Kad god se Crkva oslanja na vlasti zbog novca, gubi nešto od svoje slobode

Teško je vlasti govoriti istinu i u najboljim vremenima, ali još je teže kada je građanska vlast, također, financijer Crkve.

U nedavnom intervjuu kardinal Gerhard Müller primijetio je da:

„Od osamnaestog stoljeća, zajedno s apsolutizmom, imamo čak i u katoličkoj Francuskoj, Austriji i Bavarskoj, nesvetu tradiciju službene državne crkve (galikanizam, febronijanizam, jozefinizam).

Posljedica je da Crkva sebe više ne definira u smislu svojeg božanskog poslanja za spasenje svih ljudi, već u smislu službe koju može obavljati za društvo u okviru parametara općeg dobra i ovisnosti o državi. Samo se jednom, tijekom Kulturkampfa [Kulturnog rata] protiv pruskog državnog apsolutizma i protiv totalitarne ideologije, dogodilo praktično protivljenje ovom sustavu u ime njezine više misije (Pius XI, Enciklika Mit brennender Sorge, 1937.).

Od tada su se katolici [koji govore njemački] očito u velikoj mjeri podredili svjetovnim vladinim ciljevima (tzv. „sustav relevantnosti”) i borili se s agresivnom dekristijanizacijom društva samo u privatnoj sferi. Biskup u Srednjoj Europi danas se suočava s izborom da preživi kroz usklađenost sa sustavom ili da ga neuki ljudi označe fundamentalistom.”

Uobičajeno se tvrdi da je jedan od razloga zašto ovaj pokret iz 18. stoljeća, poznat kao febronijanizam, i u 21. stoljeću zadržava toliko utjecaja u Njemačkoj, taj što Katolička crkva od njemačke vlade dobiva ogroman novac putem Kirchensteuera ili politike crkvenog poreza. U 2019. prihodi su iznosili 6,76 milijardi eura. Takvi iznosi u Crkvi u Njemačkoj dolaze na godišnjoj osnovi. Prijetnja uklanjanjem Kirchensteuera, oružje je koje njemačka vlada može usmjeriti protiv njemačkih biskupa ako prekrše pravila. Oni koji se usude djelovati izvan ovih okvira, često su proglašeni „fundamentalistima”, „ultrakonzervativcima”, „ultramontanistima” i raznim drugim nepravednim etiketama.

Opći je povijesni zaključak da- kad god se Crkva oslanja na vlasti zbog novca, ona gubi određenu količinu svoje slobode. Teško je vlasti govoriti istinu i u najboljim vremenima, ali još je teže kada je građanska vlast, također, financijer Crkve.

Upravo iz tog razloga Majka Terezija nikada nije prihvatila novac od pojedinih vlada.

Izvor