Izazov scijentizmu: što znanost (ne) može?

CONTRA GENTILES LUKA ILIĆ/konzervativac.com

Wikimedia Commons
Izvor: Wikimedia Commons

Scijentizam možemo definirati kao ideologiju koja „izdiže znanost iznad ostalih tumačenja života“, a karakterizira ga „pretjerano povjerenje u metode prirodne znanosti koje se primjenjuju u svim područjima istraživanja.“[1] Riječ je o razmišljanju „kako je samo znanstvena spoznaja pravo znanje – da ne postoji racionalan, objektivan oblik istraživanja koji nije grana znanosti.“[2] Ili drukčije rečeno: „[S]cijentizam je pristup po kojemu je znanstvena spoznaja jedino pravo znanje te zapravo i ne postoji racionalan i objektivan način istraživanja koji ne bi bio znanost. Tako je znanost u sebe apsorbirala svu ljudsku racionalnost.“[3] Scijentizam i danas zastupaju neki mislioci poput tzv. novih ateista: Richard Dawkins, Sam Harris, Daniel Dennett i pokojni Christopher Hitchens da nabrojim samo najpoznatije. Radi preciznosti valja napomenuti kako unutar scijentizma postoje dvije struje: 1) jaki/tvrdi scijentizam koji smatra da je empirijska znanost jedini izvor našega znanja o svijetu i 2) slabi/blagi scijentizam prema kojem je empirijska znanost najbolji izvor racionalnih vjerovanja o svijetu (valja imati na umu da prema slabom scijentizmu druga područja istraživanja imaju svoju vrijednost, ali su daleko inferiornija prirodnim znanostima).[4]

J. P. Moreland i William Lane Craig u svojoj nam knjizi „Philosophical Foundations for a Christian Worldview“ dodatno mogu pomoći razjasniti razliku između jakoga i slaboga scijentizma. Oni pišu da je jaki scijentizam

„stajalište kako je neki iskaz ili neka teorija istinita/racionalna ako i samo ako (akko) je znanstveni iskaz, odnosno [znanstvena] teorija. Odnosno, [neki iskaz ili neka teorija istinita/racionalna je] akko je riječ o dobro utvrđenom iskazu ili teoriji, koja je uspješno oformljena, testirana i korištena u skladu s odgovarajućom znanstvenom metodologijom. [Prema takvom stajalištu] ne postoje istine osim znanstvenih istina, a čak i kada bi postojale, ne postoji razlog vjerovati u njih.“[5]

Međutim, jaki scijentizam nije iskaz znanosti, već iskaz drugoga reda o znanosti iz filozofije prema kojem su jedino znanstveni iskazi istiniti i/ili racionalni smo vjerovati jedino u njih.[6]

S druge strane,

„zastupnici slaboga scijentizma dopuštaju postojanje istinâ neovisno o znanosti i čak su voljni dati im neki minimalni, pozitivni status racionalnosti bez potpore znanosti. No zastupnici slaboga scijentizma i dalje drže kako je znanost najvrjednije, najozbiljnije područje ljudskoga znanja te ujedno posjeduje najveći autoritet. Svaka druga intelektualna aktivnost inferiorna je znanosti. Nadalje, skoro pa i ne postoje granice znanosti. Prema slabom scijentizmu, nema toga područja koje znanstveno istraživanje ne može rasvijetliti. Do one mjere do koje neki problem ili vjerovanje izvan znanosti može dobiti znanstvenu potvrdu ili biti sveden na znanost, do te mjere problem ili vjerovanje postaje racionalno prihvatljivo. Moglo bi se govoriti o intelektualnoj, pa čak i moralnoj obvezi nastojanja korištenja znanosti da se riješe problemi u drugim područjima, koje dosad znanstvena metodologija nije dotakla. Primjerice, trebali bismo riješiti probleme u pitanjima uma metodama neurofiziologije i računarske znanosti.“[7]

Valja primijetiti i to da slabi scijentizam tvrdi kako područja izvan znanosti dobivaju na snazi, na racionalnosti ako imaju potporu znanosti, no to ne vrijedi obratno. Uzmimo, primjerice, vjerovanje da je svemir počeo postojati. Prema slabom scijentizmu, dobri znanstveni argumenti daju dodatnu potporu filozofskim i teološkim argumentima za početak postojanja svemira, no pobornici slaboga scijentizma ne smatraju da vrijedi obrnuto, odnosno da dobri filozofski i teološki argumenti za početak postojanja svemira povećavaju racionalnost takvog vjerovanja koje se izvorno temeljilo samo na znanstvenim argumentima.

