PRAGER: Bijelce ne mrze zbog ropstva, već zbog stvaranja Amerike i Zapada

Dennis Prager

Screenshot: YouTube/Merica Metal Worx

U “Zašto Židovi?”, mojoj knjizi o antisemitizmu, postoji poglavlje o antiamerikanizmu. Moj koautor, rabin Joseph Telushkin, i ja davno smo shvatili da su mnogi razlozi mržnje prema Židovima i Americi isti.

Među njima je zavist na uspjehu — naravno, materijalnom, ali još važnije, uspjehu u smislu utjecaja. Drugi je religijska osnova oba naroda: I Amerika i Židovi su ukorijenjeni u vjeri u Boga, vjeri da su Odabrani narod i vjeri u Bibliju, osobito Stari zavjet, knjigu iz koje izvode svoje vrijednosti.

Mrzitelji Amerike i Židova zamjeraju im zbog ogromnog utjecaja koji su obje nacije imale na svijet, preziru njihovu vjeru da su Odabrani i odbacuju Bibliju kao beznačajnu, pa čak i kao zlonamjernu.

U predmodernog doba kršćanski je antisemitizam prvenstveno bio animiran optužbom za deicid — optužbom da su Židovi ubili Krista, optužbom koja nema paralelu u antiamerikanizmu. No, počevši od 20. stoljeća, razlozi za dvije mržnje su konvergirali.

U svojoj nedavnoj biografiji Adolfa Hitlera, Brendan Simms, profesor povijesti međunarodnih odnosa na Sveučilištu Cambridge, identificirao je Hitlerovu mržnju prema Americi, a osobito prema kapitalizmu, kao središnju za njegov svjetonazor: “Glavna je Hitlerova preokupacija tijekom njegove karijere bila Anglo-Amerika i globalni kapitalizam… Hitler je želio uspostaviti ono što je smatrao rasnim jedinstvom u Njemačkoj prevladavajući kapitalistički poredak i radeći na izgradnji novog besklasnog društva.”

Drugim riječima, još jedno zajedničko obilježje mržnje prema Americi i moderne mržnje prema Židovima bila je mržnja prema kapitalizmu. Nacisti su mrzili Ameriku i Židove, koji su se identificirali s kapitalizmom. A ljevica (ne liberali koji su tradicionalno voljeli Ameriku, ali koji su postali primarni omogućitelji ljevice) mrzi Ameriku, koju smatra paragonom kapitalizma. Postajući najuspješnija zemlja u povijesti, Amerika, najistaknutija kapitalistička zemlja, ostaje živa osuda svega onoga što zastupa ljevica. Ako se Amerika može srušiti, može se ostvariti svaki ljevičarski san o egalitarizmu.

Pitanje za mrzitelje Amerike, jednako kao i za mrzitelje Židova, glasilo je: Kako ih uništiti? Ono što je antisemitizam oduvijek činilo jedinstvenim među etničkim i vjerskim mržnjama bio je njegov cilj istrebljenja. Niti jedan drugi etnički fanatizam nije istrebljivački. Što se tiče Amerike, ljevica ne nastoji istrijebiti Amerikance; ta ideja je smiješna, budući da su većina onih na ljevici koji mrze Ameriku i sami Amerikanci. Ono što ljevica itekako nastoji uništiti jest Amerika kakvu smo poznavali — kapitalistička i judeo-kršćanska enklava osobnih sloboda.

Židovi su stvorili nešto što je promijenilo svijet uvodeći u svijet hebrejsku Bibliju, univerzalnog Boga koji sudi, Deset zapovijedi, odbacivanje srca kao vodiča u ponašanju, naglasak na pravdu (ne “socijalnu pravdu”) i doktrinu židovske Odabranosti. Zbog toga su ih zauvijek mrzili. Tako je i Amerika omražena zato što je u središte svog sustava vrijednosti stavila Bibliju, zbog svoje vjere da su “Drugi” Odabrani narod, zbog svojih sloboda i kapitalizma. Amerika se ne mrzi zbog njezinog ropstva. Kad bi to bio slučaj, s obzirom na sveprisutnost ropstva kroz čitavu svjetsku povijest, bila bi omražena svaka zemlja i etnička skupina na kugli zemaljskoj. Amerika je omražena zbog svojih vrijednosti i svog uspjeha.

Činjenica je da su Amerikanci, baš kao i drevni Židovi, stvorili nešto jedinstveno: američki eksperiment slobode. I on je uspio čak izvan svih očekivanja svojih osnivača. Uza sve njezine mane, Amerika jest postala blistavi “grad na brdu” — čuvena fraza koju je prvi artikulirao 1630. godine John Winthrop odjekujući Isusa u njegovoj Propovijedi na gori i koja se ponavljala tijekom čitave američke povijesti. Na primjer, predsjednik Ronald Reagan je u svom oproštajnom obraćanju 1989. godine rekao: “Cijeli sam svoj politički život govorio o blistavom gradu.”

A tko je stvorio ovo jedinstveno mjesto slobode, mogućnosti i nenadmašenog, raširenog bogatstva? To su bili, više od bilo koje druge skupine, WASP-ovci, bijeli anglosaksonski protestanti (White Anglo-Saxon Protestant). Ne govorim ovo kao Anglosaksonac ili protestant. Katolici, Židovi, nevjernici i članovi svake druge vjere, etničke pripadnosti i rase (osobito crnci), dali su veliki doprinos; ali WASP-ovci su, više od bilo koje druge skupine, bili ti koji su stvorili Ameriku. I zbog tog razloga, mržnja prema Americi je mržnja prema WASP-ovcima i, šire gledano, prema bijelcima.

Ideja da su bjelačka dostignuća jedinstvena — u stvaranju Amerike, u muzici, književnosti i znanosti — te da su stoga bijelci intrinzično superiorni je apsurdna. Hitler je također bio bijelac, baš kao što su to bili i Josif Staljin i većina američkih masovnih ubojica.

Bijelci su stvorili zemlju i najveću civilizaciju — ne zato što su bili bijeli, već zbog vrijednosti kojih su se držali. Mržnja prema bijelcima je u konačnici mržnja prema tim vrijednostima.

S obzirom na ono što su WASP-ovci postigli na Zapadu i u Americi, potrebna je izvanredna razina neiskrenosti i nezahvalnosti da biste bili anti-bijeli. No, ni istina ni zahvalnost nisu ljevičarske vrijednosti.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.

PIŠE:Ivan Toth

IZVORTownhall