PIŠE IVICA ŠOLA/Slobodna Dalmacija
Prošlog tjedna za Katoličku crkvu došao je još jedan težak udarac. U Francuskoj je neovisno Povjerenstvo za seksualno zlostavljanje djece u Crkvi predstavilo rezultate dvoipolgodišnje istrage, koja je rekonstruirala seksualne zločine svećenika nad malodobnim osobama.
Istraživanje je obuhvatilo razdoblje od 1950. do 2020., a vodio ga je tim sastavljen od psihologa, pravnika, sudaca, teologa…, kojem je na čelu bio ugledni stručnjak Jean-Marc Sauvéu, bivši potpredsjednik Državnog vijeća Francuske. Rezultati istrage su stravični. U izvješću koje ima 2500 stranica utvrđeno je da su u tom razdoblju svećenici i osobe iz Crkve počinili više od 330 tisuća čina seksualnog zlostavljanja djece. Ukupno, u tom razdoblju detektirano je oko 3000 svećenika pedofila.
Slaba je utjeha, nikakav izgovor, što na 5,4 milijuna seksualno zlostavljane djece u Francuskoj katolički svećenici u ukupnom broju čine tek 2,5 posto (u Njemačkoj i SAD-u oko 4 posto). Ostalo su učitelji, nastavnici, obiteljima i djeci bliske osobe različitih svjetovnih struka.
NEMA OPRAVDANJA
To ništa ne opravdava, naprotiv, ali ukazuje da borba protiv pedofilije ne smije biti fokusirana samo na Katoličku crkvu, jer se time ovo zlo teško može iskorijeniti, već na cjelokupno društvo i sve društvene institucije, uključujući i medije. Sjetite se razmjera pedofilije na BBC-ju koji je, eto, obilato snimao dokumentarce o pedofiliji u Crkvi.
Ili naš visoko indeksirani napredni portal čiji je utemeljitelj izgubio sud gdje sebe samodeklarira pedofilom s Madagaskara, a isti portal se zgraža nad ovim u Francuskoj.
Šok u Vatikanu, šok u cijelom katoličkom svijetu jer nakon SAD-a, Irske, gdje se Crkva zbog toga praktično urušila u dvije godine, pa onda Njemačke…, nije više dovoljno kajanje, iskreni sram, potrebno je nešto radikalno poduzeti u Katoličkoj crkvi.
Neka rješenja se nameću iz samog izvješća.
Budući da je ono temeljito i ogromno (2,5 tisuća stranica), mnogi su komentatori kod nas i u Europi stavljali različite naglaske, jer je nemoguće na nekoliko kartica u novinama detaljno prokomentirati sve. Tako i ovdje kanim, u svrhu radikalnog djelovanja protiv pedofila i pedofilije u Crkvi (neka i drugi čiste pred svojim dvorištem, a ne upiru prst samo u Katoličku crkvu), donijeti podatak koji nije zanemariv, ali je prešućen.
Jedna od članica istraživačkog tima bila je i psihijatrica Florence Thibaut, koja je bila, zajedno sa psiholozima, zadužena detektirati profil svećenika zlostavljača.
Rezultati su sljedeći: U ukupnom broju svećenika zlostavljača, kao homoseksualci deklariralo se njih 83,3%, dok je heteroseksualnost deklarirana u 16,7% svećenika. Tako i ogromnu većinu zlostavljanih čine dječaci prosječne dobi 12,5 godina.
Od tog ukupnog broja svećenika homoseksualaca, dobar dio njih je priznao da je homoseksualne čine upražnjavao i prije odlaska u sjemenište, dok su ostali tu praksu započeli tijekom svećeničke formacije.
No ovdje moram napraviti jednu bitnu ogradu: ni u bunilu ne mislim, niti tako jest, da homoseksualac znači jednako pedofil. Ograničavam se samo na ovo francusko istraživanje koje se bavi klerom, gdje se jasno vidi, a u istrazi je i utvrđena homoseksualna sklonost ogromne većine svećenika zlostavljača. Tu mnogi vide disciplinu celibata kao problem, jer homoseksualci, ne nužno i pedofili, sve više masovno hrle u sjemeništa kao “hareme”.
U tom kontekstu treba čitati izjavu koju je, nimalo netolerantni ili antigay papa Franjo, dao pred biskupima i poglavarima sjemeništa: “Otvorite oči, ne primajte homoseksualce u sjemeništa”, jer mogu duboko kompromitirati život u njima.
ŽENSKI ELEMENT
Dakle, nešto treba učiniti, a ne se svako malo kajati i ispričavati zbog pedofilije među klerom, gdje su žrtve mahom dječaci.
Ne kažem da postoji čarobni štapić, no vrijeme je, kako mnogi teolozi smatraju, da Katolička crkva počne rediti oženjene, zrele muškarce za svećenike, kao u vrijeme prve crkve (viri probati). Među vjeroučiteljima je mnoštvo takvih kvalitetnih osoba, izgrađenih po svakom pitanju, ljudskom, vjerskom, teološkom.
Kada se gledaju seksualna zlostavljanja u Crkvi uopće, ni u jednom relevantnom istraživanju nećete naći časnu sestru pedofilku. Tako je ne samo među redovnicama, već i među populacijom uopće, rijetke su žene seksualne zlostavljačice djece. Oko te teme ređenja žena za svećenice već dugo se lome koplja u Katoličkoj crkvi, no ne samo u ovom kontekstu pedofilije, ne bi bilo zgorega malo hrabrije presjeći tu temu. Iako je Ivan Pavao II. uzdigao gotovo na razinu dogme ekskluzivnost muškog svećeništva, ne postoji ni jedan ozbiljan antropološki ili dogmatski razlog, osim tradicije, da žena ne bi mogla pristupiti svećeničkom redu. Ne iz motiva moći, kako bi to bilo kod nekih nabrijanih katoličkih feministica, već služenja zajednici.
Jer, kako povijest svjedoči, “ženski element” toliko je obogatio i zadužio Crkvu kroz povijest, bio rješenje i desna ruka papama u ključnim trenucima velikih kriza, zašto ne bi i danas? I ispod Isusova križa bijahu žene, papci se razbježali…
U tom smislu znakovita je izjava od utorka koju je dao bivši glasnogovornik Vatikana, pater Lombardi, kako u borbi protiv ovih zločina “žene moraju imati puno snažniju ulogu od ove koju trenutno imaju u Crkvi.” Lombardi, očito, nije papak, jasno signalizira…