crtice iz jedne predivne istine o trpljenju i životu, muci i ljubavi, žrtvi i smrti
“Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj zemlji.
Od trenutka kad napusti gnijezdo ta ptica traži trnovito drvo i nema mira dok ga ne nađe.
Uvuče se među njegove divlje isprepletene grane i pjevajući nabode svoje tijelo na najduži i najoštriji trn.
Dok umire njena bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe.
Cijena te predivne pjesme je život, ali čitav svijet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmjehuje…. jer ono najbolje što postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli… ili bar tako kaže legenda.”
Colleen McCullough, “Ptice umiru pjevajući”