O VODSTVU: Budite vođa, a ne relikt

Vrli novi svijet?!?

Autor: Aron De Smet

Izvor: McKinsey Quarterly/www.mckinsey.com

Prijevod: Troplet

Otprilike od 2000. godine razmišljam o tome kako bi niži transakcijski troškovi interneta doveli do neke vrste organizacije budućnosti. Oko 2015. godine, neki kolege i ja počeli smo shvaćati da će se to dogoditi 2020-ih. Pandemija COVID-19 to je dramatično ubrzala.

Evo znaka da smo na prijelomnoj točki: otiđite u tvrtku i pitajte radnike: “Tko je vaš šef?” Koliki postotak odgovara i kaže: “Ja baš i nemam šefa u tradicionalnom smislu”? Prije pedeset godina svi bi dali jedno ime. U novije vrijeme, u matričnim organizacijama, možda bi rekli: “Imam dva šefa.” Ali sada, u nekim tvrtkama – ne dovoljno, ali u mnogima – imate puno ljudi koji kažu: “Nemam tradicionalnog šefa”.

Ta uloga – šefa koji mikroupravlja i diktira što učiniti – neće još dugo trajati. To je relikt.

Kao što je pandemija COVID-19 pokazala više nego ikad, gig ekonomija[1] je stvarna. A s radom na daljinu, hibridnim radom, ne morate se čak ni preseliti u neko drugo mjesto da biste otišli raditi za drugu tvrtku. Tijekom proteklih 30 godina, broj poslova za koje ćete raditi u svom životu se znatno povećao, dok je broj puta kada ćete se preseliti znatno smanjen. Sada možete dobiti plaću bilo gdje. To su samo ulozi na stolu. Pa zašto bih sada trebao raditi za tvrtku A umjesto za B? Odgovor: svrha, kultura, pripadnost, želja biti dio nečega. Umjesto šefova i podjele rada, radite u projektnim timovima i primate plaću prema vrijednosti koju stvorite. Val budućnosti je da možete biti vođa čak i ako niste šef.

Osobno, mislim da je razmišljanje ljudi ono što organizacije najviše sprječava da budu prilagodljivije, inovativnije, produktivnije i brže. Još uvijek imamo način razmišljanja pretežno industrijskog doba. Prelazimo na postindustrijsku paradigmu koja je više usmjerena na čovjeka, što stvara potpuno drugačije iskustvo zaposlenika i oslobađa njihov puni potencijal. Može svima učiniti život na poslu boljim, zabavnijim, uzbudljivijim i zanimljivijim. To mijenja svijet. Možemo raditi stvari brže i bolje i rješavati najveće probleme. Možemo riješiti klimatske promjene.

Ako ste živjeli u starom svijetu, ova ideja o odustajanju od mogućnosti planiranja i kontrole svega je vrlo neugodna. Ali ako možete prihvatiti novi način razmišljanja, to je oslobađajuće. Uhvatiti ćete sebe da razmišljate: “Pa, htio sam sve predvidjeti i kontrolirati jer ne volim iznenađenja. Ali zapravo, mnoga iznenađenja su dobra iznenađenja. Moje predviđanje i kontroliranje svega ubijalo je i dobre i loše.”

74% ljudi koji svoj odnos s menadžerom opisuju kao vrlo dobar uistinu je zadovoljno svojim poslom.

Ne znam točno kako će izgledati radni život za jedno desetljeće. No, nema sumnje da smo na rubu promjene paradigme. Ako ste viši vođa, ta se promjena paradigme događa negdje u vašoj tvrtki upravo sada, možda nekoliko slojeva ispod vas, gdje je netko počeo eksperimentirati sa stvarima, a vi ne znate za to. Boje se da ćete to ubiti. Dobro funkcionira, ali se čini dovoljno kontrakulturnim da ga drže u tajnosti jer “da ljudi na vrhu znaju da to radimo, definitivno nam ne bi dopustili da se izvučemo.” Ako možete shvatiti gdje su ti ljudi i koji su to projekti te ih prihvatiti, počet ćete putovanje. A to će biti zabavno. I isplatit će se.

O AUTORU: Aaron De Smet viši je partner u McKinseyjevom uredu u New Jerseyju, SAD.


[1] tržište rada koje karakteriziraju poslovi s nepunim radnim vremenom, freelanceri, neovisni izvođači pod ugovorom za razliku od stalnih poslova.