Brendan O’Neill/Konzerva.hr

Zamislite naciju koja je u takvoj nevolji da su njezini građani svedeni na razmjenu za hranu. Naciju u kojoj su žene toliko očajnički tražile nešto za skuhati i pojesti da su počele mijenjati higijenske uloške za povrće. Naciju gdje su obitelji bile toliko gladne da su mijenjale svoje cigarete za kupus. Ta zemlja zapravo postoji. I to nije jedna od siromašnih, ponekad izgladnjelih nacija globalnog Juga. Točnije, to je Kina pod politikom “Nula Covid-a”. Ako želite svjedočiti paklu “Nula Covid-a”, distopijskom poremećaju podređivanja svakog aspekta života križarskom ratu protiv koronavirusa, ne morate tražiti dalje od zemlje u kojoj se ovaj virus prvi put pojavio.

U Xi’anu, gradu na sjeverozapadu Kine, upravo se odvija takva razmjena za hranu i druge osnovne potrepštine. U tom je gradu došlo do naglog porasta zaraze Covid-om i vlasti su odgovorile žestokim autoritarizmom. Od 23. prosinca u svojim je domovima zatvoreno trinaest milijuna ljudi. U početku im je dopušteno jednom u dva dana kupiti hranu, ali 27. prosinca ukinut im je čak i taj beskonačno mali djelić slobode. Od tog su vremena stanovnici Xi’ana u doslovnom kućnom pritvoru. Ne smiju napuštati svoje rezidencije iz bilo kojeg razloga, čak ni radi kupovine hrane. Da, posljednjih devet dana u vlastitim domovima zaključano je 13 milijuna ljudi; ako naprave i jedan korak van, riskiraju uhićenje.

Kako bi zaobišli prilično važnu stvar da će se ljudi teško razboljeti ako nemaju hrane, službena je vlast u Xi’anu dogovorila dostavu osnovnih potrepština na ulazna vrata ljudi. Nimalo ne iznenađuje činjenica da to nije prošlo sasvim glatko. Stanovnici su se žalili da ne dobivaju dovoljno hrane. Drugi govore da nisu dobili nikakvu pomoć. Građani su otišli na Weibo kako bi podijelili slike i videozapise na kojima se razmjenjuju za hranu. U jednom od takvih isječaka, očajan čovjek nudi Nintendo konzolu za instant rezance i pecivo na pari. Drugi nude tekućinu za pranje posuđa za jabuke. Ljudi “više nemaju dovoljno hrane za jesti”, rekao je jedan stanovnik Xi’ana za Radio Free Asia. Drugi kaže da Xi’an svjedoči “povratku u primitivno društvo”.

I nije samo Xi’an taj koji pati pod čizmom “Nula Covid-a”. Ovaj tjedan je zaključano 1,2 milijuna stanovnika grada Yuzhoua u provinciji Henan nakon otkrića tri infekcije Covid-om. I to asimptomatske infekcije. Pravila su stroga. Obustavljen je sav javni prijevoz. Zabranjena je vožnja automobilom. Zatvorene su sve škole, trgovine i rekreacijski prostori. Za razliku od uhićenih građana Xi’ana, stanovnicima Yuzhoua milostivo je dopušten izlazak u trgovine koje osiguravaju “zalihe materijala za svakodnevni život”. To jest, dopušteno im je kupiti hranu. I to je sve. Pod Nula Covid-om dopušteno vam je jesti i ništa drugo. Možete održavati svoje tijelo, ali svaka druga ljudska težnja — obrazovanje, druženje, slobodno vrijeme, rad, prosvjedi — vam je uskraćena. Sve je nemilosrdno podređeno javnom zdravlju. Život je lišen svega onoga što ga čini vrijednim življenja; dopušteno je samo tjelesno očuvanje.

I jao građanima Kine koji agitiraju protiv tiranije Nula Covid-a. U jezivom odjeku Maove ere, vratilo je javno sramoćenje. Prije nekoliko dana pojavila se snimka policije koja ulicama paradira navodne Covid kriminalce. Policija je marširala četiri osobe u zaštitnim odjelima i maskama na licima kroz dio grada dok su drugi promatrali. Sve četiri osobe imale su natpise koji su im visjeli s vrata s njihovim imenima i fotografijama. Njihov navodni prekršaj bio je pomaganje ljudima da prijeđu granicu s Kinom — najteži prekršaj u zemlji Nula Covid-a. Cilj ovog maoističkog spektakla javnog sramoćenja, riječima CNN-a, bio je podizanje svijesti o “zločinima povezanim s granicom” i poticanje “javnog poštivanja mjera prevencije i kontrole epidemije”. Možda će u Xi’anu uskoro biti dopušten izlazak kako bi građani mogli sudjelovati u Dvije-minute-mržnje protiv Covid kriminalaca? Bilo kakva vrsta olakšanja od devet mračnih dana kad su bili zaključani u svojim domovima bila bi bez sumnje dobrodošla.

