Kina, islam i banda koja nije mogla pošteno razmišljati

NAPISAO: William Kilpatrick / https://turningpointproject.com/china-islam-and-the-gang-that-couldnt-think-straight/
Izvor: turningpointproject.com
Prijevod: Troplet
Bez naslova
U korist biskupa koji imaju poteškoća s poštenim razmišljanjem.
 

Kongresnice Ilhan Omar i Rashida Tlaib, zajedno s Alexandriom Ocasio-Cortez i još 27 članova Kongresa potpisali su pismo Marku Zuckerbergu tražeći “100-postotno proaktivno otkrivanje i uklanjanje antimuslimanskog sadržaja” s Facebooka.
Hoće li Zuckerberg pristati? Skoro sigurno. Napokon, Facebook godinama suspendira stranice koje kritiziraju islam zbog onoga što smatra “antimuslimanskim sadržajem”. Zapravo, mnoštvo onoga što se piše o islamu neprestano nadgledaju društvene mreže, redoviti informativni mediji i korporacije za financijske transakcije kao što su PayPal, Visa i MasterCard.

Zamračivanje priča nenaklonjenih islamu objašnjava zašto tako malo čujete o skrnavljenju crkava i svakodnevnim napadima džihada u Europi, a gotovo ništa o neprekidnom klanju kršćana u Nigeriji od strane muslimana..

S druge strane, vjerojatno se sjećate napada bijelog nacionalista na dvije džamije na Novom Zelandu 15. ožujka 2019. godine. U napadu je smrtno stradao 51 čovjek, a tjednima, pa i mjesecima nakon toga to je imalo opsežnu globalnu medijsku pokrivenost. Otprilike pet tjedana kasnije, na Uskrsnu nedjelju, islamski bombaši samoubojice napali su tri crkve i tri luksuzna hotela na Šri Lanki, ostavivši 269 mrtvih. Iako je uništavanje i gubitak života bilo puno veće nego na Novom Zelandu, vijesti su bile puno ograničenije. Zašto je to tako? Pa, nije komplicirano. Prema jednom od omiljenih narativa medija, muslimani su svrstani u klasu žrtava. Priča s Novog Zelanda uklopila se u narativ, a priča sa Šri Lanke nije.

Mediji ne samo da imaju sklonosti prema određenim narativima, već imaju moć učiniti da se doimaju vjerodostojnim. Ako je vaš narativ jedini u narativ gradu, na kraju postaje prihvaćen narativ. Kad konkurentske vijesti nikako ne dođu na naslovnice, umiru u tami.

Novinari su nekada otkrivali priče; sada ih češće vole zataškati. Majstori medija otkrili su da je jednostavno ignoriranje priča koje su konkurencija narativima koji oni gaje učinkovitije nego kritiziranje istih.

To je potvrdio i slučaj s pričom o prijenosnom računalu Huntera Bidena. Zbog svojeg potencijala da promijeni ishod izbora, to je nedvojbeno bila jedna od najvažnijih priča godine. Ipak, to je ostala uglavnom neispričana priča sve dok rezultati izbora nisu bili osigurani.

Još jedna uglavnom neispričana priča povezana je sa stupnjem kineske infiltracije na Zapad. Nakon kasnog razotkrivanja odnosa kongresmena Erica Swalwella s kineskim komunističkim špijunom, brojni izvještaji sada pokazuju da je mala vojska kineskih agenata godinama bila zauzeta infiltriranjem u spavaće sobe, zbornice i učionice širom zapadnog svijeta. Pomislili biste da su neki pronicljivi novinari bili u toj priči prije nekoliko godina. Ali još jednom, narativ je pobio činjenice. Narativ kaže da Kina nije ništa drugo nego naš prijateljski trgovinski partner. A kad je došao Donald Trump i optužio Kineze za krađu naše tehnologije i ugrozbu naše sigurnosti, to je samo učvrstilo “probuđeni” narativ da su komunistički Kinezi sigurno dobri momci. Nijedan se reporter ili novinar koji je želio napredovati u svojoj profesiji ne bi se usudio pogledati preduboko ispod sjajne površine službene verzije.

Puno toga se dogodilo na kineskom frontu o čemu većina Amerikanaca nije znala ništa. I puno toga je duboko zabrinjavajuće. Amerikanci ne znaju puno ni o islamu. A i to je također zabrinjavajuće.

