DUHOVNA OBNOVA ČLANOVA HKZ TROPLET

Image

Od petka predvečer, 30. travnja, do nedjelje u podne, 2. svibnja 2021. u Karmelu sv. Ilije proroka na Buškom jezeru, u župi Grabovici, dvadesetak članova Hrvatske kulturne zajednice Troplet iz Mostara sudjelovalo je u duhovnoj obnovi pod vodstvom biskupa u miru Ratka Perića. Već se u sastavu sudionika vidio svojevrstan naravan troplet: očevi, majke, djeca sa svojim paziteljicama, poput starohrvatskoga tropleta na crkvama po Dalmaciji, pa i u crkvi sv. Petra u Zavali u Popovu Polju u našoj Hercegovini. Uz jutarnje pohvale i večernje zahvale Bogu bile su tri sv. Mise s homilijama te više razmatranja prema predloženu programu.

Petak, 30. travnja: Počelo je s Misnim slavljem u 18.00 sati i homilijom na temu dnevnoga Evanđelja (Iv 14,1-6). „Neka se ne uznemiruje srce vaše“, ohrabruje Gospodin svoje učenike. I sve nas. On će nas osloboditi „od strašila noćnoga, od strjelice što leti danju i kuge što se šulja kroz tmine i pošasti što hara o podne“ (Ps 91). „U Boga vjerujte! I u mene vjerujte!“ poziva Isus svoje sljedbenike da pokažu potpuno povjerenje u Božje vodstvo u ovom životu. „U Oca mojega ima mnogo stanova“ na boljem svijetu. A što ako ti stanovi ostanu nepopunjeni?! „Idem pripraviti vam mjesto“, govori Gospodin. „A znate put“. Kaže mu odvažni apostol Toma: „Gospodine, ne znamo put“. Isus mu odgovori: „Ja sam Put, Istina i Život“. Evo glavnoga životnoga našega Tropleta. Isus je naš Put. Ne pokazivatelj puta, nego pravi Put. On nas uzima za ruku i dovodi k cilju, ako se ne otimamo nego se dadnemo voditi. Njegov je Put – Križni put koji vodi preko Kalvarije do uskrsnuća. I naš je put – križni put s postajama od osuđivanja do umiranja. Isus je Istina: božanska, temeljna, na kojoj stoji sve na nebu i na zemlji. Ta Istina oslobađa od poroda tmine i od oca laži, ako se i mi zalažemo da budemo slobodni od napasti. Isus je Život. Bog nam je dao i sam život u razvojnu tropletu: 9 mjeseci pod majčinim krilom, do 90 godina, ako se Bogu svidi, na ovoj zemlji, i svu vječnost u nebu, s preobraženim besmrtnim tijelom i dušom. On je svojim uskrsnućem ponudio i nama život, ali se traži i naš udio da ga slobodno zaslužimo odupirući se zamkama i zamamnostima Zloga.

U uvodnom razmatranju poslije večere bio je govor o Božjem stvaranju nas ljudi na sliku Isusa Krista. Bog Otac najprije je zamislio svoga vječnoga Sina u čovječjem liku koji će biti dostojan Imena Sina Očeva. Razumije se da je stvorio i lik žene, Isusove zemaljske majke, tjelesni lik koji će biti dostojan imena Majke Božje, Bogorodice. Pa je onda prema tomu božanskom liku Isusovu izradio muškarca, a prema liku majčinu izradio ženu. I svemu dao zakon razvoja: od zrna do toliko milijardi stanica u našem organizmu. Od prve sekunde života u majčinoj utrobi do vječna stadija života u nebesima.    

Subota, 1. svibnja: nakon jutarnje molitve pohvala Bogu, dnevna su razmišljanja, razmatralačka i molitvena, bila uglavnom u ključu sv. Josipa Radnika, kojemu Crkva toga dana slavi blagdan od 1955. godine. Josip je Isusov otac, ne po tijelu, nego po volji ili naredbi Božjoj: Josipe, Sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga (Mt 1,20). U začeću sudjeluje zemaljski otac i mati koji daju tijelo, i Duh Sveti koji ulijeva dušu i oblikuje tijelo. Ovdje je samo Marija koja daje tijelo, a s pomoću Duha događa se utjelovljenje. Marija i Josip našli su se, svatko u svoje vrijeme, neočekivano pred Božjim otajstvom Isusova utjelovljenja, najprije prestrašeni, a onda osokoljeni od anđela Gabrijela da ispune Božji plan koji će se sve više otkrivati iz dana u dan, mameći njihovu vjeru u nadi i ljubavi.

