WARNER: Cenzura: Osobna priča

Bill Warner/Konzerva.hr

Screenshot: YouTube/Political Islam

Smatram da je najveći pomak misli u mojih 80 godina života cenzura. Želim s vama podijeliti svoja osobna iskustva.

Držao sam govore kao stručnjak po pitanju političkog islama u SAD-u, Kanadi, Češkoj, Danskoj, Njemačkoj, Austriji, Srbiji, Makedoniji, Slovačkoj, na Kosovu, u Poljskoj i u Izraelu. Govorio sam u danskom parlamentu i u njemačkom Bundestagu. Savjetovao sam članove Europskog parlamenta, političare, šefove obavještajnih agencija i buduće premijere. Za FBI sam pripremao bijele knjige o političkom islamu.

Dozvolite mi da pojasnim svoju metodologiju. Sva islamska politička i vjerska doktrina nalazi se u tri teksta — Kuranu, Muhamedovim tradicijama (hadisima) i Muhamedovom životu (Sira). Jedine ideje o kojima govorim dolaze od Allaha i Muhameda. Politički islam je dio islamske doktrine koja se bavi nemuslimanima, kafirima. Zanimljivo je što je više islamskih doktrinarnih tekstova posvećeno politici nego samoj vjeri.

Moje knjige prodavale su se kao lude. Prodavao sam knjige u desecima tisuća primjeraka. Moj Šerijatski zakon za nemuslimane bio je broj 1 bestseler na temu islamskog zakona na Amazonu. Moj video “Zašto se bojimo” imao je milijune pregleda na YouTubeu. YouTube me kontaktirao i dodijelio mi člana svog osoblja da bi me naučio kako napraviti bolje videozapise. Kad biste progooglali “politički islam”, moji radovi ispunjavali su prve četiri stranice. Nemoguće je dominirati nekom temom do te mjere, ali meni je to uspjelo. Ono što je to omogućilo bila je činjenica da sam definirao i popularizirao pojam “politički islam”. Počele su se slijevati ponude za predavanja i internetske intervjue.

No, na horizontu se pojavio olujni oblak. Novine Tennessean objavile su na naslovnici svog nedjeljnog izdanja članak u kojem je pisalo da sam antimuslimanski bigot i mrzitelj. Nakon toga uslijedilo je još nekoliko sličnih članaka. Organizacija po imenu SPLC, Južnjački pravni centar za siromašne, (SPLC nije ni skupina za građanska prava, niti je južnjačka, niti je siromašna, niti je pravni centar) objavio je da sam jedan od najvećih bigota u SAD-u. Doista, SPLC je rekao da je Nashville grad mržnje jer ja živim tamo.

Potom je pogodio medijski tornado. Media Matter, ljevičarska skupina koju financira George Soros, održala je sastanak na Floridi. SPLC je kao središnji izlagač rekao da ljude poput mene treba otjerati s javne pozornice. Moj #1 bestseler na Amazonu je nestao, YouTube je obrisao moj “Zašto se bojimo” video s 8 milijuna pregleda. Moji ostali videozapisi bili su demonetizirani. Master Card je rekao da ne smijem koristiti njihov logo. PayPal je otkazao moj račun. Facebook me djelomično blokirao. Twitter me djelomično blokirao. (Djelomično blokiranje — shadow banning — je metoda cenzuriranja kad možete objavljivati postove, ali ne možete obavijestiti svoje sljedbenike da ste ih objavili). Tvrtka koja rukuje mojom mailing listom počela je zamrzavati račune zbog politike svojih klijenata. Go Daddy, web stranica na kojoj sam registrirao domenu, počeo je zamrzavati organizacije bez prethodnog upozorenja. Kao rezultat toga, morao sam se spremiti da će meni učiniti isto i pripremiti se za postupke otklanjanja posljedica te katastrofe.

No, ovaj napad nije bio osoban. Svatko tko na bilo koji činjenični način govori na temu islama optužuje se kao rasist, mrzitelj, bigot i islamofob. Svi mi smo banirani i napadani.

Postoji jedna laž u vezi mog rada koja me ljuti. Zovu me antimuslimanom. Napisao sam više desetaka knjiga, snimio stotine videozapisa, napisao brojne biltene i izazivam svakoga da pronađe jednu jedinu rečenicu u kojoj sam loše govorio o bilo kojem muslimanu, uključujući Muhameda. Moja metodologija je pokazati kako islamska doktrina pokreće akcije i misli muslimana. Ja se bavim idejama, riječima na papiru. Muslimani su ljudi i ja ih ne klevećem, ismijavam ili kritiziram. Sad, oštro ću govoriti o nemuslimanima koji podržavaju i brane islam. Islam je kompletna civilizacija, kultura, religija i politički sustav. Ja ne držim predavanja niti ne pišem o islamskoj vjeri, već se bavim samo doktrinom političkog islama.

Održao sam govor na Sveučilištu Vanderbilt pod nazivom “Statistička analiza temeljnih islamskih tekstova”, valjanoj akademskoj temi. Kad sam završio govor, muškarac je u stražnjem dijelu prostorije ustao i počeo vikati iz sveg glasa. Rekao je da sam rasist i da mi se više nikad ne smije dopustiti govoriti na bilo kojem fakultetu. Napomena: nije kritizirao ništa što sam rekao, već je samo urlao da sam rasist. Ne da sam u krivu, već da sam nemoralan. Ja nisam glup i u krivu; ja sam rasistički bigot. Taj muškarac bio je profesor koji je podučavao islamsku religiju na odjelu Arapskih i islamskih studija.

Njegova želja se ispunila. Danas nitko na nijednom kampusu ne smije govoriti o političkom islamu. Ako biste me pokušali dovesti na sveučilište, izbili bi neredi i prosvjedi. Kampusi se više ne bave kritičkom mišlju, već indoktrinacijom.

Činjenice u mnogim slučajevima više nisu temelj razuma. Jedna žena je završila na Europskom sudu zbog govora mržnje. Ona je uvrijedila muslimana zbog iznošenja činjenične izjave o islamu. Ali Europski sud je presudio da je ona, iako su riječi možda činjenične, uvrijedila zaštićenu klasu ljudi, u ovom slučaju muslimane, i da stoga govornik mora biti kažnjen novčanom kaznom.

Sve ovo me smeta, ne zbog osobnog zlostavljanja, već zato što sve češće činjenice i kritičke misli nisu temelj naše civilizacije. Umjesto rasprave i debate koristi se vikanje, vrijeđanje, progoni protivnika i mržnja. I, još gore, osposobljavaju nas za samocenzuru, krajnje cenzuriranje.

Cenzura je totalitarna, a danas ona napada ono što se naziva konzervativcima i libertarijancima. Međutim, kad se jednom uspostavi cenzura, doći će dan kad će mač zarezati na drugu stranu.

Ispunjava me određeni ponos što najveće i najmoćnije tvrtke na svijetu: Google, YouTube, Twitter, Facebook, Amazon, Mastercard, PayPal, Go Daddy, SPLC i Mail Chimp, smatraju moje ideje nepobitnima i vjeruju da sam čavao koji moraju zabiti. Oni nisu u stanju raspravljati sa mnom te me stoga moraju napadati. Ako sudite čovjeka prema njegovim neprijateljima, a ja to činim, ja sam veličanstveni uspjeh.

Sve što je potrebno da zlo pobijedi jest šutnja dobrih ljudi. Ja neću šutjeti.

PIŠE:Ivan Toth

IZVORFrontPageMag