BGC o Inverziji i skretanju gotovo svih ljudi i institucija Ulijevo

BGC u postu “The saddest thing of the past 25 years – the unthinking, unrepented, almost universal drift Leftward of once-decent people and institutions into a whirlpool of the inversion of Good, opisuje;

Sve je u naslovu; kroz posljednjih dvadeset pet godina, zgroženo sam promatrao kako gotovo svaka osoba i institucija koju sam nekoć poštivao i divio joj se, čak i volio, prelazi na tamnu stranu. Radi se o jako tužnoj stvari.

Ne radi se samo o tome da ti ljudi i skupine nemaju ništa dobro u sebi, naravno da imaju; radi se o ravnoteži – nekoć su proizvodile više dobre nego zla, srce im je bilo na pravom mjestu; a sada čine više štete nego koristi, srce im je usmjereno na laži.

Ljudi i institucije podlegle su inverziji Dobra, vrline opisuju kao izopačenost, a poroke kao novo dobro; postali su nepošteni, sustavno preuveličavaju svoje pozitivne stvari i namjerno skrivaju svoje negativne; ružnoću proglašavaju lijepom; darivaju nagrade groznom i dušegubnom anti-estetskom svijetu kojeg stvaraju.

Ljudi koji su nekoć bili razumni i pošteni, organizacije koju su imale smislene i pristojne ciljeve su postepeno kapitulirali pred prevladavajućim sekularnim Ljevičarskim zlima; Ideje koje su površno samo pogrešne, ili besmislene, ili su “stvar mišljenja”, uskoro – kada ih prihvatimo – se razotkrivaju kao zloćudni tumori, aktivno i sveprisutno uništavaju Dobrotu u svim njenim manifestacijama.

Stvar nalikuje (i možda se ne radi samo o tome da “nalikuje”) demonskom opsjednuću; nekoć dobre crkve, sveučilišta, bolnice, škole, udruge, profesije poput medicine i zakona… sada izbacuju različite verzije štetnih stvari oko Različitosti, Društvene Pravde, Globalnom Zatopljenju, Uključivosti…

[Kao primjer takve organizacije, BGC daje organizaciju “The Salvation Army” koja već duže vrijeme promiče progresivne ideje i uništava svoje poslanje i samu sebe]; na njihovoj stranici se nalaze izrazi popularnog žargona – otisci moderne Ljevičarske birokracije iskvarene državnim subvencijama, nemoguće ih je razlikovati od propagande vladinih ureda.

Zapravo otiđite na bilo koju web stranicu bilo koje moćne organizacije i pronaći ćete gotovo uvijek istu stvar.

Sve to se većinom odvije bez ikakve krize, bez ikakvog prigovora – nema vidljivog ili glasnog prosvjeda osim nekoliko gunđanja u privatnosti.

S obzirom da su temeljno iskvarene i da se zapravo više niti ne bave onime što su nekoć činile, sada njima dominiraju slogani i pseudociljevi političke korektnosti koja je gotovo potpuno neiskrena i destruktivna.

Bez svijesti o tome, nema izgleda za pokajanje.

BGC opisuje da ga rastužuje ta činjenica, iskvarenje mnogih njegovih prijatelja i mentora koja je rezultata nedostatka vjere u nešto što je stvarno, objektivno, čvrsto. Ono što je smatrao snažnim nije snažno; ono što je smatrao hrabrim nije hrabro, ono što je smatrao principijalnim nije prinicpijalno.

Ne radi se o muškarcima i ženama koje je pobijedio sustav, uništila velika sila; radi se o ljudima koji su polako skrenuli i otplovili u iskvarenost putem malenih koraka, prepustili su se struji. Oni koji još nisu u takvom stanju, nisu tamo ne zato jer se čvrsto drže nego zato jer “još nisu” tamo.

PS

(Zapadni) svijet je pun ljudi i institucija koje svakim danom sve više skreću ulijevo, teško ih je uopće razlikovati.

Posebno rastužuje kada su kršćani ti koji umjesto kršćanstva propovijedaju Ljevičarstvo. (Ne objavljujem o takvim stvarima, ali sjećam se razmatranja jednog američkog političara o stanju Crkve, u NY, u vrijeme kada su se njegovi roditelji vjenčali i sadašnje situacije, nevjerojatan kontrast između vrijednosti – razina propasti)

Sličnih tema sam se doticao u nizu postova; nedavno Dalrympleovi eseji; O osobnim izjavama i misijama i Dalrymple o sveučilištima iRazličitosti; (ili ranije Hrvatska je vjerska državaTreba nam odvojenost Države i [crkve] Ljevičarstva itd.)

Izvor: Katolik s dna kace