Govori Ivana Pavla II. tijekom njegova pontifikata nerijetko su vrvjeli pravim biserima istočenim iz bogatstva nauka Katoličke Crkve. Govor koji vam iznosimo u nastavku Sveti Otac uputio je više tisuća članica Talijanskog profesionalnog udruženja kućnih pomoćnica 1979. god. na temu vrijednosti i dostojanstva rada u kućanstvu. Povodom desetog nacionalnog Kongresa Talijanskog profesionalnog udruženja kućnih pomoćnica, koji se tih dana održavao u Frascatiju, članice su željele na audijenciji započeti raspravu na temu „Rad u kućanstvu u talijanskom gospodarstvu i obitelji“.

Rad koji je ponizan, repetitivan i, stoga, herojski čin

Na audijenciji Papa započinje svoj govor ističući kako svaka članica udruženja „predstavlja skroviti rad koji je neophodan i prijeko potreban; samopožrtvovan rad, koji nije uzbudljiv niti popraćen pljeskom, a ponekad čak ne dobiva ni priznanje i zahvalnost. Taj rad je ponizan, repetitivan, monoton i, prema tome, herojski čin nebrojenog mnoštva majki i mladih žena koje svojim svakodnevnim trudom sudjeluju u financijskom doprinosu brojnim obiteljima. Tako rješavaju i mnoge teške i delikatne situacije, pomažući roditeljima koji su daleko ili, pak, braći u potrebi.“

Papa, kojemu su znane životne nedaće, dodaje kako ih razumije, cijeni i prati u njihovim težnjama i željama te ih potiče da im vjera u Isusa Krista bude utjeha. „Najveća utjeha jest i mora biti, danas i uvijek, Isusova prisutnost u našim životima. Isus, božanski Otkupitelj, ušao je u ljudsku povijest i došao među nas da bi prošao svakom stazom života. Da bi stekao naše povjerenje, prosvijetlio naše misli, očistio naše želje i utješio našu žalost.“

Isus je vratio ženi njezino puno dostojanstvo

Papa nastavlja kako je promišljanje o Isusovu stavu prema ženi posebno dirljivo.
„Isusovi postupci su smjeli i iznenađujući u onim trenucima kada se žena u poganstvu smatrala predmetom užitka, nečijeg vlasništva i napornog rada, te kada je bila u podređenom položaju i trpjela poniženja u židovstvu.

Isus je uvijek pokazivao najveće poštovanje i uvažavanje prema svakoj ženi, a posebno je bio osjetljiv na njihovu patnju. Nadilazeći vjerske i društvene granice toga vremena, Isus je vratio ženi njezino puno dostojanstvo koje joj pripada kao ljudskom biću pred Bogom i čovjekom. Kako bismo samo mogli zaboraviti njegove susrete s Martom i Marijom (Lk 10,38-42), Samaritankom (Iv 4,1-42), udovicom iz Naima (Lk 7,11-17)? Ili pak preljubnicom (Iv 8,3-9), ženom koja je patila od krvarenja (Mt 9,20-22) i grešnicom u kući farizeja Šimuna (Lk 7,36-50)? Čak i samo nabrajanje tih žena ne može nas ostaviti ravnodušnim.

No što je još važnije, kako bismo mogli zaboraviti da je Isus htio da se dvanaestorici pridruže i neke žene (Lk 8,2-3)? One su ga pratile, služile mu i tješile ga dok je hodao teškim križnim putom.
A nakon uskrsnuća Isus se ukazao svetim ženama i Mariji Magdaleni, rekavši joj da prenese učenicima vijest o njegovu uskrsnuću (Mt 28,8).

Isus se želio utjeloviti i ući u našu ljudsku povijest i htio je imati Majku, Mariju. Time je izvisio ženu na najviši vrh dostojanstva koji je vrijedan najvećeg divljenja. Marija je postala Majka utjelovljenog Boga, Bezgrešna Djevica, Velika Gospa, Kraljica neba i zemlje. Dakle, vi, kršćanske žene, morate poput Marije Magdalene i drugih žena iz evanđelja propovijedati. Morate svjedočiti da je Krist doista uskrsnuo i da je on naša jedina prava utjeha! Njegujte svoj unutarnji duhovni život i odvojite svakoga dana barem malo vremena za meditaciju i molitvu.“

Žena je po dostojanstvu jednaka muškarcu, a objema im je dužnost da surađuju jedno s drugim

Papa kaže kako bi ideal žene trebao biti njezino dostojanstvo, kao i dostojanstvo njezina poslanja.
„Žalosno je vidjeti kako su žene desetljećima trpjele poniženja i zlostavljanja. Ipak, moramo vjerovati da je dostojanstvo muškarca, kao i dostojanstvo žene, potpuno i sveobuhvatno samo u Kristu!“

Sveti Otac se referirao i na riječi svog prethodnika pape Pija XII. koji je rekao da su u svom osobnom dostojanstvu, koje imaju kao djeca Božja, muškarac i žena potpuno jednaki. Jednaki su i u pogledu krajnje svrhe čovjekova života, a to je vječno sjedinjenje s Bogom u nebeskoj radosti. Vječna slava Crkve ponovno naglašava i poštuje ovu istinu, oslobađajući time ženu od ponižavajućeg i protunaravnog ropstva. Papa Pio XII još je dodao: „Žena mora s muškarcem pridonositi dobru „puka“, pri čemu je ona po dostojanstvu jednaka muškarcu. Oba spola moraju vršiti ulogu koja im pripada po njihovoj prirodi, osobinama, fizičkim obilježjima, intelektualnim sposobnostima i moralnim stavovima. Oboje imaju pravo i dužnost da surađuju jedno s drugim na opće dobro društva.

