Sanja Đerek – Snaga susreta

Kao što smo obećali, objavićemo najuspjelije učeničke radove Tropleteva literarnoga natječaja. Danas objavljujemo uradak Sanje Đerek iz Gimnazije fra Grge Martića Posušje, prvonagrađeni u kategoriji srednjih škola.

Već dvije godine jedan mjesec i 13 dana, toliko čekam tvoj dolazak, a tebe nema. Za mene je to bilo kao vječnost. Prva pomisao si mi kad se probudim jutri ,a zadnja prije nego zaspem. Uvijek sam u glavi vraćala dane našeg djetinjstva, dane s tobom, ujedno i najljepše dane mog života. Zašto te nema toliko dugo? Čekam nestrpljivo tvoj zagrljaj, dodir, glas, a tebe i dalje nema. Ne znam ni kako si. Jesi zaokupljen poslom tamo? Znaš, otkad si ti otputovao kao da je sve stalo. Zašto ne dolaziš? Razmišljala sam tako i te noći falio si mi kao nikada do sada. Trebala sam te.

I baš te noći, kao da si čuo moje misli. Odnekud tiho, nježno, svojim skromnim hodom došao si do mene. Kako je lijepo bilo vidjeti tvoj lik, tvoj osmijeh, oči… U tom trenu ništa nije bilo važno osim nas. Teško je opisati snagu tog susreta, našeg pogleda, zagrljaja. Koliko si mi samo falio… Nikad prije nismo bili ovako dugo udaljeni jedno od drugog. Kroz sve smo nekako išli skupa, bili smo podrška jedno drugom u svemu, a sad je toliko vremena prošlo da se nismo vidjeli. Toliko sam bila uzbuđena i htjela sam ti toliko toga reći. Sjeo si do mene, naslonio glavu na moje rame i rekao:,. Kako si tako brzo porasla. “Oboje smo se nasmijali ,srce je ubrzano lupalo. Da samo znaš kako mi je bilo drago kad sam to od tebe čula. Imala sam hrpu pitanja za tebe, previše događaja da ih podijelim s tobom, ali glavno na pameti bilo mi je da te izgrlim, toliko jako, za sve one dane koji su došli nakon što si ti otišao, za dane bez tebe. Ti si bio kao i uvijek nasmijan. Previše mi je nedostajalo kad mi onako diraš kosu, uzmeš moju ruku na svoju, gledaš naše linije po rukama…Ma znaš što, nedostajalo mi je sve vezano uz tebe, nedostajao si mi ti! Gledali smo nebo puno zvijezda i ti si mi prstom pokazao najsjajniju zvijezdu na nebu i rekao da ti baš tamo živiš ,da je gore tvoj novi dom. A ja baš tu zvijezdu svaki put gledam kad mi jako fališ. Vjerujem je to ona neobjašnjiva povezanost između brata i

sestre, da jednostavno osjećaju jedno drugo. Satima smo pričali o svemu. Postavljao si mi ozbiljna pitanja koja me nikad prije nisi pitao. Ja sam tebi pričala o tome što sam ovdje doživjela dok tebe nije bilo, a ti meni kako si se gore snašao i koga si sve sreo. Nisam ni sumnjala da ti gore neće biti lijepo, ali znala sam da će ovdje biti teško bez tebe. Sve je nekako u tišini i uvijek fališ. Znam da si tu negdje, ali sve je drugačije kad te vidim i osjetim. Krenula ti je suza na oči i prije nego si otišao rekao si da je sve ovo samo san i da ti moraš ići. Te riječi urezale su mi se u srce i stalno mi kruže glavom, kao i snaga tog iznenadnog susreta. Zašto si tako brzo otišao? Zašto si uopće otišao? Kad sam se probudila suze su mi krenule niz obraze. Okretala sam se u nadi da si tu, da si se vratio, ali to je stvarno bio san. Boljelo je buđenje iz tog sna gotovo kao i sam tvoj odlazak. Boli svaki rođendan na kojem nisi bio, na kojem nećeš biti, boli svaki četrnaesti u mjesecu, boli svaki četvrtak, dan kad smo se trebali vidjeti, dan kad si otišao i nisi se vratio. Boli ova noć u kojoj sam te imala uz sebe, boli srce kojem si ti potreban.

Teško je bilo probuditi se iz sna u kojem sam imala tebe, imala sve što mi treba. Hvala ti na ovoj noći, hvala što si odvojio vrijeme za mene da me utješiš. Znam da gore imaš puno posla i da svijet nije onakav kakvim si ga ti zamišljao i kakvim si ga ti činio. Koliko sam samo uživala s tobom kad si na jednu noć došao, došao da mi kažeš da si tu uvijek, da si moj anđeo, moj brat i da me čuvaš. I hvala ti za to!

Sretna sam što sam te vidjela pa bar u snu i što si ti gore sretan. Nama je ovdje teško bez tebe, ali Bogu je sigurno trebalo još anđela pa je pozvao onog najboljeg. Možda je ovaj susret bio kratak ali znam da je vječnost duga i da samo treba vremena da sve bude kao i prije. Gore negdje opet ćemo biti skupa svi u jednu veliku obitelj sazdani, a do tada ćemo se moliti i zahvaliti Bogu što nam je dao blagoslov da budeš dio naše obitelji i nas. Do idućeg susreta u snu, čuvaj nas, anđele!

Gomnazija fra Grge Martića Posušje

Đereci 2, 88 247 Vir, Posušje

O natječaju, Zborniku i dodjeli nagrada više na: https://www.troplet.ba/?p=42622