Triptih o Kristu, ocu, domovini 

Kad smo bili na Vlašiću
Protiv Srba
Javio nam se Tuđman
I rekao da mi sa Muslimanima
Imamo mnogo toga zajedničkog
Istog Boga
Priča otac
Jedan naš, iz Maljina
Nije ni osamnaest godina imao
Jedva ga kasnije otjerali materi s crte
Kaže na to
Kako bolan zajedničkog
Mi kad se Bogu molimo
Gledamo u nebo
A oni u pod
Mi se smijemo
Govorimo mu
Mlad je
Treba još pure pojesti
Kasnije ništa nismo jeli
Sve konzerve što smo skupa
U Domu armije imali
Muslimani nam oteli, kaže otac
Pitam ga, znaš li da u Zagrebu
Puno ljudi jede čorbu od leće,
Mislila jednom napraviti kad dođete, kažem
Otac kaže
Nemoj mi bogati ni leću ni soju
U ratu sam bio vegetarijanac što sam morao
U ratu sam, inače bio, jer sam morao
Pa šta ti misliš, da se meni ratovalo
Da se meni to jelo?
Smrdi ona haringa
K’o leš kad ga izvlačiš
Na plus 25 

***

U Deževicama kod Kreševa
U križ su u dvorištu crkve ispaljena
33 metaka
Vjerojatno su ih ispalili mudžahedini
Kad su silazili s Pogorelice, kažem ocu
Mislim da je taj križ bio na oltaru
Kad je papa Franjo u Sarajevu bio, kaže otac
Ali tko ti to zna, koga zanima
Misliš li ti da je nekog sramota zbog tog, pita otac
A vjerojatno jest, samo eto, kažem
Samo eto, kaže
Sad da pitaš na trgu kod bana
Gdje su Deževice
Gdje je Kreševo
Gdje je Srednja Bosna
Znao bi ti odgovoriti samo netko tko je i sam iz Bosne
Mi smo jedan narod, samo eto
Jedna smo i vjera, samo eto
Samo, eto, ni isti rod ni isti Bog 

***

Sjećaš li se kako si
Ljubila i grlila zrak
Kad si prvi put iz Zagreba
Došla, pita otac
Jesam, kažem, na onoj benzinskoj
U Bosanskoj Gradišci
Meni je Sava, govori otac, uvijek nekakva žuta
Ispijena
K’o heroin kad se topi u limunskoj kiselini
Nostalgija ti je droga
Prvo krene euforija
A kasnije tjeskoba
Nostalgija je Bosna
Bosna k’o droga
‘ko se god navukao
Nije dobro prošao
Tako je i sa Bosnom bilo
Nezavisnost
Euforija
Rat
Grčenje mišića
Dayton
Čekaš smrt 

gloria lujanović/Ajfelov most