Nadam se da sada postaje jasno što bi trebalo označavati „pretjerano povjerenje“ u metode prirodne znanosti. No postoji jedan problem kako za pobornike jake verzije tako i za pobornike slabije verzije scijentizma: znanost posjeduje mnoga ograničenja, što predstavlja izazov scijentizmu. O kojim je to ograničenjima znanosti uopće riječ? Što je to izvan dohvata znanosti? Ili drukčije rečeno: što to znanost ne može? William Lane Craig u svojoj je prvoj debati s Peterom Atkinsom, još davne 1998. godine, istaknuo sljedeća područja koja nisu dostupna znanstvenoj metodi[8]:

  • logičke i matematičke istine ne mogu se dokazati znanošću jer ih ona pretpostavlja, a dokazati ih znanošću predstavlja kružno dokazivanje;
  • metafizičke istine poput „postoji vanjski materijalni svijet neovisan o našem umu“, „svijet je inteligibilan“, „postoje drugi umovi izuzev mojega“ ili „svijet nije stvoren prije pet minuta s prividom starosti“ racionalna su vjerovanja koja ne mogu biti znanstveno dokazana i – kao u slučaju logičkih i matematičkih istina – znanost te istine već pretpostavlja;
  • etička vjerovanja o vrijednosnim sudovima nisu dostupna znanstvenoj metodi: ne možemo znanošću dokazati da je ono što su nacistički znanstvenici činili u koncentracijskim logorima doista bilo zlo;
  • estetski sudovi također su izvan dohvata znanosti: ne možemo znanstveno dokazati lijepo ili ružno;
  • konačno, ni sama znanost ne može biti opravdana znanstvenom metodom jer se znanost temelji na samom znanošću nedokazivim pretpostavkama. Tako specijalna teorija relativnosti ovisi o pretpostavci da je brzina svjetlosti u jednome smjeru između bilo koje točke A i B konstantna.

Ni jedno od navedenih područja nije dostupno znanstvenoj metodi, a opet smo potpuno racionalni ako ih držimo. Ako, poput scijentista, smatramo „kako je samo znanstvena spoznaja pravo znanje – da ne postoji racionalan, objektivan oblik istraživanja koji nije grana znanosti”, onda bi mnoga naša vjerovanja – do kojih nismo došli putem znanstvene metode – bila iracionalna. Štoviše, sama znanost ne bi mogla biti opravdana znanstvenom metodom jer se – kao što smo vidjeli ranije – znanost temelji na samom znanošću nedokazivim pretpostavkama.

Ovomu možemo pridružiti i razmišljanje američkoga filozofa Edwarda Fesera o scijentizmu koji u svojoj knjizi Scholastic Metaphysics: A Contemporary Introduction (2014) piše da je znanost deskriptivno i eksplanatorno ograničena. Znanost je deskriptivno ograničena jer inzistira na kvantitavnom opisu svijeta kojemu je jezik matematika, a problem je u tome što mi u svakodnevnom životu stvarnosti pristupamo kvalitativno: doživljavamo boje, zvukove, mirise, toplinu i hladnoću, misli i izbore, svrhu i smisao. Znanost pak apstrahira od toga bogatstva detalja, ignorirajući sve ono što ne može biti izraženo matematičkim jezikom. Time znanost radikalno pojednostavljuje prirodni red. I dok načelno nema ništa pogrješno u takvom apstrahiranju, ono što trebamo imati na umu jest da nam znanost ne daje potpunu sliku stvarnosti.