To nas vraća ka Ilhan Omar i suradnike i njihovo pismo Zuckerbergu u kojem se zahtijeva da Facebook dopušta samo ugodne objave o islamu. Ali to nije ništa novo. Medijsko tretiranje islama u rukavicama dugo traje. Razvrstavajući pune kutije starih članaka u svom uredu, nedavno sam naišao na brojne priče – neke starije od deset i više godina – koje ukazuju na ovu ili onu medijsku obmanu o islamu. Ako te obmane zvuče poznato, to je zato što stare fraze o islamu ne umiru niti nestaju. Čini se da nemaju rok isteka. Među najčešćim su:
o “Islam” znači “mir”.
o “Nasilje nema nikakve veze s islamom.”
o “Teroristi izopačuju svoju religiju.”
o “Muslimanska zajednica se sprema za reakciju.” (što se nikad ne ostvari)
o “Policija još uvijek traži motiv” (kada je motiv očito bio džihad u ime Alaha)
o “Deset muškaraca azijskog podrijetla uhićeno zbog zločina.” (U Europi i Velikoj Britaniji, “azijski” je medijska kodna riječ za “musliman”. Do sada svi razumiju obmanu, ali također razumiju da tobože nisu primijetli)

Pregledavajući stare članke, primijetio sam i mnoge dijelove izravnog cenzuriranja autora koji kritiziraju islam. Brojni su slučajevi otkazanih govora, poništavanje ponuda knjiga i onoga što je značilo sudske procese za bogohuljenje. Štoviše – možda baš zbog „ohrabrenja“ drugih – mnogi od optuženika bili su istaknuti članovi društva: Marku Steynu sudila su tri različita suda za ljudska prava u Kanadi, Geert Wilders, vodeći član nizozemskog parlamenta, bio je podvrgnut barem četiri različita suđenja, a talijanskoj je autorici Oriani Fallaci suđeno u dvije različite zemlje. Svima im se sudilo zbog “klevete religije” ili neke slične optužbe. Čak je i Brigitte Bardot – odgovor Francuske na Marilyn Monroe – u nekoliko navrata kažnjavana zbog kritike islamske ritualne okrutnosti prema životinjama.

Ilhan Omar i ostatak bande ne trebaju se brinuti oko Zuckerbergove suradnje. Različiti svjetski Zuckerbergi prikrivaju islam nešto kratko nakon 9/11. Kao i političari. Govoreći pred UN-om, predsjednik Barack Obama upozorio je da “budućnost ne smije pripadati onima koji kleveću proroka islama”. U međuvremenu, Hillary Clinton, njegova državna tajnica, usko je surađivala s Organizacija islamske suradnje (OIC) kako bi bogohuljenje postalo međunarodnim zločinom. Sljedeći Obamin državni tajnik John Kerry pregovarao je o samoubilačkom sporazumu s Iranom koji je Iran postavio na put razvoja nuklearnog oružja.

U novijim zbivanjima, Joe Biden odlučio je rehabilitirati Kerryja postavši ga posebnim izaslanikom za klimatske promjene – vrlo važan položaj kad se uzme u obzir da će doći do velike i nagle klimatske promjene kad ajatolasi počnu aktivirati svoje atomske bombe. Taj će se događaj vjerojatno dogoditi prije nego kasnije, jer gospodin Biden također želi rehabilitirati američko sudjelovanje u iranskom nuklearnom sporazumu. U Bidenovom svijetu, ajatolasi, poput kineskih komunista, samo žele biti naši prijatelji. A najmanje što možemo učiniti da iskupimo Trumpove grijehe jest da im pomognemo u njihovoj mirnoj potrazi za nuklearnom energijom.

Biden je također obećao više islama u školama i više muslimana na svim nivoima svoje uprave. Ilhan Omar i banda ne moraju se brinuti zbog “protumuslimanskog sadržaja”. Pod Biden-Harrisovom upravom svijet će biti mnogo sigurniji za muslimane radikalnijeg tipa, ali daleko opasniji za nas ostale.

Prema staroj izreci, “ono što ne znate neće vam naštetiti”, ali neznanje nije uvijek savršena sreća. Ponekad ono što ne znate može izložiti vas i ljude oko vas velikom riziku. Nažalost, ono što Biden-Harrisov tim ne zna o islamu moglo bi ispuniti knjige.

William Kilpatrick autor je knjige Što katolici trebaju znati o islamu i drugih knjiga o kulturi i religiji. Njegov rad djelomično podržava Zaklada Shillman.