Hoće li tkz. pandemija povećati migracijske tokove u zapadnu Europu?

Prema nekima, pandemija će s vremenom povećati migracijske tokove u zapadnu Europu. Ako se ovo predviđanje pokaže točnim, što bi po vašem mišljenju trebalo učiniti?

U osnovi se slažem s ovom ocjenom. Kao što je pandemija jače pogodila siromašnije pojedince od bogatijih, tako su i siromašnije zemlje i regije, poput Bliskog istoka i Afrike, na primjer, više patile od relativno bogatijih zemalja zapadne Europe. U skladu s tim, privlačnost zemalja zapadne Europe za potencijalne imigrante s Bliskog istoka i Afrike dodatno se povećala kao posljedica pandemije. Čak i prije pandemije, masovne migracije u Zapadnu Europu s Bliskog istoka i Afrike morale su se okarakterizirati kao neka vrsta inozemne invazije. Sada se, kao rezultat pandemije, može očekivati ​​da će se broj potencijalnih napadača još više povećati.

Ovi osvajači nisu i neće stići naoružani oružjem i namjerom vojnog osvajanja i okupacije. Ipak, oni jesu osvajači. Prvo, jer nikoga od njih nisu osobno pozvali domaći stanovnici ili rezidentne institucije, i drugo, nakon što su stigli na odredište, nisu i neće održavati svoje živote normalnim sredstvima, tj. vlastitim novcem, već otimanjem, tj. na teret domaćih stanovnika. Štoviše, u usporedbi s prijašnjim vremenima, pljačkanje je danas mnogo lakše. Napadači se ne moraju upuštati u dugotrajna pretraživanja kako bi saznali gdje ima manje ili više plijena. Dapače, od samog početka znaju veličinu nagrade koja ih čeka na različitim lokacijama, pa su Švedska i Njemačka, na primjer, njihova najpoželjnija odredišta. I gdje god osvajači završili, njihovo pljačkanje ne zahtijeva nikakvo nasilje, oni obično dolaze naoružani samo nekim mobitelom, te se registriraju u nekom državnom uredu. A država će im, zatim, kao glavni domaći pljačkaš, osigurati stambeni prostor, hranu i nešto džeparca iz vlastitog ogromnog spremnika plijena (poreza i tzv. Javne imovine), u očekivanju da će joj zauzavrat, zbog takve javne “velikodušnosti” osvajači pružati aktivnu podršku u vlastitim budućim pljačkaškim aktivnostima.

Štoviše, trenutna masovna migracija s Bliskog istoka i Afrike u zemlje zapadne Europe pokazuje još jednu posebnost. Nije nužno da osvajači zauvijek ostaju pljačkaši, pljačkajući i živeći na račun domaćeg stanovništva. Također je moguće, a za to je bilo i povijesnih primjera, da su neki izvorni osvajači ispali superiorniji, genijalniji, produktivniji i poduzetniji od domaćeg stanovništva i tako zapravo obogatili, a ne osiromašili napadnutu zemlju. U ovom slučaju, međutim, to definitivno nije slučaj. Sadašnji osvajači, u velikom broju slučajeva, su, blago rečeno i što je moguće pristojnije, ljudi obdareni nekim prilično niskim stupnjem ljudskog kapitala, tako da će većina njih završiti na socijali te kao korisnici državnog proračuna, biti trajna kočnica gospodarstva. Još gore, usko povezano s ovom nelagodom je činjenica da sadašnji usjev napadača također pokazuje neproporcionalno visoku stopu kriminala.

Što bi trebalo učiniti u ovoj situaciji čini se prilično očitim. Osvajači se moraju zaustaviti i pustiti samo pozvane ljude koji snose punu cijenu svoje prisutnosti. Točnije, sve brodove s takozvanim izbjeglicama koji pokušavaju prijeći Sredozemno more, na primjer, pri dolasku u Italiju, treba odmah otpratiti natrag odakle su došli, posadu treba uhititi i prisiliti da plati sve troškove ove ekspedicije, a čamce oduzeti. Samo nekoliko takvih operacija i cijela priča će biti gotova jednom zauvijek! Isti postupak trebao bi se primijeniti, na primjer, na organizatore i sudionike invazija kopnenim putem preko Balkana. Svi domaći sponzori takozvanih izbjeglica, bilo privatni pojedinci, crkve ili bilo koje druge organizacije, trebali bi snositi pune troškove povezane s prisutnošću svojih sponzoriranih klijenata i snositi odgovornost za svu štetu koju su prouzročili. To jest: nema eksternalizacije troškova na bilo koga drugog! A što se tiče tražitelja azila, ako je ikako moguće, od njih bi se trebalo tražiti da se prvo prijave u najbliže veleposlanstvo ili konzulat željene destinacije koji će ih ispitati, jer se čini da su te institucije, zbog boljeg poznavanja lokalnih okolnosti, najbolje opremljene za razlikovanje stvarnih i lažnih slučajeva: uostalom, poznato nam je dosta slučajeva u kojima je netko tko tvrdi da je nevin i da mu prijeti neposredna opasnost od ubojstva ili mučenja, samo jučer ili prije godinu dana i sam bio ubojica ili mučitelj nevinih ljudi. Zaslužuju li takvih ljudi azil?

Iako je očito da su mjere za zaustavljanje invazije nepozvanih stranaca na zapadnu Europu itekako potrebne, sumnjam da će se bilo koja od tih mjera zaista poduzeti, bez obzira na činjenicu da velika većina stanovništva diljem Zapadne Europe želi da trenutna imigracijska politika njihovih vlada odmah prestane.

Hans-Hermann Hoppe/quovadiscroatia.hr