D. Dijanović: Kultura otkazivanja i cenzura na društvenim mrežama

Cenzori ne provjeravaju činjenice, nego se bave tumačenjem činjenica na ideološki zatucan način

Posljednjih godina sve više svjedočimo tzv. kulturi otkazivanja/poništavanja (cancel culture) koja napada i mrtve i žive pojedince One koji ne koriste narative sukladne onima koji se kroje lijevo-liberalnim škarama političke korektnosti nastoji se ekskomunicirati iz javnoga prostora i oduzeti im pravo glasa. Današnji sustav proizvodi mnoge dogme političke korektnosti i tko im se ne prilagodi velika je vjerojatnost da će biti ocrnjen ili uklonjen iz javnoga života. Pritom su te dogme često u koliziji sa zdravim razumom, a ponajbolji je primjer sveprisutnija ideologija genderizma. Woke aktivisti su uvjereni u to da bi svatko tko se bori protiv njihove štetočinske ideologije trebao završiti u zatvoru, ako ne fizičkom, a onda svakako u digitalnom svijetu.

Kultura otkazivanja

Dominantne političke i medijske elite na današnjem Zapadu opsesivno su i patološki opsjednute „mračnim stranicama“ prošlosti zapadnih zemalja. One su u stalnoj potrazi za onim lošim u nacionalnim povijestima zapadnih zemalja. Patologija ide do te mjere da sveprisutnija kultura otkazivanja želi mijenjati književna dijela i uklanjati kipove povijesnih velikana. Za fizičko uništavanje kipova zadužene su ekstremno lijeve skupine tipa Antifa i BLM. Ne smetaju, dakle, woke udarnicima samo živi pojedinci koji prelaze granice njihova „pomišljivog mišljenja“, nego i mrtvi pojedinci čiji lik i djelo smetaju ekstremnoj ljevici.

BLM

Prilikom prosvjeda u SAD-u u proljeće 2020. prosvjednici su uništavali kipove američkih velikana. I u Europi postaju sumnjiva pojedina književna djela pa je samo pitanje kad će i Marulićeva Judita postati djelo koje promiče govor mržnje prema Turcima.

Čini se da u obračunu s prošlosti prednjači progresivna Kanada Justina Trudeaua. Ovaj je svoju progresivnost pokazao monstruoznim odnosom prema necijepljenim ljudima kojima je ograničavao elementarna ljudska prava. Smetaju mu, međutim, i mrtvi pa je 2019. imenovao glavnu kanadsku arhivisticu koja je naredila uklanjanje 7.000 stranica povijesnih zapisa čiji sadržaj „može uvrijediti ljude“. Što je uvredljivo, dakako, određivat će Trudeauovi progresivoidi kojima smetaju i pojedinci kao što je prvi kanadski premijer John A. Macdonald.

Mrtvi su na udaru kulture otkazivanja, no još su više živi. Svi oni koji ne priznaju primjerice genderističke perverzije proglašavaju se ekstremistima s kojima se treba medijski i pravno obračunati. Međutim, problem je progresivodia što žive u echo chamberu i nisu svjesni da postoje drugačija razmišljanja i da svaka akcija izaziva reakciju.

Cenzuriranje na društvenim mrežama

U prošlim vremenima postojali su službeni cenzori koji su odobravali koji su sadržaji prihvatljivi, a koji neprihvatljivi. Tako je na području Austro-Ugarske Monarhije postojao veliki cenzor u Beču. Totalitarni režimi 20. stoljeća otvorenom su cenzurom ograničavali sadržaje protivne službenoj ideologiji, a mnogi su ljudi slobodnu misao platilo vlastitim životom.

Mreže

Danas formalno živimo u demokraciji, no svim ljudima koji razmišljaju svojom glavom sasvim je jasno da se cenzura i danas provodi samo na mnogo suptilnije načine. Dominantna lijevo-liberalna ideologija nametnula je svoje dogme i mitove čije propitivanje automatski za sobom povlači medijske napade i kulturu otkazivanja.

U 21. stoljeću ključan aspekt kulture otkazivanja je cenzuriranje na društvenim mrežama. Kako bi se provodila cenzura uspostavljeni su tzv. factcheckeri koji one sadržaje koji nisu u skladu s vladajućom lijevo-liberalnom ideologijom proglašavaju lažnim, zavaravajućim, manipulativnim i Naravno da ponekad ima i takvih objava, no u pravilu se radi o cenzuriranju ideoloških neistomišljenika.

