Otac i hrvatski predsjednici 

(važna napomena: napisano prije nego je sultan kojem je Bosna ostavljena u amanet bio na svečanom prijemu kod Zorana Milanovića) 

Dok šetamo prema Pantovčaku, otac kaže
Rat je bio posao većini ljudi
Zašto meni nikad nisi htio pričati o ratu,
Posebno dok sam pisala o ratnim zločinima
Meni je to bio posao, mogao si mi možda pomoći, pitam
Šta se tu ima više pričati, davno je sve i rečeno i ispričano
Mi smo izgubili
Oni su dobili
Nisam pričao ni tebi, ni materi ti, ni Leu, nikom
I ne planiram
Sve što sam saznala o tebi u ratu, saznala sam od drugih, govorim ocu
Nema se tu šta pričati, bilo je jebeno svakome
Mi mislimo da je nama bilo najgore i možda smo u pravu
Ali to naše najgore
Niti je imao tko ispričati ni snimiti ni prikazati
A ti da si bila imalo pametna nikad tu temu ne bi otvorila
Niti bi o tome pisala
Bilo šta je bilo
Da si htjela mene i mater poslušati
Kad smo ti govorili
Ali gotovo je sad
Jebaji ga, to je škola koju si sama morala platiti
Samo kad se sjetim s kakvim si ti sve budalama sjedila
Za taj kao posao
Muka mi je
Ja ne bih volio da mi smrtovnica na onoj tabli gdje ih kače

Do njihove stoji
Kamoli u kafani
Al’ eto, tebe Bog dragi nije mogao zaustaviti
Kontala ti, nešto ćeš promijeniti
Nekog ćeš poslati u zatvor
Nema sine od tog ništa
I bolje ti je da to što prije prihvatiš
Uzalud je bilo, uzalud
Znam da je to teško probaviti
Neće želudac
Nemaš ti uzalud čir
Od tog je to tebi
Ali nemoj biti budala
I jesti sebe zbog naroda
Jebo narod bona
Bude čovjeku krivo
I meni je, ali
‘ko je to za tobom suzu pustio
A ti Lašvu okretala zbog njih
I u ratu su podvaljivali naše mrtve za svoje
Za onu djecu dolje u Vitezu
Gdje je pokojni Marinko moj sina izgubio
BBC je rekao da su muslimanska djeca ubijena od HVO-a
Pa za one na Bobašima zaklane
Neko je od tih stranih snimao
I išlo je, bez ikakvih problema,
Na TV SA da smo to mi
Vrhunac je kako je Zenica i to nakon
Što su i nas i Srbe potjerali
Godinama lagala da smo ih bombardovali
A vidim sad, to je nova laž,
Nema od tog dvije tri godine
Da se po njihovim portalima
Počelo pisati da smo mi s Čubrena i Sarajevo granatirali
Non stop je, znači, laž
Kad oni meni prikažu nešto gdje smo mi sjebali
Ok, nemam s tim problem, sjebali, ima ‘ko je ljude ubio,
Neka mu se sudi i to je to
Ali da ti čitav rat lažeš
I radiš to i danas
Podmećeš naše za svoje
E to samo oni mogu
To samo njima u obraz može stati, govori otac
Mi ni tada
Kao ni danas, nastavlja otac
Nismo imali ono što se zove
Informativno propagandni odjel
Nemam ti šta reći o ratu
Jer se nema šta reći
Bilo je gadno, gusto
Posebno na početku
Poslije smo se utrenirali
Kako je vrijeme odmicalo
Bili smo sve bolji
Najjači smo bili tamo od septembra ’93.
Ali to zato što smo već popušili puno toga
Bio sam na Pješčari, najduže vremena
Poslije jedno vrijeme na Bobašima
U Križančevom selu
I to je to
Imao sam pušku, čizme neke što smo skinuli
S mudžahedina koje smo otresli negdje kod Bandola
Netko je naš kad smo izlazili iz Guče Gore
Bacio jednu bombu na džamiju
To k’o biva
Jesmo popušili, odosmo, ali da znate da smo tu
To je to, šta bi ti da ti ja pričam
Nisam ti htio nikad pričati
Sjećaš li se kad sam te zvala da idemo na Galicu
Jedne nedjelje
A ti rekao, neću ti samo o ratu pričaš
Otac se nasmije i kaže
Sjećam, gusko jedna, u koja si se ti govna bila uvalila
I to samostalno
Besplatno
Dobrovoljno
Mlada, naivna, luda
Jebe se, sine moj, njima i za tebe i za mene
I za te mrtve
Nikog ti ne zanimaš više
Zanimala si ih samo dok si o tom pisala
Naši su te koristili, a da nisi bila ni svjesna
A ovima si bila državni neprijatelj
Samo da si me htjela poslušati
Kad sam ti govorio
Uzmi auto-moto rubriku, vremensku prognozu
Bolje da si horoskop za novine sastavljala
Nego što si po Haagu letala

