Papa Ivan Pavao II. je bio u pravu: Nema slobode bez istine

Čovjek je pozvan na slobodu i istinu. Istina je čovjeku dana kao nepokolebljiv temelj. „Tek tada će se čovjek moći u potpunosti spoznati, pa čak i prerasti sebe“. Nema slobode bez istine. Obje su integrirani fenomeni, stopljeni u jedno.

Sjaj istine blista u svim Stvoriteljevim djelima i, na poseban način, u čovjeku, stvorenome na Božju sliku i priliku (usp. Post 1, 26). Prema Karolu Wojtyli: „…istina prosvjetljuje čovjekovu inteligenciju i oblikuje njegovu slobodu, navodeći ga da poznaje i voli Gospodina“.

Samo sloboda koja proizlazi iz istine rađa dobro. Inače, sloboda može biti sila za zlo ako degenerira u dozvolu. Ovo su moji odgovori na dva temeljna pitanja: Što je sloboda? Može li sloboda postojati bez istine?

Prema Aristotelu, „sloboda je svojstvo volje koje se ostvaruje kroz istinu. Sloboda je dana čovjeku kao zadatak koji treba izvršiti“. Samoostvarenje ljudske slobode započinje u „iskustvu moralnog subjekta“Sveti Toma Akvinski prihvatio je aristotelovski sustav vrlina, to jest četiri vrline: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. „Dobro koje se treba postići ljudskom slobodom upravo je dobro vrlina“. Ali sveti Toma pomaknuo se korak dalje i dodao Aristotelovom moralu svjetlost koju nudi Sveto pismo. „Najveće svjetlo dolazi iz zapovijedi da volimo Boga i bližnjega. U ovoj zapovijedi ljudska sloboda nalazi svoje potpuno ostvarenje“.

Isto tako je ukorijenjenost slobode u istini bila središnja tema u spisima sv. pape Ivana Pavla II. U središtu njegovih enciklika leži tema ljudske slobode. Papa je to definirao na sljedeći način:

„Sloboda se ne sastoji u tome da radimo ono što volimo, već u tome da imamo slobodu raditi ono što bismo trebali učiniti“.

„Čovjek je pozvan na slobodu“, rekao je papa. Mislio je na slobodu koja se temelji na vrijednostima i etičkim stavovima. Također, sloboda počiva na četiri glavna temelja: istini, solidarnosti, žrtvi i ljubavi.

Istina. „Čovjekove slobodne kreativne snage razvit će se u potpunosti samo ako se temelje na istini, koja je svakome čovjeku dana kao nepokolebljiv temelj. Tek tada moći će u potpunosti spoznati samoga sebe, pa čak i prerasti. Nema slobode bez istine“.

Solidarnost. „Sloboda iskusna u solidarnosti izražava se u djelovanju za pravdu na političkom i društvenom polju i usmjerava pogled prema slobodi drugih. Nema slobode bez solidarnosti“.

Žrtva„Sloboda je izuzetno dragocjena vrijednost za koju se mora platiti visoka cijena. Zahtijeva velikodušnost i spremnost na žrtvu; potrebna je budnost i hrabrost pred unutarnjim i vanjskim silama koje joj prijete… Nema slobode bez žrtve“.

Ljubav„Ostavite vrata otvorena otvaranjem vaših srca! Nema slobode bez ljubavi“.

Karol Wojtyla je znao stvarnu cijenu slobode. Živio je pod prijetnjom smrti od strane nacista, a poslije je djelovao kao svećenik u voljenoj Poljski dok se borila pod komunistima. Stoga je bio jedan od najmoćnijih ambasadora slobode i istine u svojoj zemlji i cijelom svijetu. Godine 1996. poljski papa je apelirao na „one nacije kojima se još uvijek uskraćuje pravo na samoodređenje, te mnoge nacije, i zaista ih je mnogo u kojima su temeljne slobode pojedinca, vjeroispovijesti i savjesti nisu zajamčene“. Dakle, nedostatak istine pretočio se u nedostatak slobode.

U svojoj prvoj enciklici Redemptor Hominis papa Ivan Pavao II. je citirao Kristove riječi o oslobađajućoj snazi istine. Zatim je dodao:

            „Ove riječi sadrže temeljni zahtjev i upozorenje, to jest zahtjev za ispravnim odnosom prema istini kao uvjetom za autentičnu slobodu i upozorenje da se izbjegavaju sve vrste iluzornih sloboda, svaka površinska jednostrana sloboda, svaka sloboda koja ne uspije ući u cijelu istine o čovjeku i svijetu“.

Doista, s obzirom na suvremeni pluralizam, agnosticizam i skeptični relativizam, upozorenje Ivana Pavla II. o „krizi slobode i istine“ zvuči poput proročanstva. Upozorio nas je da svaki odmak od istine rezultira slobodom koja gubi svoju stabilnost i izlaže čovjeka nasilju strasti i manipulacija.

Suvremena kriza slobode u svome je korijenu kriza istine. U enciklikama (Veritatis Splendor, Evangelium Vitae) i svojemu učenju Ivan Pavao II. tvrdio je da negiranje veze između slobode i istine može dovesti do totalitarizma. U knjizi Sjećanje i identitet objasnio je:

„Zlouporaba slobode izaziva reakciju koja ima oblik jednog ili drugog totalitarnog sustava. Korupciju slobode koju smo iskusili u dvadesetom stoljeću doživljavamo i danas u nekima od tih formi“.

Slijedeći Aristotela, svetog Tomu Akvinskog i Ivana Pavla II., ponavljamo da „nema slobode bez istine“. Jasno je da su veze ljudske slobode i istine od iznimnog značaja. Stoga nam razumijevanje misli određenih filozofija i teoloških istina i slobode u pojedinačnom, društvenom i političkom kontekstu pomaže da pravilno odgovorimo na izazove sadašnjega vremena.

Monika Jablonska/www.quovadiscroatia.com