Rad u kućanstvu traži stalno i potpuno predanje

Međutim, sasvim je jasno da je muškarac po svojoj naravi skloniji bavljenju vanjskim poslovima i javnim aktivnostima. S druge strane, žena, općenito govoreći, ima dobru moć zapažanja i više takta da razumije i rješava osjetljive probleme u kućanstvu i obiteljskom životu, temelja cjelokupnog društvenog života. To, pak, ne sprečava neke žene da pokažu iznimne vještine u svakom području javnog djelovanja.“ (govor održan 21. listopada 1945.)

Sveti Otac navodi da je takav bio i nauk Drugoga vatikanskog koncila te stalna nastojanja Učiteljstva pape Pavla VI. (usp. npr. nagovor povodom Međunarodne godine žene – A. A. S. 67 [1975.]; A. A. S. 68 [1976.]). Ova doktrina, tako čista i uravnotežena, dovodi do zaključka da se njome ujedno potvrđuje vrijednost i dostojanstvo rada u kućanstvu.
„Taj se rad uistinu ne smije smatrati neumoljivim i beskompromisnim teretom, oblikom ropstva, već slobodnim izborom, koji podrazumijeva odgovornost i želju. On u potpunosti ispunjava ženu u njezinu identitetu i njezinim potrebama.

Rad u kućanstvu zapravo je ključan za neometano funkcioniranje društva te ima iznimno velik utjecaj na zajednicu. On traži stalno i potpuno predanje te je, prema tome, svakodnevna vježba samoodricanja koja zahtijeva strpljenje, samokontrolu, oštroumnost, kreativnost, spremnost na prilagodbu te hrabrost u nepredvidljivim situacijama. Uza sve to donosi prihod i blagostanje, prosperitet i gospodarsku vrijednost.

Čitav jedan svijet za sebe

Time se povećava dostojanstvo vašega rada u kućanstvu: vaša požrtvovnost nije poniženje, već posvećenje! Štoviše, vi izravno sudjelujete u neometanom funkcioniranju obitelji. To je iznimno važna zadaća, može se čak reći da je poslanje. Potrebna je odgovarajuća priprema i zrelost da biste mogli obavljati različite kućanske aktivnosti, da biste pragmatički pristupali radu i razumjeli psihologiju u obitelji. Kao i da biste savladali takozvanu „pedagogiju umora“ koja omogućuje bolju organizaciju poslova te da biste vršili nužnu odgojiteljsku funkciju.

To je čitav jedan svijet za sebe koji je iznimno važan i dragocjen i koji se otkriva pred vašim očima svakoga dana. Imam stoga samo riječi hvale za sve žene koje se bave radom u kućanstvu i vas, kućne pomoćnice, koje darujete svoje sposobnosti i svoj trud na dobrobit kućanstva!“

Ljubite svoj rad u kućanstvu i osobe kojima pomažete

Naposljetku govori slušateljicama da trebaju biti sijači dobrote te ih potiče da nadasve svoj posao u obiteljima u kojima su zaposlene rade s ljubavlju.
„Živimo u teškim i kompliciranim vremenima. Globalne pojave, koje su nezaustavljive, poput industrijalizacije, urbanizma, kulturalizma, internacionalizacije odnosa, društvene nestabilnosti i intelektualnog razvoja, doveli su do previranja u obiteljima. Vi svojom prisutnošću možete donijeti spokoj, mir, nadu, radost, utjehu te ohrabrenje da čine dobro. Pogotovo ondje gdje ima starijih, bolesnih, osoba koje pate, djece s posebnim potrebama i mladih koji su zbunjeni ili su skrenuli s pravoga puta.

Nijedan zakon ne nalaže da se morate smijati! Ali vaš osmijeh može postati dar za druge. Možete biti kvasac dobrote u obitelji. Sjetite se da je sv. Pavao pisao prvim kršćanima: ‘I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!’ (Kol 3,17). ‘Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite.’ (Kol 3,23-24) Ljubite svoj rad. Ljubite osobe kojima pomažete u kućanstvu! Iz ljubavi i dobrote niknut će vaša radost i zadovoljstvo.“

Papa završava svoj apostolski govor zazivanjem sv. Zite, nebeske zaštitnice domaćica i slugu. Sv. Zita je postala sveta ponizno služeći u ljubavi i potpunom predanju. „A povrh svega neka svakoj osobi posvećenoj kućanskim poslovima utjehu i pomoć pruži Blažena Djevica Marija. Ona je cijelu sebe posvetila brizi za obitelji, te tako pružila primjer i učenje o pravim vrijednostima“, ističe Sveti Otac.

---

Catholic Culture
Prevela: Maja Dukmenić
Prilagodila: KV