Naši su u Hercegovini
Dok smo mi ratovali
Protiv Muslimana
Plaću dobivali
Jesi znala to?
Nisam, kažem, sad čujem od tebe
Jesu, jesu, pajdo moj, to su mi kolege s posla iz Ljubuškog i Mostara govorile
Tko je meni mogao platiti
I kolikim iznosom da branim svoju kuću
Da branim Travnik?
Sve pare ovog svijeta ne bi mi mogle platiti
Nas je spasilo, ako nas je išta spasilo,
Što su civili bili iza leđa
Svi smo imali žene, djecu, roditelje
Iza leđa
I znali smo ako nas ubiju, vi ste idući
I ti onda imaš motiva
Imaš volje ratovati
Mogli smo mi još štošta po Srednjoj Bosni sačuvati
Da smo i sami bili odgovorniji
Da se nije bježalo s linija
Ali jebi ga
Godinu je dana opsada trajala
Svijet je bio izmoren i izmučen
To je bilo jedno stanje
U kojem
Nemaš volje da živiš
A nemaš volje ni sam sebe ubiješ
A ne smiješ pustiti da te on ubije
Ne zbog sebe nego zbog drugih

Bilo je poslije lakše sa Srbima
Na Kupresu
I tada smo mi išli prvi
Batalija je prvi sletio u oslobođeni Knin
Kad im je bila Oluja
Kad je god neko njesra u Hrvatskoj
Eto ti nas da im pomažemo
Isto da nas je programiralo
Da nam je u glavama neki čip
Da mi njih spašavamo
Mi za njih ginemo
Meni je muka od Vukovara
Dubrovnika, Knina
Od Slavonije čitave
Nema dana da na HRT-u nije neki
Komemorativni program
Inače su Hrvatići
Postali kao Bošnjaci
Državna televizija
Televizija za komemoracije i kongregacije
Tamo se više nema šta pogledati
Nisu dobar film pustili ima 10 godina
Dnevnik im je kao da je sastavljan tamo
U onoj ulici gdje si stanovala
Gdje je centrala HDZ-a
Lopašićeva, kažem,
E tamo, gdje je onaj kafić što se pederi u njemu
Sabiru pa i mene vodila
A one Bozanićeve video čestitke
Jadan ti je onaj kome je Bozanić
Približio radost Božića
Ili veličinu uskrsnuća
On bi meni da sam papa
Mogao biti samo u onoj
Crvenoj gardi na ulazu
Za to ne treba neka pamet
Samo mrka, nezainteresirana faca
Tako i oni
Svaki je dan Srebrenica
Otkopalo ih, zakopalo,
Našlo ove, traže one
Da se za godinu dana
Na toj Federalnoj
Nije moglo naći i reći
I drugi su ginuli, nismo sami
Pa reći nešto o tome, ali nema
Nema i neće ga biti
Jer je to njihova država
Njihova televizija
I to je meni krivo
Znaš da ja nisam, kaže otac
Nikad bio lud za Hrvatskom k’o masa našeg svijeta
Osjećao sam uvijek Sarajevo glavnim gradom
Čak i kad smo ratovali protiv njih
Sarajevo mi je bilo Sarajevo
Prije rata sam često bio u Sarajevu
I k’o momak i k’o dijete
Dok je pokojni ćaća radio u Vranici
Stanovo je jedno vrijeme tamo
Na Podhrastovima
K’o dijete bi me povedi
Pa da ostanem po dvije tri sedmice
Dok nije otišao u Dubrovnik

