Čudne se stvari događaju u BiH


Latić se nije upravo sada slučajno javio s kritikom Izetbegovića i pričom o Turskoj. Ne može se isključiti niti mogućnost pokušaja da se Bošnjaci odvoje od utjecaja Turske i približe Arapima.

Piše: dr. fra Luka MarkovićKatolički tjednik

Tko bi mogao pomisliti da će dojučerašnji prijatelj Alije Izetbegovića Džemaludin Latić napraviti zaokret u životu i optužiti vjernoga druga za izdaju bošnjačkih interesa. Kad se k tomu nadoda i sarkastičan govor o tome da su Turci – misli valjda Erdogan – od Alije napravili mit, stvar postaje još zanimljivija. Teško je povjerovati da se spomenuti gospodin slučajno okrenuo protiv Alije i njegova sina, a time i protiv njihove stranke SDA. Još je teže povjerovati da se taj čovjek, kojega su svojevremeno Amerikanci svrstali među opasnije bosanskohercegovačke muslimane, pridružio pristalicama građanske opcije u BiH kad se zna da većina od njih pripada sekularnim Bošnjacima koji još uvijek sanjaju o Titovim vremenima. Istina, čovjek djeluje u svojem intervju dosta uvjerljivo. Utoliko je stvar i zanimljivija.

Radovanje kojem se Bošnjaci ne trebaju radovati

Sve se to događa u vrijeme prizivanja svebošnjačkog jedinstva u borbi protiv Dodikova provokativnog pokušaja da proglasi Republiku Srpsku neovisnom od BiH.

Odnosno, u trenutku kad su Hrvati u malo oštrije upozorili da bez novoga izbornoga zakona, očuvanja županija i Doma naroda, nema njihova opstanka u BiH. Potvrdu za namjere da ih doista i ne bude, dao je ovih dana jedan Izetbegovićev pratitelj svojom tvrdnjom da će Bošnjaci ionako za 50-ak godina ovladati Bosnom i Hercegovinom.

Iako je teško shvatiti iz kojih razloga je tako nešto izjavio, nema sumnje da čovjek ima krivu procjenu. Pristanu li Hrvati i Srbi na građansku državu, bit će to puno ranije.

A pod Bošnjacima je vjerojatno mislio na Bošnjake muslimane i dominaciju islama. E, to je druga priča. Da sam Bošnjak ne bih se tome radovao, jer ovladavanje BiH od strane Bošnjaka, ne znači i prevlast onako uređene države kakvu želi Džemaludin Latić i spomenuti gospodin. Mnogi od onih među Bošnjacima koji galame danas na Hrvate i Srbe – uvjeren sam u to duboko – udružit će se s preostalim Hrvatima i Srbima protiv onakve države kakvu žele Latić i neki drugi muslimanski intelektualci koji se skrivaju iza ideje građanski uređene BiH. Razlika između Latića i Izetbegovića leži možda u tome što bi ovaj prvi želio malo više prostora, više od onih navodnih 23%. Istina, gospodin podvaljuje Izetbegoviću, jer se ni on s tim ne bi složio. S obzirom na broj Bošnjaka u BiH to ne bi bilo niti pravedno. Sva ta priča o bratstvu i jedinstvu svih stanovnika BiH koju promoviraju određeni bošnjački krugovi, kao i teorija o bosanskoj naciji, podsjeća na onu srpsku o bratstvu i jedinstvu u Jugoslaviji. Zapravo, Srbi su svojevremeno vrlo lukavo Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca preimenovali u Jugoslaviju kako bi njome lakše dominirali. Upravo zbog te njihove sulude želje raspale su se obje Jugoslavije. O tome trebaju razmisliti i oni koji govore o bosanskoj naciji, a pod njom misle na nekadašnju muslimansku. Ali i oni koji u BiH vide Titovu mini Jugoslaviju.

Kao da je sve već dogovoreno

Zašto se upravo sada pojavio Latićev intervju i napad na Aliju i njegova sina, kao i priča da će Bošnjaci dobiti samo 23% teritorija? Misli li Latić da je mlađi Izetbegović s SDA-om nesposoban ostvariti zadovoljavajuće bošnjačke interese ili zna nešto više o tome zašto je u BiH došlo do tako eksplozivnoga stanja? Čovjek govori kao da zna kako je sve oko BiH već dogovoreno.

