Duhovna obnova i duhovni preporod Hrvata dva su pojma sržno važna za nastanak bolje Hrvatske od ove koju imamo. Po njihovome lansiranju u hrvatski medijski prostor veoma ih se brzo uspjelo izrugati. Prije nego li su i doprli do svijesti ozbiljnih Hrvata, na ta dva pojma okomili su se nedozreli novinski satirici, ostavljajući ih veoma opravdanom, ali pokatkad nemetodičom svijetu don Ante Bakovića, prije nego li se o njihovoj važnosti iti pokušalo razmisliti. Umjesto da zaista počne proces duhovne obnove, na čijem će se rađanju naći sva moguća hrvatska avangarda, spremna upregnuti vlastitu snagu u vuču nacionalnog procvata, duhovnu obnovu i duhovni preporod još uvijek povezujemo uz popovske nagovore. Ovo međutim nisu Crkveni pojmovi nego pojmovi svih Hrvata. Oni su prva točka od koje novonastalo doba počinje i njihova uspješnost odlučuje hoćemo li uskoro doživjeti preporod ili ćemo desetljećima čekati nestvarivu “manu” iluzionizma.
Razočarava spoznaja da jedan lažac tako lako obmani tisuće istinoljubivih, lupež opstane iako mu tisuće poštenih znaju za djela, nesposobni, ali grlati tako se lako nađe ispred tisuća sposobnih ljudi dobre volje. Tomu je razlogom nerazvijen duhovni potencijal, spreman i sposoban suprotstaviti se iskušenju vlastita vremena. Zato su duhovna obnova i duhovni preporod Hrvata nužna, prenužna potreba.
Hrvati, duhovno gledano, ne stoje na nuli nego na deset tisuća ispod nule. Nekima naučenim na samozavaravanje ovo će zvučati trpko, ali tko istinu vidi lako ozdravlja. Izgledamo kao ptice puštene iz kaveza. Sedamdesetogodišnje ropstvo poremetilo je i duboko ranilo prave vrednote u hrvatskom duhovnom prostoru. Poništilo nam je odnos čovjeka prema čovjeku, duboko je srozalo moralnu razinu potrebnu za opstanak jednoga naroda, utjecalo je na književnost, glazbu, umjetnost svih vrsta i življenje svih vrsta. Dugo će nam vremena trebati za ponovan pravi let. Ma kako nesigurni bili, vrijeme je da letimo. Ma kako to bilo teško, moramo letjeti.
Duhovni preporod u svakome Hrvatu mora probuditi samosvijest i odgovornost. Samosvijest pomaže stvaranje povjerenja u samoga sebe, a time i pravo vrednovanje svega oko sebe. Odgovornost stvara temelj za brz duhovni, ali i materijalni napredak. Nije nam potrebno trčati za tuđim dušama. Imamo svoju, za kojom bi, da smo je svjesni, trčali i najveći europski narodi. Dokle god se ne dogodi istinski duhovni preporod u svakome od nas, nikada nećemo biti svoji na svome, nikada nećemo prestati služiti tuđim idejama, pretvarajući se u tuđe pokusne kuniće i uvijek će se naći sposobnjakovića kadrih zaskočiti nas i zavezati.
Onoga dana kad Hrvat sam sebe počne pitati što je dao Hrvatskoj, ne pitajući što je od nje dobio, znat ćemo da smo doprli do nule, s koje nam je naprijed rasti. Isto tako, kad Hrvat shvati da nije pravedan jer ga policija nije uhvatila u krađi, nego kad spozna da je sam svoj sudac i sam svoj najbolji policajac, možemo očekivati bolje dane. Do tada nam se duhovno dotjerivati, beziznimno, od prosjaka do ministra, od ministranta do prelata.
Želja za slobodom golim je šakama slomila moć srpskih lanaca i oslobodila nas nečasnih bjelosvjetskih tutora. Duhovni preporod donijet će samosvijest i odgovornost za boljitak i budućnost. Stoga i nije vlasništvo don Ante Bakovića, a još manje smiješnih i nerazumnih ismjehivača. On je dužnost svakoga Hrvata. I nema izuzetaka.
fra Ante Čavka, 2013.