Mi smo bili moćni tamo iza rata
Kad je Jelavić bio predsjednik
Naši su išli raditi tamo
A Hercegovci se bunili
K’o biva
Šta će u Sarajevu, imamo Mostar
Imamo Grude,
Bunili su se i ovi naši glupani
Jer nisu kontali da je to glavni grad
Da su tamo institucije, ambasade
Sabor HDZ-a je dva puta bio u Sarajevu
Hrvatski narodni sabor osnovan u Novom Travniku
U onom domu kulture đe si ti one matineje organizirala
I nikome nije palo na pamet
Da za 22 godine
Stavi tablu
U ovoj je zgradi osnovana krovna institucija bosansko-hercegovačkih Hrvata
I to sve o nama govori
Tada se kontalo da mi ne možemo predati u miru Sarajevo
Jest ono njihovo, ali nije samo njihovo
A tako smo poslije predali u miru
I Tuzli i Banja Luku
I Bihać
Zenicu
I šta se god moglo predati
Naša je politika kasnije predala
Predat će i Srednju Bosnu
Kad-tad
To se ja utvaram da neće
Ali hoće
Predali su i Mostar
Da neće nas
Zato sam ti govorio prođi se rata
Prođi se toga
Koliko smo se puta posvađali
Jer si ti uporna k’o mazga
Mater te na koljenima molila da prestaneš
A ti još više
Ne znam šta si ti kontala
Da ćeš nešto dobiti s time, nešto ostvariti?
Samo vidiš kako su prolazili prije tebe
Oni koji su bili iskreni i išli u nešto srcem
I to ti je trebala biti lekcija
Ali, sad je kasno
Doduše, to je još jedna od milijardu i jedne stvari
Koje me nisi htjela poslušati
I ti nikad, ali nikad mene nisi slušala
Mater možda ponekad
Al’ mene nikad
Ja tebi kažem ugasi sijalicu u hodniku
Ti nećeš namjerno jer sam ti zapovjedio
A i isto i to pisanje
Svima je bilo super da ti pišeš
Ali nijedan od tvojih kolega
Muških nije stisnuo
Da oprostiš onu stvar
I pisao

Nego sve nešto uvijeno
Sve nešto neravnopravnost, diskriminacija
A sve ništa

Kad je rat stao
To su bile najbolje godine
Počelo se obnavljati, govori
Svijet se počeo vraćati u Travnik masovno
Kao ono da se bilo negdje na godišnjem
Pa iza Gospojine
Eto sviju nazad, eto ih kući
Plaće bile dobre
Bilo je nekog smisla
A onda kad je ubijen Leutar
Pa policajci i povratnici u Travniku
Pa banku tenkovima uništili
Počelo je jebanje, da oprostiš
Ali smo čak i u tom razdoblju
Bili al pari s njima
Osjećalo se to
Osjećali su i oni i mi
Mi smo u tom vremenu
Imali i individualno i kolektivno
Dostojanstvo
Sad to više nemamo
Imali smo ponos
Tada je HDZ bio nešto sasvim drugo
Obnavljale se kuće i crkve,
Dobili smo Žepče
Jelavić je Bosnu stvarno i nogom i srcem obišao

Referendum smo imali kad je Dodik bio američki igrač
U Novom Travniku je Branka Praljak bila predsjednica
Povjerenstva za referendum
Nešto oko preustroja Federacije
Ne sjećam se tačno pitanja
Srbin doveo Bučićane da broje listiće
A kasnije je bio onaj Križanović i Alijansa
On je fin čovjek, pokoj mu duši
Ali isto kao i Komšić
Nismo ga mi zaokružili
Da je Isus Krist lično bolan, i da kaže
Evo mene
S neba sam sišo
I Hrvat sam
Ako ga mi nismo zaokružili, uzalud mu
Ali eto, nije njima uzalud,
Znaju što to rade
I vidiš ti dokle je to otišlo
Da sad mi trebamo zafaljivat’ Zagrebu
Što se brine o nama
Isto ono prije rata
Od posebne državne skrbi
Znači nema od tog ništa
Samo obećanja i laži

HRT je televizija
Gdje je onaj glumac,
Onaj dobri glumac
Emir Hadžihafizbegović
Glavni gost
On je njima
Super
A kad on ne može stići
Onda zovnu Komšića
On im je igrač s klupe
Jesi ti ono govorila da je nedavno
U centru Zagreba bila izložba o Aliji Izetbegović,
Jesam, kažem, u Novinarskom domu,
Pa kad bi to u Sarajevu
Moglo biti Tuđmanu
Nema je tko organizirati
Sve i da oni puste
To bi se kuka i motika digla
Jebo mater
Što američka ambasada ne bi prva reagirala
Gdje to ima
Kakva je to država
Hrvatska i Turska
Dvije bratske zemlje bošnjačkog naroda
Samo kad čovjek onako skonta
Da je predsjednik Hrvatske bio Mesić
Ajde što je ustaša, nego
Kako je to njima
Antifašistima prihvatljivo
Kako im je ustaša prijatelj Bosne
Realno, nije ni Kolinda bila bolja
I ona je jedna obična tuka
Od svih žena koje su djecu u Bosni izgubile
Ona otišla pa grli onu Muniru iz Srebrenice