Na neki su način ta neoprostiva, mizantropska ograničenja specifična za Kinu. Kina je, naravno, autoritarna zemlja — većina njezinih vladara nema previše dvojbi oko lišavanja svojih građana onih najosnovnijih sloboda. Također, KPK mora na umu imati svoju političku reputaciju. Prema izvješću Guardiana, posljednjih su 20-tak mjeseci državni mediji u Kini promicali poruku da je uzrok širenja Covid-a u drugim zemljama rezultat “lošeg vođenja i lošeg donošenja odluka”. Napuštanje Nula Covid-a i dopuštanje zaraze zajednice ugrozilo bi položaj predsjednika Xija i njegove administracije. Najzabrinjavajuće od svega, upravo kao rezultat svoje politike Nula Covid-a — kao i činjenice da njezina cjepiva nisu učinkovita kao cjepiva zapadne proizvodnje — Kina ima nisku razinu imuniteta protiv Covid-a. To je zamka Nula Covid-a, kao što su to otkrili Australija i Novi Zeland: u procesu zaštite stanovništva od zaraze, što je služilo kao opravdanje ovih nedopustivih politika, vi ometate biološku sposobnost ljudi da se nose s Covid-om kad on neminovno pokuca na vrata.

No, u drugom, vrlo važnom smislu, Nula Covid-a nije samo “kineska stvar”. Ne, ovdje su, na navodno slobodnom Zapadu, brojni stručnjaci i promatrači također otvoreno lobirali za Nula Covid politike, za podređivanje osobnih sloboda i životnih radosti programu osiguravanja da Covid nikad ne stekne uporište u našem društvu. “Nula Covid-a” je tijekom prošle godine pomalo nalikovalo sloganu “ukidanja financiranja policije”, budući da ljudi koji su promicali tu politiku sad poriču da je zapravo to ono što su htjeli. Baš kao što medijski pristaše BLM-a sad govore “Nismo za stvarno željeli ukinuti financiranje policije, vi jednostavno ne razumijete nijanse našeg stajališta”, tako “Nula Covid” lobiji u Velikoj Britaniji i drugdje inzistiraju da zapravo nisu željeli provoditi takva stroga ograničenja da bi Covid slučajeve sveli na nulu. Ali istina je da jesu.

Doista, vrijedno se prisjetiti da su brojni britanski stručnjaci hvalili zastrašujući odgovor Kine na Covid. Profesor Neil Ferguson iz Imperiala rekao je da on i njegovi kolege nikad nisu mislili da bi se mogli “izvući” s onom vrstom nemilosrdne politike koju je Kina provodila početkom 2020. godine. “[A] potom je to učinila Italija. I shvatili smo da bismo mogli.” Sveprisutna huškačica propasti, profesorica Christina Pagel, gugutala je kako Kina “shvaća svoj pristup Covid-u vrlo ozbiljno” kad je otkriveno da su Kinezi izgradili centar za karantenu s 5.000 soba za dolaske iz inozemstva. “Kina ima socijalistički, kolektivistički sustav… a ne individualističko, potrošačko i profitno orijentirano društvo teško oštećeno s 20 godina neuspjelih neoliberalnih ekonomskih politika”, tweetala je profesorica Susan Michie u ožujku 2020. godine. Kako bi prenijela svoju poruku što većem broju ljudi, uključila je hashtag #LearnLessons (Naučite lekcije). To jest, Velika Britanija bi trebala učiti od Kine. Michie je jedna od savjetnica britanske vlade. Svatko tko sumnja da je sloboda u nesigurnom položaju u modernoj Britaniji trebao bi uzeti u obzir činjenicu da je obožavateljica kineskog “sustava” savjetovala vladu tijekom ove proklete pandemije.

Istina je ova: da smo slijedili savjet britanskih fanatika Nula Covid-a, bili bismo u sličnoj poziciji kao što je u ovom trenutku Kina. Prihvatili bismo da ništa nije važnije od sprječavanja zaraze koronavirusom. Reorganizirali bismo društvo na način koji bi sačuvao zdravlje, ali nauštrb života — nauštrb obrazovanja, ljudske interakcije, prava da izađete dalje od svojih vrata. To smo, naravno, i radili neko vrijeme tijekom različitih zaključavanja. A buduće generacije će se zasigurno osvrnuti i pitati se zašto smo mi na navodno liberalnom Zapadu kopirali, prema iskrenom Fergusonovom priznanju, politike KPK-a. No, za sad, dok čitamo o očajničkom položaju u kojem su se našli dobri ljudi Xi’ana, sjetimo se da smo imali vlastite Nula Covid autoritarce i da bi nas njihova poremećena politika zasigurno dovela u sličnu distopičnu situaciju. To me plaši više od samog Covid-a. Vraćanje slobode na mjesto koje joj pripada — kao najvažnije obilježje našeg društva — bit će ključna zadaća 2022. godine.

Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.

PIŠE:Ivan Toth

IZVORspiked