrocima nesklada u obitelji… Riječ je o djeci, najvažnijem plodu svake obitelji. Što je s djecom u obitelji? Netko će reći, u praksi je to evidentno, djeca se financijski ne isplate.

To ja tako kad se dijete čeka kao roba potrošačke vrijednosti, a ne kao istinska ljudska vrijednost. Očito je da djeca ne privrjeđuju, a kad počnu privrjeđivati ospu se, ostavljaju roditelje, traže vlastiti dom i nisu više kao nekada “štap starosti”, ne bar mnogi, “svjetlo ugašenih očiju”, kako je rekao slijepi Tobija u Bibliji.

Što je s odgojem djece? I tu se traži veća sloboda. Ne neću govoriti o broju djece. Govorim o poteškoćama pred koje se postavlja rođeno dijete, ukoliko mu roditelji daju priliku da se rodi. Znate li kad je dijete najugroženije? U utrobi majke. Onda ga nikakav zakon ne štiti. No, pustimo to. Što će roditelj s djetetom koje nema sigurnost i potporu starijih?

Zvanje mu unaprijed nije određeno, nalazi se pred nepoznatom i nesigurnom budućnošću. Što je za tvoje dijete budućnost? To je očito mukotrpan i rizičan odabir između tolikih mogućnosti školovanja.

Što trebaju činiti otac i majka? Kažu da bi djetetu trebali dati veću slobodu oko izbora, a ne na njemu realizirati svoje propale ambicije i tako mu pomoći da uđe u društvo odraslih. Ako tu dijete ne naiđe na potporu oca i majke, rast će kao onaj kome nešto nedostaje i život će mu biti koban i tragičan. Nažalost ova moderna civilizacija pokazuje se nesklona obitelji.

Obitelj s djecom se ne smatra darom i bogatstvom, već teretom. U mnogim županijama i općinama u Hrvatskoj već je počelo izumiranje pučanstva. Više je umrlih nego rođenih. Hrvatska umire u obitelji koja ima jedno dijete, dvoje ali i zbog velikog broja pobačaja.

Može li se govoriti o poljuljanom ćudoređu, vrijednostima ljubavi i braka? Očito da može kad ima toliko neozbiljnih bračnih veza, brakova na probu.

Sve češći su predbračni i izvanbračni seksualni kontakti i oni se smatraju među mnogima sasvim prirodnim odnosima. Pitanje: je li se poboljšao moral u Hrvata time što je službena prostitucija zabranjena?

Mnoge su rastave braka, a što je najčudnije, razlozi su raznovrsni: neki se rastaju jer su navezani na svoje, zbog egoizma, prijevare, neki zbog nezrelosti, zbog nezavršenog puberteta većine njih pri ulasku u bračnu zajednicu, neki se rastaju zbog ljubomore koja razara ljubav, neki navode zlovolju, dosadu u braku, neki se rastaju zbog bližnje grešne prigode, preljuba jer se “Venera i Adonis” mogu naći na radnom mjestu, na ulici, na zabavi. Što je s onim obećanjem izrečenim na vjenčanju: “Bit ću ti vjeran u dobru i zlu…?”

Kad se mladi rastanu, kad majci kći dođe kući ne okrivljuje i sebe uz ostalo. Obično su krivci oni drugi. Je li baš tako?

Župnik u Nuštru, književnik i slikar