Yutarnja transrodna propaganda

Yutarnja transrodna propaganda

DE CIVITATELUKA ILIĆ/konzervativac.com

Yutarnja transrodna propaganda. (Izvor: Jutarnji list).
Yutarnja transrodna propaganda. (Izvor: Yutarnji list).

Osim ako ne živite u nekoj pećini potpuno odvojeni od svijeta, vjerojatno ste primijetili da u posljednje vrijeme u Hrvatskoj sve više jača transrodna propaganda. Ta propaganda želi učiniti muškarce koji tvrde da su žene (ili nešto drugo) i žene koje tvrde da su muškarci (ili nešto drugo) nečim sasvim normalnim. Sve pak one koji se s tom indoktrinacijom ne slažu propagandna mašinerija označava, bilo implicitno bilo eksplicitno, kao natražnjake, ognjištare i klerofašističke mrzitelje.

Redovito tako nailazimo na tekstove (i to ne samo na Libeli i VoxFeminae)koji govore o „trudnim muškarcima” (čitaj: trudnim ženama koje su si umislile da su muškarci) ili o muškarcima koji se sada natječu u ženskim športovima. Pritom se sve to predstavlja kao nešto samorazumljivo i normalno. Drugim riječima, svi znaju i svima je jasno da je to normalno (osim što nije). (NB: Zanimljivo je promotriti da sve više tzv. „transrodnih žena” pobjeđuje biološke žene bilo u športovima bilo u drugim natjecanjima (primjerice, ljepote), čime progresivci implicitno govore da su muškarci bolje, sposobnije i ljepše žene od samih žena.) Bilo kako bilo, transrodna propaganda ne jenjava i čini sve u svojoj moći da od tzv. „transrodnosti” učini nešto sasvim normalno.

Yutarnja transrodna propaganda: „Imao sam dva puberteta…”

Posljednji u nizu tih propagandnih pokušaja jest tekst pod naslovom „Imao sam dva puberteta: Prvi kad sam dobio menstruaciju, a drugi kad mi se pojavila brada”, a možemo ga pronaći u nedjeljnome izdanju Yutarnjega lista. Istina, budući da nisam pretplaćen na online Yutarnji (tko normalan jest?), nisam u mogućnosti pročitati tekst u cijelosti. Stoga ne bi bila potpuno neopravdana kritika da ne mogu komentirati nešto što nisam pročitao.

Međutim, bih li bio u krivu ako bih na temelju uvoda rekao da je riječ o muškobanjastoj djevojčici koja se uvjerila (ili su je uvjerili)1 da je zapravo muškarac zarobljen u tijelu žene te si je poslije, da bi postala „muškarac”, kirurški uklonila grudi? Bih li bio u krivu kada bih pretpostavio da tekst donosi bolno iskustvo djevojčice koja se borila s prihvaćanjem vlastita tijela i identiteta te koja je osjetila olakšanje u trenutku kada je napokon prihvatila da je muškarac? U konačnici, bih li bio u krivu ako bih pretpostavio da svime ovime transrodna propaganda čitatelju više ili manje izričito želi poručiti da umjesto osude, tzv. „transrodnim osobama” treba pružiti potporu i priznanje njihova identiteta, a ne nesnošljivost i neprihvaćanje?

Ako je tomu tako, nije problem izvesti poruku teksta: ako si kao žena (ili muškarac) umisliš da si muškarac (ili žena ili nešto treće), onda smo mi kao pojedinci i društvo u cjelini pozvani promijeniti se i prihvatiti tvoju samovoljnu odluku. Ako odbijemo, transrodna propaganda proziva nas uskogrudnima, nemilosrdnima, nazadnima i klerofašistima, a prihvatiti to značilo bi biti na ispravnoj strani povijesti i napretka.

Nije loše biti na krivoj strani povijesti i napretka

Na sve to imam reći dvije stvari. Prvo, dobro došli na krivu stranu povijesti i napretka! Istina, propustit ćete civilizacijske „blagodati” tzv. „transrodnosti” i lažnu samilost progresivne propagande; istina, Faktograf će vas ispravljati kada kažete da muškarac ne može biti trudan ili menstruirati; istina, transrodna propaganda i njezini aktivisti nazivat će vas natražnjacima, barbarima, katolibanima i klerofašistima, ali, s druge strane, prednost ognjištarstva jest da je istinito, dobro i lijepo. A to ne zvuči tako loše, zar ne?

Opasnost tzv. „transrodnosti”

Drugo, o pitanju tzv. „transrodnosti” već sam pisao u više navrata, počevši od 2017. godine i uputio bih vas na te tekstove kako biste shvatili što je tzv. „transrodnost” i zašto je opasna. Kada danas pogledam te tekstove, sigurno bi se našlo toga što bi se dalo izmijeniti, poboljšati, izbaciti ili dodati, ali temeljna ideja ostaje – tzv. „transrodnost” predstavlja pokušaj radikalne redefinicije toga što znači biti čovjek, a njezine tobožnje „blagodati” predstavljaju ugrozu za civilizaciju.

Protivno progresivnoj propagandnoj mašineriji, tzv. „transrodne osobe” ne postoje, već postoje muškarci i žene koji su si iz ovoga ili onoga razloga umislili da su žene, muškarci ili nešto treće. Pristati uz tu propagandu značilo bi upasti u zamku lažne samilosti, a isto tako to bi značilo prihvatiti ideologiju samovoljnoga ja koje čitavomu društvu želi nametnuti svoju volju i želje. Borba protiv transrodne ideologije kao i općenito protiv poludjelih seksualnih i inih perverzija i devijacija znači borbu protiv radikalnoga redefiniranja toga što znači biti čovjek te temeljite preobrazbe kulture, a u konačnici se ta borba tiče konkretnih života ljudi koji se, zavedeni tom ideologijom, samosakate i dovode svoje živote u opasnost.

Jedan od lijekova protiv te ideologije samovoljnoga jajest povratak tradicionalnomu poimanju čovjeka kao razumnoga i društvenoga bića čiji je sastavni dio naravi spolnost, s tim da je narav ta koja određuje spol i spolni identitet, a ne mi u svojoj samovolji. Nadalje, pozvani smo prokazivati progresivnu propagandu kada ju vidimo, ukazivati na njezine ludosti i ismijavati idiotizam određenih trendova (poput rodnih zvjezdica u njemačkome jeziku ili pak korištenje ispravnih rodnih zamjenica). Također smo pozvani opirati se zakonima koji žele normalizirati tzv. „transrodnost”, sodomiju i ostale perverzije samovoljnoga ja. K tomu, važno je djeci prenijeti ispravno poimanje čovjeka kao i odgovarajuće vrjednote jer osim ako ne nađete dobru privatnu školu, vašu će se djecu u obrazovnim ustanovama sve više i više učiti da je sasvim normalno da, primjerice, muškarac može biti trudan i imati menstruaciju. Međutim, glavni lijek protiv tih ludosti i barbarstva modernoga svijeta jest povratak Onomu tko je sama Istina, Dobrota i Ljepota, Onomu koji stvori čovjeka na svoju sliku i priliku, muško i žensko stvori ih.

Luka Ilić

Tekstovi o tzv. „transrodnosti”

Politika je nizvodno od kulture: Transrodnost

Nesveto trojstvo: napad na život, brak i spol

Pobačaj, tjelesna autonomnost i transinvalidnost

Postoje li „transrodne osobe“?

Postoji li „treći spol“?

Osobe s menstruacijom svih zemalja, ujedinite se!


1 Govoreći općenito, ne mislim nužno (ili samo) na roditelje koji uvjeravaju dijete da je krivoga spola, spolnoga ili rodnoga identiteta, već na kulturu koja propagandom (poput ove Yutarnjega) normalizira nešto što nije normalno. Umjesto da se toj djeci ponudi pomoć da prevladaju rodnu disforiju, propagandom se normalizira tzv. „transrodnost” i posljedično imamo sve više slučajeva „transrodne” djece.