Sustavi orijentirani na “funkcionalnost” su povijesna iznimka – BGC

Sustavi orijentirani na “funkcionalnost” su povijesna iznimka – BGC

 U prethodnom postu objavio sam neka BGC-ova razmišljanja o tome da su institucije u današnje vrijeme napustile svoju funkciju i posvetile se drugim ciljevima – Ljevičarskoj Ideologiji. U nastavku prenosim još par povezanih razmišljanja, izvorni post Functional systemswere a blip – secular Leftist ideology is the current reality -religion is the default. (Citati su isprepleteni s mojim sažecima); 

Odrastao sam u svijetu u kojem se podrazumijevalo da funkcionalni sustavi moraju biti fokusirani na svoju funkciju – ukoliko to ne čine onda su iskvareni.

Dakle, škola se morala baviti obrazovanjem, novine točnim informacijama, bolnica unapređenjem zdravlja, policija održavanjem mira i poretka, vojska vojnom učinkovitošću i tako dalje.

Takva su bila očekivanja, a to znači da je to i vrijedilo – radilo se o temelju industrijske revolucije i uvećanja ljudskih sposobnosti – kulminiralo je čovjekovim odlaskom na mjesec.

***

BGC napominje da se u “moderno doba”, do 1960-ih, stavljanje religije ili ideologije kao važnije od funkcije smatralo iskrivljenjem. Objašnjava da su, prema njemu, prije “modernog doba” društva bila religiozna, institucije su imale religijsku funkciju jer je religija bila temelj socijalne kohezije. [U svome opisu se oslanja na McIntyrea. Ne znam koliko je točan opis motivacije, ne bih se baš složio s njegovim povijesnim pregledom ali to nije bitno za poantu posta.]

Društvom je vladao Mač – vojska, i Knjiga – religijski stručnjaci: vojnici i svećenici. Društvom nisu vladali funkcionalni specijalisti; poduzetnici, znanstvenici, učitelji, obrtnici ili tko god.

Dakle iz perspektive takvih društava, funkcionalni fokus bi se smatrao “iskrivljenim” – korumpiranim. Bio bi protivan društvenoj koheziji. Prema tome, društvo BGC-ova djetinjstva je prema povijesnim standardima vrlo neobično.

Komunizam, i socijalizam ili nacionalni socijalizam, također predstavljaju određeni povratak na pred-moderni oblik organizacije jer se sve institucije bave ideologijom (ateistička ideologija zamjenjuju religiju u prijašnjim sustavima.)

Ako je modernost određena specijalizacijom i diferencijacijom, onda je Ljevičarstvo neizbježno i intrinzično anti-moderno jer je zahtijeva da su sve institucije Ljevičarske.

Kao što se, primjerice, tvornica metalnih cijevi u Sovjetskom savezu bavila širenjem i nametanjem komunizma – proizvodnja metalnih cijevi bila je podređena toj ideologiji (same cijevi mogle su biti i neiskoristive) – tako danas imamo mnoge škole i sveučilišta koja se fokusiraju na “identitetsku politiku”[rasna, rodna i sl. “nejednakost”], ne na stvarno obrazovanje.

To je svijet u kojem sada živimo – svijet Novog Ljevičarstva i Političke Korektnosti – svijet u kojem se sve društvene institucije primarno bave Ljevičarskom ideologijom (koja ima svoje mutirajuće i evoluirajuće oblike.) Sve škole, bolnice, policija, pravne institucije, vladini uredi, vojska i mediji imaju primarni i obvezni cilj ostvarivanje Ljevičarske Ideologije – seksualne revolucija, različitosti, jednakost itd.

Sve institucije na Zapadu se primarno bave Ljevičarskom Ideologijom. Mogu se baviti ostalim funkcijama, ali moraju se prilagoditi tom fokusu.

(S obzirom da nisu funkcionalne, država im daje subvencije, jako malo modernih institucija ne prima većinu sredstava od Države, bilo direktno ili indirektno, eksplicitno ili prikriveno. Ne postoje “tržišta” – živimo u “zapovjednoj” ekonomiji.)

Svaka institucija koja ne stavlja Ljevičarstvo kao primarni fokus se smatra nemoralnom i opasnom po koheziju. Ne morate se niti suprotstavljati, dovoljno je da ne prigrlite vladajuću ideologiju, i zbog toga će vas ukloniti s bilo koje utjecajne i moćne pozicije Zapadnih Institucija.

To je razlog zašto današnja društva ne fukcioniraju dobro kao što je to bilo prije pedeset godina, kada govorimo o njihovom primarnim funkcijama.

***

Dakle, funkcionalnost je bila kratkotrajna- bila je kratkotrajna jer je neodrživa. Na dubinskoj razini, ljudi ne žele posvetiti svoje živote funkcionalnosti – ne žele biti šerafić u nacionalnoj mašini. Kroz prošla dva stoljeća religija je zamijenjena Ljevičarskom Ideologijom kao primarnim fokusom ljudske aktivnosti.

To vrijedi svugdje u razvijenom svijetu, bez iznimke. U razvijenom svijetu ne postoji više društvo koje je orijentirano funkciji; također ne postoji niti jedno religiozno-fokusirano društvo u razvijenom svijetu.

Ali Ljevičarska Ideologija je neodrživa – ne samo zato jer uništava samu sebe. Za razliku od religije Ljevičarstvo je antikohezivno, intrinzično negativno, opozicijsko i u stanju trajne revolucije. Dakle živimo u paradoksalnoj, nesmislenoj, autodestruktivnoj situaciji u društvu koje kao primarni fokus ima ideološku koherenciju na temelju ideologije anti-koherencije. Sva razvijena društva imaju takvu ideologiju mržnje prema sebi; razlike (konzervatizam, libertarijanizam, nacionalizam itd.) su samo “hereze” unutar iste sekularne Ljevičarske ideologije.

