PRAGER: Sljepoća na boje je moralni ideal

Dennis Prager/Konzerva.hr

Malo toga otkriva nemoralnost i neiskrenost ljevice poput označavanja termina “sljepoća na boje” (colorblind – u smislu rasnog sljepila) rasističkim.

Evo samo nekoliko od bezbroj primjera:

Sveučilište Kalifornija objavilo je popis “mikroagresija” — termina i ideja koje smatra rasističkim — koje bi bijeli ljudi trebali izbjegavati. Popis uključuje termin “sljepoća na boje” kao i izjave poput “postoji samo jedna rasa, ljudska rasa”.

Rasistički rat ljevice protiv sljepoće na boje je posvuda.

Psychology Today objavio je članak profesora psihologije pod naslovom: “Ideologija sljepoće na boje je oblik rasizma.”

HuffPost je objavio članak pod naslovom “Kako je sljepoća na boje zapravo rasistička”, u kojem autor daje tri primjera izjava bijelih ljudi koje su rasističke:

“Ja ne vidim boje.”

“Ja vidim ljude, a ne boju.”

“Svi smo isti.”

Walt Disney Co. preporučuje svojim bijelim zaposlenicima da se iskupe za svoj rasizam “osporavanjem ideologija i retorika sljepoće na boje” poput… “ja ne vidim boju”.

Tome se priključila čak i američka vojska. Ona je čitavom osoblju poslala e-mail u kojem se navodi da je riječ “sljepoća na boje” “dokaz bijele supremacije”. (Vojska je kasnije povukla e-mail nakon što je kongresmen zaprijetio saveznom istragom.)

Mogao bih navesti desetke drugih primjera orvelijanskog ljevičarskog označavanja “sljepoće na boje” kao “rasističkog”.

Zašto orvelijanskog?

Zato jer je sljepoća na boje upravo ono čemu bi ljudi koji se protive rasizmu trebali težiti.

To je razlog zašto je najpoznatiji citat Martina Luthera Kinga Jr.-a, iz njegovog najpoznatijeg govora: “Sanjam da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem im nitko neće suditi prema boji njihove kože, već prema sadržaju njihovog karaktera.”

Stav ljevice je da je Martin Luther King Jr. bio u krivu.

Ali ljevica je ta koja je u krivu. Osoba slijepa na boje je sama definicija nerasističke osobe.

Evo očiglednog dokaza: Najgori rasisti — branitelji ropstva, pristaše Jim Crow zakona i Ku Klux Klana — bili su osobe najmanje slijepe na boje. Boja je jedina stvar koju oni i drugi rasisti vide u ljudima. Upravo zato što su definirali ljude prema njihovoj boji, oni su opravdali svoje podjarmljivanje crnih ljudi.

Sljepoća na boje znači da ne vjerujete da je nečija boja kože na bilo koji način značajna.

Nije li to ideal? Ne bismo li trebali definirati osobu prema njezinom srcu, umu, osobnosti i, kao što je rekao Martin Luther King Jr., prije svega, karakteru? Kad ljudi, bilo koje boje, pogledaju u ogledalo, vide li boju? Ne, ne vide. Oni vide ljudsko biće. Kad bijela osoba pogleda u ogledalo, misli li on ili ona “Gle, bijela osoba!”? Kad crna osoba pogleda u ogledalo, misli li on ili ona “Gle, crna osoba!”?

Naravno da ne. Kad gledamo sebe vidimo Johna ili Jessicu ili Tameku ili Josea. Mi vidimo sebe — a ne boju. Zašto ne bismo željeli da nas tako vide i svi drugi?

Inzistiranje ljevice da je boja važna jedna je od najrasističkijih i najantiljudskih doktrina našeg vremena. Upravo u doba kad je Amerika bila najviše rasistička, boja ljudi smatrana je najvažnijom. Zašto bismo se htjeli vratiti u to vrijeme?

Zašto je vaša boja kože važnija od boje vaše kose ili, što se toga tiče, boje vaših cipela?

Navedite jednu važnu stvar koju vaša boja govori drugima. Ne možete.

Govori li nam vaša boja jeste li ljubazni ili pametni ili kakvu hranu ili muziku volite ili čime se bavite? Govori li nam to išta o najvažnijim stvarima o vama — vašim vrijednostima?

Ne, vaša boja nam ne govori ništa o vama.

Dakle, zašto bilo tko ne bi bio slijep na boje? Biti slijep na boje znači zanemariti najmanje važnu stvar o nama. Nije li to dobra stvar? I nije li suprotno stajalište — da je vaša rasa važna — rasističko?

Oni od nas koji Bibliju smatraju najvećom knjigom ikad napisanom, najvećim skladištem mudrosti, moraju biti slijepi na boje. Jedna stvar koju nam Biblija govori o prvom ljudskom biću, Adamu, od kojeg svi potječemo, jest da je stvoren na Božju sliku. Da je Biblija pridala bilo kakav značaj rasi, ne bi li nam rekla Adamovu boju?

Činjenica da je bilo kršćana koji su branili ropstvo na rasnim osnovama samo dokazuje da je bilo kršćana koji Bibliju nisu shvaćali ozbiljno. Suprotno tome, neki kršćani koji su Bibliju shvatili ozbiljno organizirali su prve velike napore u svjetskoj povijesti za ukidanje ropstva.

Jedna završna misao: zamislite da sutra svako ljudsko biće postane slijepo. Bi li svijet bio više — ili manje — rasistički?

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.

PIŠE:Ivan Toth

IZVORTownhall