… Taj bi smokvoljubac, zaneseni i raspjevani igrač oko (raznog) drveća, mogao eventualno biti faraon. U Visokom kod Semira Osmanagića, jednog mu vrlo sličnog tipa.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
I ma koliko se ovaj višetjedni australijski spektakl s Novakom Đokovićem činio kompliciranim, zapravo je sve jednostavno: Od 100 najboljih tenisača svijeta, 95 ih je cijepljeno i eno ih pripremaju se za Australian open. Jasno, broj 1 među njima ima pravo ignorirati – čak i okolnost! – da pandemija trenutačno svijetom hara u svom najagresivnijem obliku.
Gen lava
Može, dakle, Đoković vjerovati kako je razgovor sa smokvom djelotvorniji od cjepiva, ali za to se onda znaju posljedice. U biti, još na početku pandemije taj je tenisač definirao svoj odnos, na što ga je, evo, ovih dana podsjetio i Bildt. U to je doba, naime, razgovarao sa srpskim pulmologom koji je tvrdio – Srbi imaju gen lava koji ih imunizira protiv Covida.
Srpski je lav, međutim, u međuvremenu „riknuo“ dva puta. Ako je (makar to!) vjerovati Đokoviću, koji je nakon što je pao u Melbourneu u zračnoj luci, s (golemom) zadrškom obznanio kako je dva puta bio zaražen. Nakon što su novinska istraživanja utvrdila da je, usprkos tomu što je testiranje potvrdilo kako je pozitivan na Covid, sudjelovao na nekoliko društvenih događaja, ljubitelj je smokava, koji rado igra oko (raznog) drveća i pjeva: „Mi poštujemo Ganu, Majku Zemlju“, šutio – a onda objasnio (…) kako je samo intervju za L’Équipe radio zaražen.
Manji bioterorist, ipak…
„Osjećao sam obvezu odraditi intervju za L’Équipe jer nisam htio iznevjeriti novinara, ali sam se držao mjera socijalnog distanciranja i nosio sam masku, osim za vrijeme snimanja“, oglasio se nakon što su mediji nekoliko dana pisali o njegovu skandaloznu ponašanju. Pa je onda, valjda, manji bioterorist nego bi to bio da je, kao što se vjerovalo do jučer, zaražen dijelio nagrade mladim tenisačima svoje akademije…
Ali – tko mu (još) uopće išta vjeruje?! Osim, dakako, kronično neobjektivnih roditelja. Majka vjeruje kako se njezin sin osjeća izabranim, a otac – koji je ionako već odavno posebna priča! – misli (?!) da mu je sin kao – Isus, jer, eto, Australci ga, kao dio šire antisrpske urote – razapinju! Blasfemija?! Ma, klasična (srpska) budalaština.
Na nebu sjedi Srbin – Bog…
Đoković je, naime, Isus isto onoliko koliko je Bog Srbin, mada, dakako, tamo daleko (od mora…) ima onih koji baš (i) to vjeruju. Baš kao u onoj, jednoj od temeljnih pjesama srpske mitologije: “Srpsko je nebo plave boje i na njemu sjedi Srbin Bog, oko njega anđeli Srbi stoje, kruže i dvore Srbina, Boga svog.”
Taj bi smokvoljubac eventualno mogao biti faraon. U, dakako, Visokom kod Semira Osmanagića, jednog mu vrlo sličnog tipa…
Ipak, s ovom su srpskom bedastoćom polemizirali neki mediji, ozbiljni štoviše. Slijedom čega je evengelistički Sonntagsblatt objavio članak pod naslovom: Zašto Novak Đoković nije novi Isus.
„… Ta taktika nije sasvim nova. I prije Novaka Đokovića s Isusom su uspoređivani ljudi koji su zbog svojih izjava ili ponašanja bili izloženi kritici javnosti. To je rijetko prikladno, a u ovom je slučaju, međutim, posebno drsko“, piše list, postavivši nekoliko (retoričkih) pitanja: „Jer od kada je Isus za bezobzirno ponašanje? Kada je točno Isus stavio egoizam i uobraženost iznad razuma i odgovornosti? I kada je Isus razapet jer je odbio zaštititi svoje zdravlje i zdravlje drugih?“
U biti, taj već nekoliko puta, u samo nekoliko dana, u laži uhvaćeni srpski Pinokio i ne zaslužuje ovakav trud. Kratko i jasno mu je na Bavarskom radiju presudio bavarski biskup Heinrich Bedford: „Potpuno neprikladno. Tu se nema što dodati!“
A piramida (mu) u Visokom
I ma kako, a vidimo da je australski ministar imigracije Alex Hawke odgodio za danas najavljenu odluku, završila ova farsa, polemike oko toga tko je najveći tenisač ikada, više nisu tako zanimljive. Đoković je, makar osvojio još koji grand slam, svoju prigodu propustio. Korona ga je obilježila možda i više od svih devet titula Australian opena.
Jedna titula povijesnog besmrtnika mu, međutim, ne gine. Prvi je svjetski antivakser, i na tome će podiju ostati. A kako čujem iz uvijek pouzdanih visočkih izvora, Osmanagić mu priprema piramidu u Visokom.
Zaslužio je!