Zanimljivo je da je njegova izjava došla u trenutku dok Izetbegović obilazi Europu tražeći podršku bošnjačke dijaspore. Poziv biračima u dijaspori da dadnu glas onima koji vole BiH nije zasigurno poziv da se dadne glas drugim bošnjačkim strankama. Iz toga se da zaključiti kako od bošnjačkih stranaka jedino SDA voli BiH. Vidi čuda.

Džemaludin Latić, dojučerašnji istomišljenik, mu to osporava. Nema sumnje da Latić o trenutnim igrama oko BiH zna zasigurno puno više od običnoga građanina BiH, pa čak i od mnogih političara. Moguće je da postoji neki dogovor između Čovića, Izetbegovića i Dodika koji mu se ne dopada? Možda ga želi samo u začetku spriječiti? Tko će znati.

Priklanjanje Arapima?

Jedno je sigurno, Latić se nije upravo sada javio slučajno s kritikom Izetbegovića i pričom o Turskoj. Ne može se isključiti niti mogućnost pokušaja da se Bošnjaci odvoje od utjecaja Turske i približe Arapima. Jasno je Latiću da će se Turska poslije Erdogana ponovno vratiti sekularnoj državi u kojoj će, istina, islam biti dominantna religija, ali ne i ona koja će određivati kako svi Turci trebaju živjeti. Kod Arapa će to, s obzirom na kulturološko stanje, ali i zbog odnosa prema islamu, potrajati malo duže. Uostalom, nije nikakva tajna da ima dosta Bošnjaka koji bi se radije družili s Arapima nego s Erdoganom. Arapi su izdašniji financijski kad je riječ o širenju islama – onoliko fanatični i slijepi kao što su bili kršćani u vrijeme koloniziranja Amerike. Iz tog srednjovjekovnog zanosa neće lako izaći. Trebat će im puno vremena, kao što je trebalo i kršćanima, da shvate kako Bog može prihvatiti i voljeti na isti način ljude drugih religija. Nema sumnje da su Arapi spremni uložiti silne novce u jačanje i širenje islama u svijetu i u BiH. Uostalom, Erdogan ne stoji u dobrim odnosima s Arapima. S izuzetkom Katara, u sukobu je zbog pogleda na „muslimansku braću“ gotovo sa svim drugim arapskim zemljama. Istina je i to da kolikogod Erdogan želio u turskom društvu malo više šerijata, da među Turcima nema puno vjerskih fanatika. Uostalom, Erdogan muku muči s lošim ekonomskim stanjem u Turskoj, a poneki Arapi imaju izobilje novca. Ne žale trošiti ga kad se govori o širenju islama, pogotovo onoga radikalnoga kojeg bosanskohercegovački muslimani do sada nisu prakticirali.

Unatoč tomu što Erdogan pokušava nekoć prosperitetnu sekularnu tursku državu pretvoriti u islamsku, draži mi je njegov utjecaj na bosanskohercegovačke muslimane nego onaj arapski. U tom kontekstu draži mi je i Izetbegović mlađi nego Džemaludin Latić, bez obzira što obojica sanjaju o nešto više utjecaja islama u BiH nego ga je potrebno.

Nova taktika, ili?

Posebno mi je drag mir u BiH. A bez iskrenoga dijaloga između sva tri konstitutivna naroda, neće ga, nažalost, biti. Utoliko je bolji svaki sporazum u BiH koji jamči prava sva tri konstitutivna naroda i svih građana, nego pokušaj stvaranja bosanske nacije, što doista podsjeća na onu nekadašnju perfidnu srpsku priču o jednoj jugoslavenskoj naciji i jednom jeziku. Možda se Latić oduševio onima koji misle kako bi se na taj način lakše došlo do bošnjačkog ovladavanja svim prostorima u BiH. Ako je tako, jedno je zaboravio. On i oni Titovi pioniri ideološki su miljama udaljeni jedni od drugih. Zanimljivo. Kad neki svjetski analitičari govore o opasnosti od stvaranja islamske države u BiH, uzbude se svi vjerski krugovi Bošnjaka. Njima pripada i Džemaludin Latić. Vidi čuda! Sada se i on boji radikaliziranja islama ako Bošnjaci dobiju svoj prostor unutar BiH. Ako Bošnjaci ne žele radikalizaciju islama, neće ga niti biti. Ne razumijem otkuda sada taj strah kod nekih bošnjačkih intelektualaca od radikalizacije. Je li u pitanju neka nova taktika ili je u pitanju apsolutno nesnalaženje u globalnoj politici?