BROWN: Nikad se ne smijemo naviknuti na nove kulturne ludosti

Michael Brown/konzerva.hr

U svojoj glasovitoj knjizi Nakon bala: Kako će Amerika pobijediti svoj strah i mržnju prema homoseksualcima u 90-ima, gay stratezi Marshall Kirk i Hunter Madsen izložili su brilijantan plan za promjenu američkog stava prema homoseksualnosti. Izjavili su da “za desenzitiviziranje heteroseksualaca prema homoseksualcima i homoseksualnosti, preplavite ih neprestanom poplavom gay-povezanog oglašavanja, predstavljajući ih na namanje moguće uvredljiv način. Ako heteroseksualci već ne mogu isključiti tuširanje, neka se barem naviknu na mokro.”

Gledajući unatrag iz perspektive 2021. godine, sad možemo reći da se nije radilo o isključivanju tuširanja i navikavanju na mokro. Radilo se o ne isključivanju konstantnog tuširanja i konstantnom zalijevanju. A to zalijevanje se nastavlja iz sata u sat, s transrodnima koji su u tom bombardiranju zauzeli mjesto homoseksualaca.

Stoga je imperativ da se odbijemo naviknuti na ovu novu normalnost.

To nije normalno. Nikad neće biti normalno. I mi to ne smijemo prihvatiti kao normalno.

To narušava prirodni zakon i krši Božji plan za čovječanstvo. On, zasigurno, ima bolji način.

Prošli tjedan sam pregledavao službenu stranicu CDC-a za samoprovjeru zaraze koronavirusom i primijetio korake koje preporučuju za provjeru COVID-a (koji, čisto da se zna, nisam imao).

Nakon što sam na web stranici ispunio svoje ime, prezime i dob, došao sam do sljedeće kućice, koja je pitala: “Koji spol vam je dodijeljen pri rođenju, na vašem originalnom rodnom listu?”

Da, ovo je razina kulturne ludosti na koju smo se spustili. Radikalna ideja da vam je pri rođenju dodijeljen spol sad se smatra normalnom (za razliku od očitih objava: “To je dječak!” ili “To je djevojčica”). I, budući da ljudi u rodnom listu sad zapravo mogu primijeniti svoj spol, od vas se traže podaci s vašeg originalnog rodnog lista. Kao što sam se već bezbroj puta pitao, kakva je ovo ludost!

CDC postavlja ova pitanja jer postoje biološke razlike između muškaraca i žena. U mnogim su slučajevima te biološke razlike od velike medicinske važnosti.

Međutim, danas čak i postavljanje pitanja “Jeste li muško ili žensko?” znači ući u kulturno minsko polje.

Na ovo se ne smijemo priviknuti ili prihvatiti kao normalno. Ikad.

Prije mnogo godina, dok sam istraživao za knjigu A Queer Thing Happened to America, prvi put sam se susreo s konceptom da vam je pri rođenju rod “dodijeljen”, kao da je to proizvoljna odluka liječnika, kao: “Dodijelimo ovom djetetu muški spol.” (Ovdje ne govorimo o manje od 1 posto populacije koja je interseksualna, već o očiglednim, neporecivim muškarcima i ženama.)

Kao što sam već napisao u knjizi, “Prvo, koncept imanja više ‘rodnih identiteta’ sad je prihvatljiv (što znači da biste se mogli smatrati muškim, ženskim, pa čak i nečim drugim, ne biološki, već psihološki). Drugo, sad je u mnogim GLBT krugovima široko prihvaćeno da niste rođeni kao muško ili žensko, već da vam je spol dodijeljen pri rođenju (od strane društva, posredstvom vaših roditelja i liječnika). U vezi toga čak postoji regulacija u Jedinstvenoj školskoj politici San Francisca: “Transrodni učenici neće biti prisiljeni koristiti svlačionicu u skladu s njihovim rodom dodijeljenim pri rođenju.”

Mnogi su čitatelji u nevjerici odmahivali glavama čitajući ovo, razmišljajući, “Ovo nikad neće postati mainstream”.

Pa, razmislite ponovno. Postalo je mainstream.

Sljedeća kućica na web stranici CDC-a postavlja pitanje “Kako se trenutačno opisujete?”, nudeći četiri izbora: muški, ženski, transrodni, radije ne bih rekao.

I zašto, molim vas, CDC to uopće mora znati? Kako će vam to pomoći da se sami testirate na koronavirus?

