O’NEILL: Sad čak i 1984. dolazi s upozorenjem za okidač traume

Brendan O’Neill/Konzerva.hr

Pretpostavljam da je bilo samo pitanje vremena kad će budna rulja doći po Tisuću devetsto osamdeset četvrtu. Roman koji sugerira da je vrlo loša ideja cenzurirati neprijatna mišljenja, sustavno brisati problematičnu kulturu, tretirati alternativne načine razmišljanja kao nekakvu vrstu mentalne bolesti i upuštati se u orgije mržnje prema onima koje smatraju neprijateljima ispravne misli? Da, nije bilo nikakve šanse da će ratnici socijalne pravde 21. stoljeća, toliko ovisni o maltretiranju krivo mislećih i brisanju povijesnih spomenika, ostaviti na miru takvu uvredljivu knjigu. Kako se taj gosp. Orwell usuđuje ocrniti naše političke taktike?

Tako je, budna histerija sad je dosegla takav crescendo da čak i najpoznatije upozorenje o tiraniji 20. stoljeća postaje žrtvom njezinih tiranskih navika. RIP satira, bilo je dobro dok je trajalo. Orwellovo klasično djelo dobilo je upozorenje za okidača traume (trigger warning) na Sveučilištu Northampton. Studenti se upozoravaju da sadrži “eksplicitan materijal” koji bi mogli smatrati “uvredljivim i uznemirujućim”. Onako usput, govorimo o odraslim osobama. Sveučilišni dužnosnici govore punoljetnim ljudima da bi ih roman o opasnim, dehumanizirajućim posljedicama cenzure mogao uvrijediti.

Da budemo pošteni, nije samo prorok modernog autoritarizma taj čije je djelo uprljano takvim upozorenjem na tečaju “Identitet u izgradnji” u Northamptonu. Voditelji tečaja također su smatrali prikladnim staviti literarni ekvivalent žutoj traci na Beckettov Svršetak igre, koji bi također navodno mogao izazvati uvredu i uzrujanost. Studenti se upozoravaju da turbo popularni roman Neobičan događaj sa psom u noći uključuje “ableizam”, “uvredljivi jezik” i “smrt životinje”. Spojleri? Čak ni doajenka ženske literature posh milenijalaca — Sally Rooney — nije izbjegla neurotičnoj pozornosti northamptonskih birokrata. Studenti se svečano obavještavaju da njezin roman Normalni ljudi govori o “rodu, seksualnosti, zlostavljanju, nasilju, samoozljeđivanju, samoubojstvu”. Nije li to slučaj sa svim romanima danas?

Upozorenja za okidač traume već godinama zagađuju budne kampuse. Sad čak i Charlotte je*ena Bronte dolazi s jednim — roman Jane Eyre mogli biste smatrati “uznemirujućim”, govori Sveučilište Salford svojim studentima. Studenti na Sveučilištu Cambridge se pak upozoravaju da neke Shakespeareove drame sadrže “rasprave o seksualnom nasilju”. Sveučilišni koledž u Londonu stavio je oznaku upozorenja na svoj tečaj “Arheologije modernih sukoba”, upozoravajući svoje studente da će možda vidjeti slike kosti i tijela, kao i druge “potresne” stvari. Kosti na tečaju arheologije? Nikad to ne bih pomislio. Stvarno se nadam da ti studenti nikad neće vidjeti posljednju scenu u Otimačima izgubljenog kovčega.

Ali Orwell? Tisuću devetsto osamdeset četvrta? Priča u kojoj naš konfliktni i, dovraga, problematični heroj Winston Smith kritizira režim koji bez razmišljanja briše stare vijesti i knjige koje više ne odgovaraju Partiji i koji nasilno obeshrabruje ljude da se upuštaju u neprijatne, opozicione misli (zlomisli)? To je jednostavno previše. Društvo koje na nedvojbeno najpoznatiji roman ikad napisan o cenzuri i tiraniji stavlja upozorenje koje u osnovi govori “ČUVAJTE SE OVOG TEKSTA” jest društvo kojem u potpunosti nedostaje samosvijesti i koje, barem djelomično, dijeli ono isto nepovjerenje Velikog brata prema masama i koje će pribjeći istim intelektualnim smicalicama ako se susretnu s teškim ili disidentskim idejama i knjigama.

To je također društvo koje mora iznova pročitati Tisuću devetsto osamdeset četvrtu. Naravno, Orwellov roman i dalje je nevjerojatno popularan. Ali, evo smiješne stvari: mnogi mladi budni tipovi čitaju ga u uvjerenju da je to proročanstvo poremećenog, desničarskog, bijelo-supremacističkog sranja u kojem vjeruju da žive ne shvaćajući da je to daleko intenzivnija optužnica njihovih vlastitih političkih sklonosti i ponašanja. Nisam se mogao suzdržati od smijeha kad je prodaja Tisuću devetsto osamdeset četvrte naglo porasla nakon inauguracije Donalda Trumpa 2017. godine. Mogao sam zamisliti anti-Trumpovca koji negdje na polovici romana razmišlja u sebi: “Čekaj — je li ovo o nama?”

Budni ljudi prepoznat će svoju sklonost prema zlobnom Twittermobingu svakoga tko istupi izvan “ispravne misli” u vezi rase, spola i seksualnosti u Dvije minute mržnje protiv neprijatelja države u koje se upuštaju obožavatelji Velikog brata. Također će se s gorčinom prepoznati dok čitaju o Novogovoru, partijskoj kreaciji usahnutih, minimalističkih novih riječi koje prisiljavaju na mase — nešto poput ove ludosti s osobnim zamjenicama, gdje nam naređuju da govorimo oni, one, ze, zir, itd. i koristimo riječi poput “menstruator” i “onaj-s-maternicom” umjesto žena, zar ne? Oni će ustuknuti dok će čitati o Mladim špijunima koji drže odrasle na oku kako bi bili sigurni da ne razmišljaju i ne govore na “pogrešan način” — mislim, ne sažima li to politiku suvremenih milenijalaca? A kad mučitelj O’Brian kaže Smithu da ga namjerava “izliječiti” od njegovih pogrešnih misli i natjerati ga da prihvati da je dva plus dva jednako pet, iskreni SJW čitatelj će pomisliti: “Sranje, pa ja to čitavo vrijeme radim kad ja i Twitter rulja maltretiramo ljude sve dok se javno ne izjasne da muškarac može biti žena.”

Ako već mora stajati upozorenje na Tisuću devetsto osamdeset četvrtoj — a doista ne bi smjelo — onda bi možda trebalo reći: “Upozorenje budnom studentu: prepoznat ćeš se na ovim stranicama.” Upozorenja za okidač traume predstavljaju sklizak oblik cenzure jer ne zabranjuju u potpunosti knjige, ali ih obavijaju sumnjom; tretiraju ih kao opasne predmete; poručuju čitateljima: “Pazite — ova bi vas knjiga mogla povrijediti.” Ona ne zabranjuju čitanje, ali ga obeshrabruju, na temelju toga da je vaše samopoštovanje toliko krhko i toliko dragocjeno da je nedopustivo da ga naruši Shakespeareova poezija ili Orwellova proza. To je filistinizam na štulama, a kad se primjenjuje na Tisuću devetsto osamdeset četvrtu također je i iznimno štetno. Jer ne mogu zamisliti bolju knjigu za cenzorsku, novogovoreću mladež.

Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.

PIŠE:Ivan Toth

IZVORspiked