Drugo prijepodnevno razmatranje bilo je u kapelici sv. Terezije Avilske o slavnim otajstvima: Isusovu uskrsnuću, uzašašću i slanju Duha Svetoga na Gospu i apostole, te otajstvima Marijina uznesenja besmrtnom dušom i preobraženim tijelom i krunjenja na nebu za Kraljicu neba i zemlje. Svaka je desetica bila popraćena uvodnim mislima i prikladnom marijinskom pjesmom.

Poslije podne bila je prigoda za sv. ispovijed uz prethodan ispit savjesti našega odnosa prema Bogu, bližnjemu i sebi samima. Kroz to vrijeme, od 15.30 do 17.30, nakon što je đakon don Ivan otvorio i izložio Presveti Oltarski Sakrament, bila je mogućnost klanjanja, kajanja, molitve pokore, pjesme, razmišljanja i zahvaljivanja.  

Pod večernjom sv. Misom bio je govor o „Drvodjelji“ (Mt 13,55), Tesaru, Radniku u najširem i najpozitivnijem smislu riječi. Koliko god taj izraz u rječniku Nazarećana bio s prizvukom poniženja i omalovažavanja, on je u očima Božjim poprimio osobitu čast jer je Josip tom svojom profesijom zasluživao kruh svagdanji i hranio Svetu Obitelj.

Nedjelja, 2. svibnja: jutarnja molitva slavljenja Boga s pomoću tri izabrana psalma, a treći u pjevnoj formi kao što i sam tako zvuči: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!

Koncelebrirana sv. Misa s ocima karmelićanima u 10.00 sati s povećim brojem župljana. Homilija o Bogu Ocu vinogradaru, o Bogu Sinu Trsu na kojemu rastu loze ili prutovi, a to su Isusovi učenici, sljedbenici. Ako loze ostanu na Trsu – ta riječ „ostati“ više se puta ponavlja i ističe – donijet će mnoga roda, a ako ne ostanu, režu se, bacaju preko plota i suše kao brstine. Isus s kućnoga obiteljskoga stola uzima prirodne plodove: kruh, vodu, sol, vino, ulje za svoje vidljive znakove nevidljive milosti, svete sakramente. I kao što nam je zemaljska hrana nužna za zemaljski život, tako nam je sakramentna hrana nužna za život vječni. Gospodin jasno veli: „Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5), a najmanje se možemo spasiti bez milosti Božje. Njegova se snaga milosti usavršuje u našoj slabosti, uvijek i u svemu uz naše slobodno i odgovorno sudjelovanje.

Posljednje razmatranje bilo je u 11.30 o Josipovoj šutljivosti. Sveti evanđelisti nijedne riječi iz njegovih usta ne zabilježiše. Ni u Nazaretu, ni u Betlehemu, ni u Egiptu, ni u Jeruzalemu. Kao da je zanijemio pred velikim Otajstvom Božjim. I što je bio šutljiviji, to je bio radišniji, marljiviji u službi maloga Isusa i njegove majke Marije.

Poslije 12.00 sati otac Zvonko Martić pokazao je sudionicima samostansku crkvu sv. Ilije proroka ukrašenu djelima domaćega akademskoga umjetnika kipara Ilije Skočibušića iz Tomislavgrada. Prekrasan reljef u bijelom javoru sv. Ilije u prezbiteriju u zanosnu stilu molitelja. Kako umjetnik ne bi izradio pravo remek-djelo svomu nebeskom Imenjaku! Bog Iliji šalje gavrana koji ga u potoku Keritu jutrom hrani kruhom, a večeri mesom. A na dohvat ruke tabernakul u obliku „pogače“, označene svijetlim križem, kruha koji anđeo daje Iliji i kazuje mu da je dalek put pred njim. A taj se kruh Isusovom riječju pretvara u Njegovo Presveto Tijelo. Novi Zavjet u Starom se skriva, a Stari se u Novom otkriva. Križni je put u istom materijalu u neprekinutu nizu s istaknutim likom Isusa osuđena, bičevana, posrnula, mučena, okrunjena, raspeta, umrla u grob pokopana.     

Za ručkom srdačna zahvala prioru samostana o. Jakovu Kuhariću i ostaloj braći karmelićanima na gostoprimstvu i doviđenja do neke nove sretne zgode. Članovi i vodstvo HKZ Troplet su izrazili želju i namjeru redovito prirediti duhovnu obnovu za članove i prijatelje Tropleta a teško bi se moglo naći bolje mjesto od Karmela sv. Ilije.

sudionik

U nastavku pogledajte fotogaleriju: