Ovoga je tjedna u Jasenovcu patrijarh srpski svjedočio kako njegov prijatelj tvrdi da poznaje (barem) trojicu Porfirija. Zbilja – koji je pravi: pjevač iz Chicaga, cetinjski slušatelj Amfilohijeve omiljene “Kad se vojska na Kosovo vrati” ili (jasenovački) Arsenov štovatelj?!
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Baš kao što joj to i inače jest običaj, Severina Vučković, ta najbolja glumica među pjevačicama, ponovo je ukrala show. No ovoga puta – čak! – patrijarhu srpskom. Porfirije je, naime, ovoga ponedjeljka predvodio liturgiju u manastiru Jovana Krstitelja u Jasenovcu te potom pohodio spomen-područje Jasenovac. A priča o tome ustaškom logora, bez obzira na kontekst, uvijek je iznova delikatna. I tako, evo, osam desetljeća, pa se s velikom pozornošću iščekivalo što će patrijarh kazati ovom prigodom. (Zapravo, od Porfirija, poglavito hrvatska javnost, još otkako je sjeo na prijestol Svetog Save, i inače previše očekuje.)
„Pope, pope, družiš se s krimosima.“
Međutim, praktički u predvečerje njegova uprizorenja na tome (kontroverznom) stratištu, srpski je, uglavnom tabloidni, tisak objavio kako splitska pjevačica mjesecima maltretira poglavara Srpske Pravoslavne Crkve i šalje mu uvredljive i prijeteće SMS poruke. Tvrdi se dalje kako se ta, sad već, bivša srpska snajka okomila na njegovu svetost još otkako je u veljači imenovan za patrijarha SPC-a. A da je, po srpskom mnijenju, riječ zapravo o pravome progonu, ilustrirano je porukom: „Pope, pope, družiš se s krimosima.“
Donekle je pritom ostalo dvojbeno je li Severina mislila na druženje njezina ex-ljubavnika (koji se u novije vrijeme zove partner) Milana Popovića s kojim ima sina Aleksandra, ili je općenito zabrinuta zbog toga što Prvoslav Perić ne bira društvo. Po njezinu sudu, dakako. A možda joj (samo) smeta što je patrijarh nedavno krstio još jednog Popovićeva sina, kojega je nedavno dobio (također) s još jednom partnericom… Što je, vjeruje se, Severinu podsjetilo na to kako je Porfirijev kum Milan (kriomice) krstio malog Aleksandra u Pravoslavnoj iako ga je njegova majka već krstila u Katoličkoj Crkvi.
Kako bilo, doznali smo da se pjevačica i patrijarh znaju odavno. Još, dakle, iz vremena kada je on stolovao u Zagrebu kao mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije. Uostalom, Severina mu je esemesove i slala na taj (stari) zagrebački broj, koji, pak, Porfirije, nakon što je dobio prekomandu, više ne koristi pa je, eto, tek uoči puta u Jasenovac vidio što mu ta, sad već, vjerojatno bivša prijateljica piše. Da nije tako, da nije poruke – prije svega one upozoravajuća o patrijarhovu neprimjerenom društvu – moglo bi se zaključiti kako mu, povremeno politički angažirana, raspjevana (i razigrana!) pjevačica zamjera (i) na društvu s Cetinja, gdje je svjedočio prilično neobičnom ustoličenju mitropolita Joanikija. Uz pomoć helikopterskog desanta i jakih policijskih snaga te uz zanimljiv glazbeni program, naime.
Severina stazama Rade Končara
Zapravo, srpski mediji, koji su do Severininih poruka došli na još neutvrđen način, podsjećaju kako je hrvatska (estradna) umjetnica na nedavnom koncertu u Crnoj Gori, uoči ustoličenja Joanikija, s bine zagalamila: „Čuvajte se, Crnogorci, ne dopustite da vas itko dira!“ I baš kao što te poruke nisu dovoljne same po sebi, u srpskoj je medijskoj kuhinji još malo dosoljeno pa je tamo daleko objavljeno i kako je Porfirije protiv pošiljateljice poruka neprimjerenog sadržaja podnio kaznenu prijavu DORH-u. Što je, baš iz DORH-a, žurno demantirano.
Ali prije toga demantija pjevačica je pokazala kako je drugarica posebna kova. Na Instagramu je napisala: „Kukavice, pucajte u prsa. Milost ne tražim…“ Citirala je, prepoznali su ini, partizanskog heroja Radu Končara, koji je u partizansku mitologiju ušao jer je (navodno) pred streljačkim strojem ’42. prkosno zagalamio: „Milost ne tražim, milost vam ne bih ni dao!“ Što je, po mom skromnom sudu, istina baš kao što su istinite i one glasovite posljednje riječi kralja Aleksandra navodno zabilježene 9. listopada 1934. u Marseilleu: „Čuvajte mi Jugoslaviju!“
Što se, eventualnog, današnjeg pucanja tiče – a kojega se, vidimo, Severina ne boji – srbijanski se tisak već ispucao, tako još ostaje vidjeti otkud cijele ova priča u medijima. I to baš kada se Porfirije spremao na važan put?! Vratimo se zato u Jasenovac, gdje je patrijarh srpski ponovo parafrazirao Arsena Dedića i njegovu glasovitu pjesmu te je ispod Bogdanovićeva cvijeta gotovo zapjevao: “… Rekao sam i ponovit ću: Zagreb i ja volimo se javno. A sad ću dodati: Hrvatska i ja volimo se javno, ma koliko to nekomu smetalo.“
Jasenovački sat matematike…
Neka, dodao bih, pati onaj komu ovo patrijarhovo padanje u sevdah smeta. No veću (mi) pozornost izazivaju ove (uvodne) Porfirije riječi u Jasenovcu. „Nikada se ovdje nismo okupljali da bismo se bavili matematikom, brojkama, tko je više zla nanio. Ovo je za nas mjesto molitve“, poručio je.
A slušao ga je, uz ostale jake srpske snage mobilizirane ovom prigodom, i Milorad Dodik, koji se, uz patrijarhov blagoslov, sprema s Aleksandrom Vučićem na čelu graditi u Staroj Gradini svesrpsko svetilište jasenovačkim žrtvama. Svim, navodno… Riječ je, kao što je više-manje poznato, o dvojici poznatih matematičara koji su izbrojili 750 000 žrtava u tome logoru. (Srbijanski je predsjednik znao u čestim trenucima velikosrpskog nadahnuća dobaciti i do – milijun!) Kad smo, dakle, kod matematike, patrijarh srpski sat iz toga važnog predmeta treba držati u Beogradu, a ne nikako u Jasenovcu.
U suprotnom, svi ćemo posumnjati kako, zapravo, postoji više Porfirija. Baš, uostalom, kako je to, prema vlastitu patrijarhovu priznanju u Jasenovcu, posumnjao jedan njegov prijatelj. Koji drži kako postoje barem – trojica. Nije, istina, kazao na temelju čega je to otkrio. Važno bi uistinu bilo definirati koji je pravi: Je li to onaj koji je 2016. u Chicagu od domaćina naručio Tamo daleko, a oni zapjevali Što se ono na Dinari sjaji, posvećenu četničkom vojvodi (i popu) Momčilu Đujiću, pa je i on – onako iz pristojnosti – refren zagudio?!
Postoje zapisane riječi i učinjena djela…
Ili je pravi onaj koji je nedavno na Cetinju pred manastirom na ustoličenju novoga mitropolita slušao (nema podataka je li i pjevao) Kad se vojska na Kosovo vrati, što su popovi pjevali u čast bivšeg metropolita Amfilohija Radovića, koji je baš u cetinjskom manastiru rado dočekivao zloglasnog Arkana i koji je u manastiru Ostrog, uoči konstitutivne sjednice crnogorskog parlamenta, okupio čelnike nove vlasti tražeći od njih potporu za izbora Zdravka Krivokapića za premijera. Tako i bi! Bi, dakle, prosrpska vlada pa je Crna Gora ovih dana pred građanskim ratom.
A možda je pravi Porfirije zbilja onaj što parafrazira Arsena… Uostalom, u Jasenovcu je na tu temu kazao: „… Ali postoje zapisane riječi i učinjena djela pa neka svatko ocjeni koliko je Porfirija“.
Pošteno!