Slaninu, čvarke i pite
nosila Kata Kesten
iz sela Nula kod Travnika

Njenu slaninu, čvarke i pite
jeli i Hrvati i Bošnjaci
dok su branili vlašićke stijene

Iz kuće je istjerala Vojska Republike Srpske
Ostale joj sve šerpe i dvije krave 

U izbjeglištvo u Novu Bilu
ponijela
10 kila masla i dvije vreće brašna

Podijelila ih svijetu dok je došla
Pod granatama svaki dan
donosila ranjenicima vodu
u crkvu – bolnicu u Biloj
s izvora Sučićevog
na Putićevu
jedinog koji nije presušio

Donosila vodu u dvjema kantama
Samo njih imala

sabirala kapi u šake
sabrala čemer u sebe 

Pomogla tolikima
Ne zna im se broja
Dala narodu sve što je imala
Dala vodu
Dala sebe 

Nosila svoj
Nosila tuđe križeve
Vode joj iz ruke neprijatelj pio
Isus je gledao i jednom rekao fra Grebi
“Da je barem ona bila namisto Šimuna Cirenca”
Greba Isusu rek’o
“bila je, ali nisi je Ti, Gospode, namah pozno“

Otelo joj kuću
Otelo joj zemlju
Vratila se u kuću
Vratila se u zemlju 

Svetom Anti u Busovaču pješice ide svake godine
“Nije meni sveti Anto svak’, pa da mu kolima idem”, rekla sinu. 

Kata Kesten
Dala sebe zemlji
Veća od zemlje

gloria lujanović/Ajfelov most