Nemam ništa protiv, al’ što nije došla na Putićevo
Da zagrli i Sarafinu Lauš
I njoj su tri sina ubijena
Ili u Vitezu
Miru Garić, od onog Ivana što po svadbama svira mater
I njoj je dvoje ubijeno
Josipović barem nije puno lajao na nas, nije nas ni branio
Ali Zoran, e on me iznenadio
Lijepo je što je bio dolje, kažem, to sigurno ljudima znači
Kako bona ne znači, šta ti je,
Veliko je to i što je HVO-u dao ta odlikovanja
Mi smo, koliko ono, 20 godina čekali
Da vojska ide s njima u koloni kad je Oluja
Do zla Boga da smo i mi balvane sa Srbima postavljali pa nas ne zovu
Nas se sad u Bosni ništa ne pita
Onda nas se pitalo i to ne ponešto
Nego svašta
Otac na kratko zastane, pogleda me i kaže
De zapali, jesi li što bi, babe rekle, sustala
A hrvatska politika danas
Zadnjih 15, 20 godina, to ti je pajdo moj
Kako ono se kaže
Apstraktno u političkom smislu, znači magla
i vrlo egzaktno, lov u mutnom
Mi da hoćemo dolje na Doljanima na graničnom prijelazu
S naše strane
Zasaditi lavandu u žardinjere
Poletjeli bi prvo pitati njih, prave Hrvate,
Smijemo li
Onda bi se oglasio službeni Zagreb, pa bismo mi promijenili

Rek’o  je Zagreb nemojte lavandu, nego ružmarin, njima će za nešto trebati
Zamišljeno je, valjda, a to nije tako bilo to iza rata,
Suprotstavljali su se oni Zagrebu i neka su,
Zato je Jelavić i najebao,
Prvo sve okolo domaće, kućne pizde,
Na Pantovčaku Mesić,
A međunarodna zajednica poznata po zaštiti ljudskih prava, sloboda,
Humanističkih vrijednosti
Tenkove šalje
To se još samo u Boliviji možda moglo desiti tako
Zato ti kažem, a rek’o  sam ti i materi
Neka tebe ovdje, sigurnije je
Hrvatska isto propada
Ali to će biti u skladu s europskim načinom propadanja
Ali malo sporije nego mi
Mi ćemo ono, kao i do sad,
Ostati nigdje

Otac gleda urbane vile dok šetamo Pantovčakom i pita me,
Ovdje, vjerujem, stanuju svi ovi što po dva-tri posla rade?
Smijem se, kažem, da, oni i Milanović koji ima samo jedan posao
Njima, kaže otac, nisu trebale donacije da pokriju kuću
Stavlja li se ovdje zastava ono pod slime k’o kod nas
Jesi upratila
Otac mrko gleda predsjedničku palaču
Kiša počinje padati
Tišinu razbija samo kukavica na drvetu
Šutim i ja
Ne znam da li da kažem ovdje stoluje hrvatski predsjednik,
Ovo je vila na Pantovčaku,

Stojimo na drugoj strani ulice
Osiguranju nismo sumnjivi
Otac prekida tišinu i kaže
Valjda u Zagrebu misle
Da bismo trebali
Mi dolje
Kad njima kokoš negdje na krivo jaje snese
U Zagorju
Svi udariti pa plakat’
Ili kad im se golub na bana posere
Da Vitez dan žalosti proglasi
Ili ako im valovi previše u molove udaraju
Da idemo na pučinu more rukama razabirati
Oni su zamislili
Isto ona tvoja susjeda Biba
Što voda ono pašče što je trebalo bit’ mačka
Tako da oni nas vodaju
A mi kevčemo
Čim oni u nas tri sekunde ne gledaju
Jer to jedini način da se oni k’o oni
Osjete važni
Kome su oni važni?
Nikom osim nama

Najbolje bi im bilo
Da na Gradišku stave jedan
Veliki plakat, kako se to ono zove
Bilboard, kažem
E to da metnu i natpis

“Povoljno izdajemo vlastiti narod u drugoj državi, ali i po svijetu. Prvi vlasnici”

Ajmo nazad, kaže otac

De vidi koliko smo kilometara stukli
Pa ćemo kad sjednemo izmjeriti ŠUK
Da se uvjeriš da ide dolje čim malo prohodaš
Samo fizička aktivnost moja Gloria
i on odmah dolje ide
Nema tu druge
i zaboravi slatkiše pajdo moj
Ako je on tebi, u ovim godinama 9 na česrce
Šta će bit’ kasnije
Nije dobro, al’ da se popraviti

Ima i onaj čaj
trebam reć’ materi ti da mi pravi
ide i cimet u prahu
to ga dobro obori

gloria lujanović/Ajfelov most