Međutim, znanost je i eksplanatorno ograničena: ne može, primjerice, ponuditi konačno objašnjenje stvarnosti. Feser pritom ističe da scijentistička taktika pozivanja na prirodne zakone ne rješava apsolutno ništa. Problem je u tome što taj pristup povlači za sobom niz pitanja o tome što je prirodni zakon, kako prirodni zakon ima ikakvu djelotvornost i odakle prirodni zakon dolazi. Znanost u načelu ne može odgovoriti na ova pitanja, već ih pretpostavlja. Scijentističko se pozivanje na prirodne zakone kako bi se objasnilo postojanje svemira tako pokazuje uzaludnim. Scijentisti egzaktnim znanostima pokušavaju doći do konačnoga objašnjenja koje je izvan dosega istih, a do kojega može doći samo filozofija. Drugim riječima, znanost ne može niti će ikada moći odgovoriti na pitanje: zašto postoji nešto a ne ništa?[9]

Na temelju napisanoga zaključujemo da je scijentizam – bilo u slaboj bilo u jačoj verziji – izrazito slaba pozicija. Štoviše, riječ je o apsurdnoj, iracionalnoj i intelektualno neodrživoj opciji.

Luka Ilić

Corrigenda, 28. prosinca 2016.

Budući da je prethodnomu tekstu manjkalo preciznosti u određenim točkama, odlučio sam izmijeniti ga i proširiti: naslov sam promijenio iz „Što znanost (ne) može?“ u „Izazov scijentizmu: što znanost (ne) može?“; uveo sam distinkciju između jakoga i slaboga scijentizma te sam ukratko pojasnio što je jedan, a što drugi; blago sam izmijenio prijevod Craigova izlaganja o područjima koja su nedostupna znanstvenoj metodi točnosti radi; prebacio sam Feserovo razmišljanje o ograničenosti znanosti iz bilješke u tekst. Možda su tu još pokoje sitne izmjene, ali ovo su ključne stvari. Ovaj tekst ne iscrpljuje sve što se ima reći o scijentizmu, već mi je namjera bila ponuditi definiciju i neke probleme s kojima se suočavaju pobornici scijentizma. Ako netko smatra kako nije dovoljno rečeno o scijentizmu ili kako je to učinjeno na nezadovoljavajući način, može se obratiti izvorima koje sam naveo u tekstu.

Corrigenda II, 23. ožujka 2019.

Izmjene u tekstu pretežno su stilske naravi. Učinio sam dvije veće izmjene: proširio sam Feserovo razmišljanje o ograničenosti znanosti i preformulirao sam zaključak teksta.

Corrigenda III, 13. travnja 2021.

Blago sam izmijenio dio o područjima nedostupnima znanstvenoj metodi.


[1] „Scijentizam“, Hrvatska enciklopedijahttp://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55057, (19. prosinca 2016).

[2] Edward Feser, „Zaslijepljen scijentizmom“, Katolik s dna kace, 2012, http://katoliksdnakace.blogspot.it/2012/03/zaslijepljeni-scijentizmom.html (pogledano 19. prosinca 2016).

[3] Stipe Kutleša, “Scijentizam kao nova religija”, Vijenac 544 (2015): http://www.matica.hr/vijenac/544/Scijentizam%20kao%20nova%20religija/ (pogledano 28. prosinca 2016).

[4] Usp. Bill Vallicella, „What is Scientism?“, Maverick Philosopher, 24. prosinca 2012, http://maverickphilosopher.typepad.com/maverick_philosopher/2012/06/what-is-scientism.html (pogledano 27. prosinca). Vidi također njegov članak „Rosenberg’s Definition of Scientism and the Problem of Defining ‘Scientism’“.

[5] J.P. Moreland – William Lane Craig, Philosophical Foundations for a Christian Worldview (Downers Grove: InterVarsity Press. 2003), 347.

[6] Ibid.

[7] Ibid.

[8] William Lane Craig – Peter Atkins, „What is the evidence for/against the existence of God?“, Reasonable Faith, 1998, http://www.reasonablefaith.org/debate-transcript-what-is-the-evidence-for-against-the-existence-of-god/ (pogledano 19. prosinca 2016).

[9] Više o ovome u Edward Feser, Scholastic Metaphysics: A Contemporary Introduction (Heusenstamm: Editiones Scholasticae, 2014), 12-21.