Klasičan primjer cenzure na društvenim mrežama možemo vidjeti glede objava o korona-krizi i klimatskim promjenama. Svako kritičko propitivanje službene korona ili klimatske agende proglašava se lažnim i neistinitim. Čak ako svoj stav potkrijepite konkretnim podatcima stručnjaka i znanstvenika oni će se pozvati na svoje stručnjake i reći da su vaši nadristručnjaci i lažovi. Nikakav pluralizam mišljenja tu jednostavno nije moguć.

Cenzori ne provjeravaju činjenice, nego se bave tumačenjem činjenica na ideološki zatucan način. Kod njih je moguće samo jedno mišljenje kao u vremenu komunizma, a tko ne misli kao oni podvrgnut je cenzuri. Kako? Tako što će smanjiti doseg (reach) vaših objava i vaše će mišljenje na društvenim mrežama moći pročitati vrlo mali broj ljudi. Dakako, ako vas potpuno ne isključe iz društvenih mreža kao Donalda Trumpa nad kojim je spuštena digitalna željezna zavjesa od strane tecno-feuda.

Ovakvi postupci ne samo da predstavljaju klasičan oblik cenzure, nego se time određuju i granice „pomišljivog mišljenja“ i ljude potiče na samocenzuru. Netko će reći kako se radi o društvenim mrežama u privatnom vlasništvu koje mogu određivati pravila igre. To je točno, no jednako tako treba reći kako je tzv. Big Tech stvorio monopol do sada neviđen u povijesti. A nisu li monopoli protivni pravilima tržišnog natjecanja?

I Hrvatska ima svoje cenzore, a oni stoluju u tzv. Faktografu. Riječ je o „provjeritelju činjenica“ koji je kod širokog kruga ljudi predmet sprdnje. Dovoljno je pogledati njihove objave na Facebooku od kojih ljudi prave tešku sprdnju. No problem je što bulumenta okupljena oko Faktografa smanjuje doseg čitanosti mnogim ljudima koji iznose kritičke opaske o različitim društvenim fenomenima i pojavama. Čak je i „Jutarnji“ svojedobno pisao o neobjektivnosti Faktografa koji „provjerava“ samo desne i liberalne pojedince i skupine, a vrlo rijetko one lijevog predznaka.

Ne čudi postupanje Faktografa s obzirom na to da je glavno regrutiralište njegovih kadrova u velikosrpskim Novostima i portalima LGBT provenijencije. Riječ je o ekstremnim ljevičarima i jugofilima koji ne trpe drugačije mišljenje. Radi se zapravo o lijevoj sekti koja uzurpira slobodu govora i koristeći poluge moći nastoji ubiti svako slobodno mišljenje. No kao što kaže stara narodna: svaka sila za vremena…

Tehnološki divovi u političkoj i ideološkoj areni

Big Tech

Veliki tehnološki divovi iz Silicijske doline su već duže vremena izravno angažirani u političkoj i ideološkoj areni, pa se primjerice po političkom kriteriju brišu komentari na socijalnim mrežama, ili se na tražilicama pojedini internetski izvori penaliziraju kako se ne bi našli na vrhu pretrage. Tehnološki divovi organizirali su posebne odbore za cenzuru po cijelom svijetu, pa svako malo možemo pročitati da je nečiji članak maknut s Facebooka ili s neke druge platforme za socijalne grupe. U Republici Hrvatskoj njihova je ekspozitura tzv. Faktograf koji je postao glavni čuvar istine u javnome prostoru. Svi se sjećamo što se događalo na Facebooku nakon tragičnog svršetka generala Slobodana Praljka. Facebook algoritam automatski je micao sve njegove fotografije. U Sjedinjenim Američkim Državama mnogi su slučajevi cenzuriranja na društvenim mrežama na sudu, a cenzori bi mogli izgubiti te postupke. I u Hrvatskoj će se jednom postaviti pitanje cenzure na društvenim mrežama kao koja je zabranjena Ustavom i drugim propisima. Na cenzuru posljednjih mjeseci posebno upozoravaju dr. Nenad Bakić i dr. Gordan Lauc. Oni su iznijeli čitav niz kritika na računa Faktografa ne birajući riječi o štetnosti njihova djelovanja.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV