KOLIKO JOŠ HRVATSKE OBITELJI MORAJU BITI U ČEKAONICI? Eh, kad bi politika s obiteljima postupala kao s kapitalom budućnosti…

Objavio  Zdenko Babić

U posebno ranjivu položaju u pogledu ukupnoga razvoja češće su djeca obitelji slabijega imovinskoga stanja, obitelji djece s teškoćama u razvoju, jednoroditeljske, ali i obitelji s većim brojem djece. Izloženost većemu broju rizičnih čimbenika kako u obitelji tako i u zajednici smanjuje prilike djetetu za uspješan rast i razvoj. Mnoge se obitelji suočavaju s izazovima i nisu u stanju samostalno odgovoriti na brojne rizike. Upravo obitelj i njezini resursi nose temeljnu ulogu u osiguranju dobrobiti djeteta i njegova razvojnoga puta u budućnosti, a loše socijalne i ekonomske okolnosti rizik su za pozitivan socijalni i ukupni razvoj djeteta.

Traži se učinkovita strategija za obitelji

Pitanje siromaštva i dobrobiti djece danas se sve više stavlja u fokus donositelja odluka na razini nacionalnih vlada, ali i na europskoj razini. Tako se i Europska unija pitanjem siromaštva djece intenzivnije bavi unazad zadnjih desetak godina kada se počinje sve više naglašavati važnost specifičnih intervencija usmjerenih isključivo prema djeci. Promicanje dobrobiti djece znači da briga za dobrobit djece mora postati sastavnim dijelom svih područja javnih politika.

Upravo strategija socijalnoga ulaganja usmjerena prema djeci i obiteljima treba biti središnja točka politika socijalnih programa usmjerenih na promociju dječje dobrobiti na nacionalnoj razini. Kao odgovor na rješavanje problema novih socijalnih rizika koji se odnose na izazove usklađivanja posla i obiteljskih zahtjeva obiteljska politika u sklopu socijalnih ulaganja trebala bi biti usmjerena na programe koji podupiru uspješnije povezivanje radnih i obiteljskih obveza.

Djeca su socijalni kapital

Koncept socijalnih ulaganja svakako je jedan od načina odgovora na nove socijalne izazove s kojima se obitelji u današnjem društvu suočavaju. Programi ranoga odgoja i obrazovanja (POO) u ranom djetinjstvu pružaju usluge skrbi o djeci, a roditeljima olakšavaju sudjelovanje na tržištu rada, međutim njihova najveća potencijalna vrijednost jest u tome da je ulaganje u djecu zapravo ulaganje u budući ljudski kapital. Ulaganja u djecu programima ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja korisna su za društvo i državu, i to u nekoliko područja. U gospodarstvu kratkoročno omogućuju više stope participacije žena na tržištu rada i u zaposlenosti, a dugoročno u obliku boljega ljudskoga kapitala radne snage u budućnosti. Na području obrazovanja vidljiv je pozitivan utjecaj uključivanja u rane programe razvoja djece na bolju pripremljenost, integraciju i uspjehe u školi, a na području socijalne skrbi rezultati pokazuju da uključenost djece u rane kvalitetne programe razvoja za djecu ima kasnije u životu učinke u nižim stopama kriminaliteta te u većoj samostalnosti i manjem stupnju ovisnosti o sustavu socijalne skrbi i socijalne pomoći.

Za izdašne subvencije vrtića

U Preporuci Europske unije iz 2013. godine »Ulaganje u djecu: Prekidanje kruga deprivacije« iz paketa socijalnih ulaganja pružanje cjenovno prihvatljivih i kvalitetnih usluga skrbi kroz kvalitetan sustav ranoga predškolskoga odgoja i obrazovanja smatra se strategijom socijalnoga ulaganja u Europskoj uniji koja je korisna za sve uključene strane budući da se na taj način potiče razvoj djece, a roditeljima omogućuje sudjelovanje na tržištu rada. Na osnovi navedene preporuke mnoge države članice uključile su koncept socijalnoga ulaganja u modele svojih politika kako bi unaprijedile sustav ranoga i predškolskoga odgoja. Jedna od pretpostavki kvalitetnoga sustava POO-a jest i to da je on cjenovno pristupačan. No među državama članicama postoje različiti pristupi rješavanja problema troškova sustava POO-a i općenito troškova skrbi za djecu. Tako neke države osiguravaju samo minimalnu razinu besplatne skrbi za sve dobne skupine i više se oslanjaju na roditeljske participacije u cijeni programa POO-a, a druge države imaju izdašnije subvencije i roditelji participiraju s manjim iznosima u cijeni programa POO-a želeći ga učiniti cjenovno pristupačnim.

Nije sve kao u Zagrebu

U Njemačkoj se iznos participacije koju plaćaju roditelji razlikuje ovisno o pružatelju usluge (privatni/javni) i povezane su s razinom obiteljskoga dohotka, pa obitelji s manjim dohotkom mogu zatražiti umanjenje cijene te čak dobiti pravo na besplatnu skrb o djeci u javnim ustanovama POO-a. Također, u Belgiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Švedskoj i Slovačkoj postoji kombinirani pristup sustavu naknada za skrb o djeci prilagođen dohotku obitelji preko kojega obitelji s niskim dohotkom plaćaju bitno manji iznos participacije u cijeni programa. Sličan model do sada se primjenjivao i u zagrebačkim predškolskim ustanovama, međutim to ne znači da je u cijeloj Hrvatskoj situacija takva jer je sustav predškolskoga odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj decentraliziran i u nekim gradovima i općinama roditeljske su participacije dosta visoke, što onda smanjuje motivaciju roditelja za uključivanjem djece u sustav POO-a ako imaju neke druge mogućnosti.

Kvazidovoljan broj mjesta u vrtićima

U državama u kojima prevladava univerzalni pristup, kao npr. u Finskoj, postoji načelo univerzalnosti za subvencionirane usluge, u skladu s kojim općine, tj. jedinice lokalne samouprave imaju zakonsku obvezu osigurati mjesto za svu djecu predškolske dobi u sustavu POO-a, neovisno o tome jesu li roditelji zaposleni. U Zagrebu se, međutim, još ne zna ima li dovoljno mjesta za svu djecu u ustanovama POO-a, što je posebice aktualizirano nakon izmjena mjere roditelj odgojitelj kojima se roditeljima nudi kvazikompenzacijska mjera – mogućnost zapošljavanja uz osigurano dostupno mjesto u sustavu POO-a za svu djecu, kako tvrde iz gradske uprave. Roditelji pak tvrde da mjesta nisu osigurana. U Hrvatskoj je zadnjih godina resorno ministarstvo upotrebom sredstava iz Europskoga socijalnoga fonda objavljivalo i koordiniralo javne pozive na koji su se javljale jedinice lokalne samouprave kojima se financirala izgradnja i poboljšanja materijalnih uvjeta u sustavu POO-a u većem broju jedinica lokalne i područne samouprave (Split, Solin, Zagreb, Samobor, Bilje, Rijeka, Trogir i dr.), a sredstva su uložena u izgradnju i adaptaciju objekata, opremanje, uređenje okoliša i izgradnju dječjih igrališta. Prema informacijama objavljenim tijekom zadnjega natječaja iz sredstava Europskoga socijalnoga fonda bilo je odobreno 75 projekata obnove i izgradnje ustanova predškolskoga odgoja koji su sufinancirani u iznosu od 177 milijuna kuna, a ukupno je u posljednjih pet godina izgrađeno i obnovljeno 200-tinjak vrtića u Hrvatskoj. Ipak, sudjelovanje djece u dobi od 4 godine do polaska u školu u sustavu POO-a i dalje je u Hrvatskoj među najnižim u Europskoj uniji.

Prednjače skandinavske zemlje, uzor Poljska

Hrvatska pripada redu zemalja s manje razvijenim sustavom usluga ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja, iako se zadnjih godina zamjećuje lagani porast dostupnosti usluga predškolskoga odgoja i obrazovanja kao rezultat povećanja ulaganja. Poseban je problem neujednačena dostupnost usluga ustanova POO-a na cijelom prostoru Hrvatske s jako različitim stopama participacije djece u različitim županijama, kao i s bitno različitim cijenama participacije koje sufinanciraju roditelji.

Izdvajanja za funkciju obitelj/djeca u 2015., 2016. i 2017. godini u postotku BDP-a
Participacija djece od 4 godine do polaska u školu u zemljama EU-a

Dostupni podatci o ulaganjima u djecu u europskim zemljama prikuplja Eurostat, statistički ured Europske unije. U izdatke koji su pokriveni tom funkcijom ulaze novčani transferi namijenjeni obiteljima s malom djecom kao što su porodiljne i rodiljne naknade, dječji doplatci, jednokratne isplate prilikom rođenja djeteta i sl. te programi usluga za djecu kao što su vrtići, dnevni centri, subvencije za dadilje i sl. Po socijalnim ulaganjima u programe za djecu i obitelj prednjače skandinavske zemlje na čelu s Danskom, koje izdvajaju 3 posto BDP-a za te programe. Na istoj je razini Njemačka, iza koje slijedi Austrija sa 2,8 posto, pa Francuska s oko 2,5 posto BDP-a. Poredak zemalja sličan je i stabilan u sve tri promatrane godine s iznimkom Poljske koja je 2016. godine bitno povećala ulaganja u obitelj i djecu sa 1,5 posto BDP-a 2015. godine na 2,5 posto BDP-a 2016. i 2,6 posto 2017. godine. U skupinu vodećih zemalja u EU-u prema razini ulaganja u obitelj i djecu ušla je nakon što je 2016. godine uvela univerzalni dječji doplatak u iznosu od 110 eura za svako dijete. U Hrvatskoj su ti iznosi niži te čine 50 eura po djetetu i nisu se mijenjali od 2007. godine (još se primjenjuje dohodovni cenzus). Zato od 2015. do 2017. ulaganja u djecu i obitelj u Hrvatskoj ostaju gotovo na istoj razini, oko 1,8 posto BDP-a, što je 0,5 postotnih bodova niže od prosjeka EU 27 koji je iznosio oko 2,3 posto BDP-a. Kao zemlja uzor Hrvatskoj svakako bi mogla poslužiti Poljska koja je u samo tri godine, od 2014. do 2017. godine, prošla put od zemlje s vrlo niskim ulaganjima u djecu i obitelj u skupinu zemalja s najvećim izdvajanjima.

Dokad će Hrvatska zaostajati?

Isti ili vrlo slični zaključci o socijalnim ulaganjima u djecu i obitelj u kontekstu zemalja Europske unije dobiju se kada se pogledaju podatci o ulaganjima zemalja u eurima po glavi stanovnika. Na vrhu su ponovno skandinavske zemlje, od kojih Danska prednjači s oko 1600 eura ulaganja po stanovniku godišnje u te programe. Slijede ostale skandinavske zemlje s Austrijom i Njemačkom koje ulažu u prosjeku oko 1000 eura po stanovniku. Hrvatska je među skupinom zemalja EU-a koje izdvajaju manje od 240 eura po stanovniku godišnje, a prosjek za zemlje EU-a iznosio je 618 eura po stanovniku 2018. godine. Ponovno je Poljska učinila najveći napor u povećanju tih ulaganja koje je udvostručila sa 145 eura po stanovniku 2014. na 312 eura 2018. godine.

Koncept socijalnih ulaganja stoga traži svoj prostor u Hrvatskoj, koja bitno zaostaje po ulaganjima u programe namijenjene djeci i obiteljima u kontekstu zemalja EU-a, iako bi se po izjavama političara o važnosti demografske i obiteljske politike mogao steći suprotan dojam. No trebalo bi prijeći s riječi na djela. Hrvatska i po stopama uključenosti djece u sustav POO-a bitno zaostaje za zemljama EU-a. U sustav rane intervencije za djecu s teškoćama u Hrvatskoj se također nedovoljno ulaže i usluge rane intervencije nisu dostupne u potrebnom intenzitetu čak ni djeci u većim gradovima, a u manjim sredinama često uopće nisu dostupne. Važno bi bilo čim prije zbog obiteljske i dječje dobrobiti trendove relativno niskih javnih ulaganja u djecu i obitelj preokrenuti jer svi autoriteti u tom području govore da su to vrlo isplative investicije s visokim stopama povrata.

HRVATSKA ČEKAONICA

Djeca iz rizičnih životnih uvjeta još čekaju na programe

Ukupna socijalna ulaganja u djecu i obitelj u Hrvatskoj su kontinuirano niža od prosjeka zemlja Europske unije, što najbolje ilustrira podatak o iznosima dječjega doplatka koji se u Hrvatskoj nisu mijenjali još od 2007. godine. Koncept socijalnoga ulaganja koji su prepoznale mnoge zemlje i uložile u rani odgoj i obrazovanje, te ga tako učinile dostupnim djeci svih skupina, evidentni su pozitivni ishodi za djecu i društvo u cjelini. Nekoliko država članica, poput Češke, Njemačke, Francuske, Portugala i Slovačke, razvilo je posebne programe za pomoć skupinama djece u nepovoljnom socijalnom položaju. Primjerice u Francuskom gradu Nantu prihvaćen je koncept pružanja integriranih usluga skrbi o djeci u siromašnijim dijelovima grada te se nudi niz usluga za skrb o djeci. Sličan je primjer ulaganja u djecu rane dobi i portugalski program »Aprender em Parceria (AAR)« namijenjen za ranu dječju intervenciju i program potpore roditeljima. Program je namijenjen djeci iz ranjivih skupina s ciljem smanjivanja nejednakosti ulaganjem u obrazovanje i njegu u najranijoj dobi. U Hrvatskoj još nisu posebno koncipirani socijalni programi za djecu koja dolaze iz socijalno rizičnih uvjeta, programi rane intervencije za djecu s teškoćama u razvoju i dalje su nedostatni i nedovoljno razvijeni, a u manjim sredinama gotovo i nedostupni.

Važnost socijalnoga ulaganja i rezultati istraživanja u ekonomski razvijenim zemljama o važnosti ulaganja u programe ranoga razvoja i obrazovanja, kao i uključivanje sve djece u takve programe, uvelike utječu na obrazovne i socijalizacijske ishode djece, posebice one iz socijalno rizičnijih uvjeta.

IZVOR Prilika br. 5/2022.