PIŠE VIŠNJA STAREŠINA/Slobodna Dalmacija
Nema boljeg Pedra od (mrtvog) Bandića za javna vješala. Ne znači to da Pedro nije kriv. Ali ako krivnja ostane na Pedru – korupcija i klijentelizam još jednom su spašeni. Akcijom USKOK-a Damjan Tadić/CROPIXDamjan Tadic/cropix
Serijalom uhićenja zaposlenika zagrebačke gradske uprave i njihovih suradnika USKOK nam je servirao još malo ljetne pučke zabave. A kao desert servirani su nam izabrani transkripti iz istražnih radnji i u njima nova uzrečica: “Što smo ćapili, ćapnuli smo”.
Tako je navodno bivši zagrebački gradonačelnik Milan Bandić podučavao svojega vozača Zdravka Krajinu “ćapanju” njihova dijela novca od najma kućica za zagrebački adventski sajam. Cijeli je najam dakako bio korupcijsko-klijentelistički osmišljen i proveden. A mi smo nakon čuvene Rojsove “Tko je jamio, jamio je”, koja je postala zaštitni znak privatizacijskih makinacija u devedesetima, dobili uzrečicu koja bi kao trebala sažeti bit ne samo zagrebačke gradske uprave, već i bit korupcije i klijentelizma u lokalnoj samoupravi diljem Hrvatske. “Što smo ćapili, ćapnuli smo.”
SITNI SEOSKI PREVARANT
Na prvi pogled izabrani transkripti izazivaju tugu i depresiju. Kad vidite u kojoj je mjeri administracija korumpirana i koliko su svaki posao koji s njome radite i svaka usluga koju vam je dužna pružiti povezani s nekim oblikom koruptivnog davanja. Zna se da godinama tamo neki lik koji radi na građevinskim dozvolama “nagrade” prima na zadnjem mjestu parkinga iza Gradskog poglavarstva. Neki drugi, za drugu uslugu, vjerojatno ima poziciju na prvom mjestu parkinga….
Na drugi pogled osupne vas priprosta razina tog “ćapanja”: gradonačelnik koji istinski upravlja drugim po veličini proračunom u Hrvatskoj, kao sitni seoski prevarant “ćapa” mrvice zajedno sa svojim vozačem. Pritom gradonačelnik ostavlja dojam da je toliko ovisan o “ćapanju” da bi i psihijatri o tome vjerojatno imali što reći.
No, na treći pogled postavlja se pitanje: želi li onaj koji je za nas izabrao transkripte zaista poslati poruku da se strukturna korupcija u Zagrebu i generalno u hrvatskoj upravi svodi na referente i pročelnike koji traže mito da bi uradili ono što su dužni uraditi i za što su plaćeni? I na pokojeg gradonačelnika koji je poput Bandića ovisnik o “ćapanju”?
Da je tome tako, da je samo u pročelnicima, referentima i pokojem gradonačelniku problem, malo bi tu bilo posla za USKOK. Većinu koruptivnih slučajeva sredila bi već porezna uprava na nerazmjeru legalnih prihoda i imovine. Uključujući i ovog Bandićeva vozača koji je, koliko se zasad znade, “ćapnuo” barem za vilu u Istri. A USKOK bi uskočio u slučajevima kad velike vile po moru počnu nicati šefovima poreznih ureda.
SMATRAJU NAS BUDALAMA
Onaj tko je za nas izabrao transkripte kao da nas smatra budalama. Budalama koje vjeruju kako je Milan Bandić napravio od Grada Zagreba ogledni slučaj korupcije i klijentelizma u Hrvatskoj u suradnji s vozačima i pročelnicima. Budalama koje nisu primijetile da je Milan Bandić bio prethodno odabran da bi bio biran za doživotnoga gradonačelnika Zagreba: s dubokim korijenima u Partiji, odnosno SDP-u, s bliskim vezama s HDZ-om, jednako dobar s predsjednicima države i gospodarima podzemlja i još k tome Hercegovac, koji je iz najkreativnijeg proračuna u državi trebao namiriti sve one koje stara duboka država smatra vrijednim državnog novca. Uključujući i svoje nasljednike u upravljanju Zagrebom, dok su se još formirali i deklarirali kao NGO. A usput je i sebi “ćapnuo”.
Procesuiranje korupcije u Gradu Zagrebu, u čijem središtu nije Zagrebački holding kao središte gradske financijske moći, skretanje je pozornosti s kapitalaca klijentelizma i korupcije na korumpirane administrativne kokošare. A pomalo izgleda i kao da duboka država pomaže svojim novim političkim miljenicima Možemo! provesti personalne promjene u zagrebačkoj gradskoj upravi.
Da se uistinu želi baviti najtežim oblicima korupcije i klijentelizma, USKOK bi svoju efikasnost pokazivao na Holdingu, gdje se vrti novac, a ne na referentima gdje se vrti sitniš. U Holdingu nema potrebe za “ćapanjem”, ondje je prigoda uzimati na veliko. Ali kao da se USKOK i u slučaju korupcije u Gradu Zagrebu boji ići u visinu.
Kao da se ponavlja slučaj “Vjetroelektrane” kada je odgovornost (zasad) zaustavljena na prenositeljici poruka Josipi Rimac, koja si je voljela “ćapnuti”, ili slučaj “Janafa” u kojem je odgovornost (zasad) zaustavljena na Draganu Kovačeviću, koji si je također volio “ćapnuti”, i na nekoliko lokalaca. Pa nisu valjda oni postavljani na mjesta na kojima su bili da bi samo za sebe “ćapali”.
NEKA VISI PEDRO!
Praviti sada od (mrtvog) Milana Bandića “simbol” i jedinog krivca za korupciju u Gradu Zagrebu, i to na “ćapanju” na kućicama, ne dotaknuvši uzimanja u također “njegovu” Holdingu, dio je iste prakse koja je prije dvadesetak godina od Miroslava Kutle napravila simbol privatizacije i praktički jedinog osuđenika za privatizacijsko-pretvorbeni kriminal.
Samo, ovdje vrijedi obrnuta stara partijska maksima: druga se osuđuje da bi se pojava (korupcija) spasila. Druga Bandića javna, ali ne i sudska osuda stiže tek nakon smrti.
A Miroslav Kutle je bio HDZ-ov. I još su k tome obojica Hercegovci. Nema boljeg Pedra za prigodna javna vješala. Ne znači to da Pedro nije kriv. Ali ako krivnja ostane na Pedru – korupcija i klijentelizam kao strukturne bolesti hrvatske države još jednom su spašeni. Akcijom USKOK-a.