Jučer je moja supruga Nancy tražila nutritivne podatke o povrću, dobivši poveznicu na poznatu web stranicu Living Strong. Tamo je, na stranici koja se bavi zdravljem i prehranom, pročitala: “Broj porcija povrća koji vam je potreban ovisi o vašoj dobi i spolu dodijeljenim pri rođenju, prema USDA.”

Čak ni Living Strong ne može jednostavno reći, “Vaš spol”, budući da je “spol” sad savitljiv koliko i vaš um. Što se tiče vašeg “spola dodijeljenog pri rođenju”, čini se da ipak ima određenu važnost. Zašto se inače uopće zamarati s tim.

Da ponovim, to ne smijemo prihvatiti kao normalno. Ikad.

A što je s najnovijim vijestima o Richardu “Rachel” Levine? On je sad promaknut u admirala s četiri zvjezdice u Korpusu američkog Zavoda za javno zdravstvo, zaslužujući pohvale od medijskih kuća tipa Washington Post, koji je slavio “prvog ženskog admirala s četiri zvjezdice”.

Osim činjenice da je Levine biološki muškarac koji se identificira kao žena. I to je na neki način veliko postignuće žena? Nije li to zapravo šamar drugim ženama, budući da prva “žena” koja je dosegla ovaj čin uopće nije žena.

Žao mi je, ali odbijam prihvatiti ovo kao novo normalno, a kamoli to slaviti kao nekakav veliki trenutak za žene. Nema šanse.

Ono još ozbiljnije, roditelji se još uvijek oporavljaju od vijesti da su dužnosnici škole u okrugu Loudon navodno zataškali silovanje djevojčice u onome što bi trebala biti privatnost školske kupaonice, a sve u službi transrodnog aktivizma.

Kao što je Daily Wire izvijestio: “Dana 22. lipnja, Scott Smith je uhićen na sastanku školskog odbora u okrugu Loudon, državi Virginiji, sastanku koji se u konačnici smatrao ‘nezakonitim okupljanjem’ nakon što su se mnogi sudionici glasno usprotivili politici prema transrodnim učenicima.”

“Ono što ljudi nisu znali jest da je tjedan dana prije, 28. svibnja, dječak koji je navodno nosio haljinu ušao u žensku kupaonicu u obližnjoj srednjoj školi Stone Bridge, gdje je seksualno napao Smithovu kćer.”

A opet, Smithov bijes, nakon što drugi nisu vjerovali u njegovo izvješće, je bio taj koji je privukao pozornost naše vlade, s glavnim državnim tužiteljom Merrickom Garlandom koji je pozvao FBI da istraži roditelje poput Scotta Smitha kao potencijalne “domaće teroriste”. Mi to ne smijemo prihvatiti kao normalno!

A što je s opisivanjem žena kao “osoba koje nemaju prostatu“, budući da su svi drugi opisi postali dvosmisleni ili se smatraju netrpeljivim? Ne postoji način na koji ovo možemo prihvatiti kao normalno, baš kao što ne možemo prihvatiti ideju da “neki muškarci menstruiraju”. Nikad!

Stvari zapravo postaju toliko ekstremne da Barri Weiss, liberalna feministica “udana” za svoju partnericu, današnju kulturu naziva ludošću, rekavši Brianu Stelteru na CNN-u: “Pa, znate, kad imate glavnog izvjestitelja New York Timesa zaduženog za COVID koji govori da je preispitivanje ili istraživanje teze o puštanju iz laboratorija rasističko, svijet je poludio.”

“Kad ne možete naglas i javno reći da postoje razlike između muškaraca i žena, svijet je poludio.”

“Kad ne smijemo priznati da su neredi neredi i da je to loše te da šutnja nije nasilje, ali da je nasilje nasilje, svijet je poludio.”

Prilično dobro rečeno!

Svijet je poludio, zbog čega i dalje koristim zastrašujuće navodnike kad govorim o gay “brakovima”, ne kako bih vrijeđao gay parove, već odbijam to prihvatiti kao “brak”.

I to je razlog, koliko god ima drugih stvari o kojima bih radije pisao, zašto sam morao podignuti svoj glas.

Pozivam te, prijatelju moj, ne prihvaćaj ovo kao normalno.

Dr. Michael Brown je konzervativni radijski voditelj, autor, profesor i poznati pobornik mesijanskog judaizma.

PIŠE:Ivan Toth

IZVORTownhall