TDK2021 – Kreativna radionica glagoljice

HKZ Troplet i ove godine u okviru manifestacije Tropletovi dani kulture – vjera, baština identitet organizira kreativnu radionicu pisanja glagoljice. Radionica je poglavito namijenjena mladima, učenicima završnih razreda osnovne (VIII. i IX. razred) i početnih srednje škole (I. i II. razred), ali mogu se prijaviti svi koji žele. Ciljevi ove radionice su da polaznici steknu temeljna znanja o pisanja glagoljice te nauče nešto o pismima kojima su se Hrvati služili kroz povijest (glagoljica, bosančica, latinica) a koja su i  danas neprocjenjivi dio naše kulturne baštine. Pored toga, cilj je i zainteresirati mlade za daljim učenjem i istraživanjem glagoljica i općenito naše kulturne baštine.

Radionica će se održati  27. i  28.  listopada 2021. u Caritasovom upravnom centru, Zagrebačka 5a (zgrada uz konzulat RH), u Mostaru, s početkom u 19 sati. Voditelj radionice je Višeslav Lučić, akademski grafičar i profesor likovne umjetnosti i dizajna.

Broj mjesta ograničen stoga pozivamo sve zainteresirane prijaviti se na broj 063 282 877.

O GLAGOLJICI

Glagoljica je staroslavensko pismo kojeg su Hrvati koristili od IX. do XIX. stoljeća. Glagoljica je bila narodno pismo. O dolasku glagoljice ima više teorija. Najčešće se navodi da su opismenjivanje Hrvata (uporaba glagoljice) provodili Konstantin (Ćiril) i Metodije. Moravski (Češka) knez Rastislav šalje braću Konstantina i Metoda u tadašnje hrvatske krajeve kako bi širili bogoslužje na narodnom jeziku. Naziv dolazi od „glagoljati“ što znači služiti misu na staroslavenskom jeziku te pričati ili govoriti.

Pod utjecajem učenika svete braće Ćirila i Metoda u mnogim dijelovima gdje su Hrvati živjeli, a posebno u najzapadnijim, zaživjelo je slavensko bogoslužje, glagoljica i hrvatski jezik u obredima Zapadne crkve. Od toga vremena možemo pratiti procese hrvatske pisane tradicije, o čemu svjedoče kameni spomenici, napose Bašćanska ploča.

Neki istraživači, pa i najveći poznavatelj glagoljice u Hrvata, fra Marko Japundžić, bili su pristaše teorije da je glagoljica starija od vremena sv. Ćirila i Metoda. Poznato je da postoje dva osnovna tipa glagoljice – obla i uglata. Oblu glagoljicu poznavao je sav slavenski svijet, uglatu samo Hrvati.

Glagoljica počinje s abvg… a svako slovo ima i svoje ime: a je az, b je buky, v je vêdê itd. Prema prva dva slova ovaj se grafemski sustav naziva azbukom. Glagoljična se azbuka sastoji od 38 znakova. Isti znakovi su označavali slova i brojeve, ako je znak imao točku sa svake strane ili ligaturu iznad, označavao je broj.

Bašćanska ploča | Hrvatska enciklopedija

Jedan od centara glagoljaštva bio je grad Senj. Tamo je u 13. stoljeću služio biskup Filip koji je zatražio od pape da dopusti svećenicima vršenje bogoslužja na narodnom jeziku, što je bilo protivno tadašnjim crkvenim propisima. Papa je pozitivno odgovorio i odobrio (29. 3. 1248.) da se bogoslužje vrši na narodnom jeziku i zapisuje glagoljicom.

Najbrojniji su hrvatsko-glagoljički spomenici sačuvani u Istri i na Kvarneru, potom na zadarskome području, ali i drugdje gdje je bilo prisutno slavensko bogoslužje. Kroz stoljeća nastaje gotovo tisuću hrvatsko-glagoljičkih natpisa i grafita. Najstariji i najpoznatiji sačuvani glagoljaški spomenik je Bašćanska ploča, nastala oko 1100. godine. Bašćanska ploča pisana je prijelaznim tipom glagoljice, pokazuje umjerenu oblost.

Misal po zakonu rimskoga dvora (Missale Romanum Glagolitice) iz godine 1483. pisan je uglatom glagoljicom koja je postala simbol hrvatskog kulturnog identiteta. Tiskanje Misala je dovršeno 22. veljače 1483. godine pa su time Hrvati dobili svoju inkunabulu i to samo 28 godina nakon Gutenbergova izuma. Riječ je o prvom misalu u Europi koji nije napisan na latinskom jeziku. Posljednja knjiga na glagoljici tiskana je 1893., a radi se o trećem izdanju Parčićeva misala.

Poznate su i hrvatske listine koje su pisane glagoljicom. Iako ima i listina pisanih hrvatskom ćirilicom i latinicom, glagoljica prevladava. Ferdo Šišić tvrdi da ovako opsežne zbirke srednjovjekovnih isprava i listina, pisanih živim, narodnim govorom, ne može pokazati ni jedan drugi slavenski narod. Broj sačuvanih listina je golem: oko 600, a nastale su u razdoblju od XII. pa do kraja XVI. stoljeća. Najvažniji, a vjerojatno i najpoznatiji dokumenti pisani glagoljicom su Vinodolski zakonik i Istarski razvod.

Biseri hrvatske glagoljičke kulture jesu: Bašćanska ploča , Bečki listići, Istarski razvod, Vinodolski zakon, Illirico 4, Misak kneza Novaka, Reimski evanđelistar, Glagoljički zapisi Jurja iz Slavonije, Istud alphabetum est Chrawaticum, Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Misal po zakonu Rimskog dvora iz 1483. i drugi.

Prema definiciji UNESCO-a glagoljica pripada nematerijalnoj kulturnoj baštini, koja se među ostalim manifestira i u području usmene tradicije, izričaja i jezika, dijalekata, govora i toponimike te usmene književnosti svih vrsta.

Umijeće čitanja, pisanja i tiskanja glagoljice od veljače 2014. godine ima status nematerijalnoga kulturnog dobra Republike Hrvatske. Glagoljaštvo je temelj i prva sastavnica jezičnoga identiteta Hrvatske, a Hrvati su jedini narod u EU čija se književnost nije zasnivala na latinskom, nego na narodnom jeziku. Prva pismenost Hrvata je na glagoljici, a na početku pismenosti, od IX. do XII. stoljeća, i jedinom pismu.

Na hrvatskom tlu postoji oko 500 sačuvanih glagoljskih natpisa iz razdoblja između X. i XVIII. stoljeća koji su raštrkani na oko 200 mjesta. Pod pojmom glagoljski natpis podrazumijeva se tekst koji je upisan na čvrstom predmetu – u kamenu, na zidu i sl., tako da u glagoljske natpise ne spadaju glagoljske knjige, rukopisi i dokumenti pisani glagoljicom na papirima ili pergamenama (dakle, u spomenutu brojku ne ulaze rukopisi i knjige, kojih je mnogo više).

Izvor: Croativ.net/ Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…/Dr. Marko Jukić