Komunizam je – u različitim verzijama – osvojio čitav razvijeni svijet; sve nacije su sekularne i Ljevičarske u svojoj ideologiji; i sve su postavile ideologiju iznad bilo kojeg funkcionalnog prioriteta. Možete biti jedan od najboljih znanstvenika, liječnika, direktora, urednika ili generala na svijetu – ali će vas svejedno ukloniti s pozicije vodstva (ili vas neće tamo niti postaviti) ako ne postavite Ljevičarsku ideologiju nad svim drugim stvarima.

Dakle, budućnost pripada religiji. Možete se nadati razdoblju u kojem će funkcionalnost biti prioritet – ali takvo što je odbačeno od ljudi koji to niti razumiju niti podržavajuVraćamo se svijetu u kojem su vjerovanja i ideje primarne – osim što naša vjerovanja i ideje nemaju smisla, i ne motiviraju suradnju i altruizam o kojem društvo ovisi.

Ljevičarstvo u sebi ima ugrađenu propast, sekularna ideologija jednostavno ne može zamijeniti religiju. Povijesno, sve sekularne ideologije su, poput funkcionalnosti, tek kratkotrajne.

Prema tome, budućnost je u religiji kao centru društva i svih društvenih institucija – jedino pitanje za svaku naciju ili skupinu ljudi jest odlučiti; koja religija?

PS

BGC-ova nasumična razmišljanja se dotiču vremenski i zemljopisno široke teme tako da zasigurno imaju svojih mana; Gledanje stvari kroz društvenu koheziju – pretpostavljam jer se bavio evolucijskom psihologijom, pojednostavljeno predstavljanje “modernog” i “pred-modernog” svijeta, “prosvjetiteljsko” razmišljanje itd. (Mogli bi zaključiti da tvrdi kako su “ljevičari novi puritanci”, ali to je nešto što je eksplicitno negirao na više mjesta.)

Unatoč manama, mislim da razmišljanja upućuju na određene istine (Ako ništa drugo, onda one da predanost Ljevičarskoj Ideologiji uništava institucije). BGC, inače ističe važnost metafizike (ne samo društvene kohezije, evolucijskih objašnjenja itd.); i suprotnome što bi netko mogao zaključiti iz ovoga, nije zaljubljenik u moderni svijet.

Ukratko, mogli bi napisano opisati ovako; (I) kroz povijest religija/ideologija je imala utjecaja na institucije, (II) modernizam je donio naglasak na funkcionalnost, (III) funkcionalnost je ubrzo napuštena i zamijenjena (ljevičarskom) ideologijom kao vodećom silom.

Ili drugim riječima, i to je poanta njegova posta, barem kako sam ga ja razumio, naglasak na funkcionalnost je bio kratkotrajan, mogli bi reći i slučajan. Ljudi su ubrzo odbacili takav sustav (unatoč njegovoj materijalnoj uspješnosti), i zamijenili ga ljevičarskom ideologijom. Problem je što ljevičarska ideologija uništava te institucije te dolazi do propadanja – uzimanje drugih kriterija nužno urušava funkcionalnost.

(Oni koji se zalažu za takve funkcionalne institucije nemaju motivacije da je obrane. Ne prenose tu “kulturu”, samoizabrano se steriliziraju itd. Jedino što može osigurati održivost je, prema njemu, religija.)

Naravno, kao što je već istaknuto, današnji (novi) ljevičari će reći da institucije fokusirane na funkcionalnost nisu zapravo takve. Vojska koja se brine samo za učinkovitu primjenu sile protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja je zapravo predana obrani patrijarhata, rasizma, seksizma, homofobije itd. Vojska zato danas kao cilj postavlja “Različitost” i “Jednakost”, Vlada se hvali svojom “rodnom strategijom” i sl. (Gradonačelnik najvećeg grada se otvoreno hvali da se javna nabava mora uvjetovati ideološkom prednošću tvrtki koje sudjeluju, svi programi koje potpomaže grad moraju se usuglasiti s Ljevičarskom Ideologijom ili ih treba ukinuti itd.)

Moćne institucije se bave Ljevičarskom Ideologijom pritom zanemarujući svoje osnovne funkcije, više nisu u stanju napredovati, pa čak niti održavati postojeći nivo. Ne radi se o tome da postoji korupcija u institucijama nego je sama institucija korumpirana.

BGC govori o Zapadu. Naizgled paradoksalno, zemlje Istočne Europe koje su preživjele komunizam – sustav koji je svoju ideologiju implementirao u institucije – danas se opiru Ljevičarskom uplitanju, a zemlje Zapada koje su imale nekoć funkcionalne sustave spremno pristaju na tu korupciju.

O povezanim temama sam već više puta pisao, npr Je li Nova Ljevica samoubilački kult?, Ljevica evoluira, evoluira protiv kršćanstva,  Ljevica uništava civilno društvo itd.

PPS

Inače, različita društva su razvila različite institucije, neke institucije možda imaju kompleksnije ciljeve i ulogu u različitim okolnostima. (Posebno kada govorimo o političkim institucijama.)

Konzervativci (pritom ne mislim na sekularizirane anglokonzervativce) će reći da institucije moraju imati i druge vrijednosti uz svoje poslanje, odnosno sve što radimo radimo s nekim ciljem koji nije direktno vezan uz tu funkciju – u službi je drugih stvari, ali institucije i dalje moraju biti funkcionalne.

(Kao što sam već više puta citirao jednog filozofa, možemo prihvatiti “liberalne” institucije bez da prihvatimo liberalnu metafiziku. Doduše, to je djelomice upravo ono što BGC opisuje i na što upozorava.)

Izvor: Katolik s dna kace