Lica srednjoeuropskog identiteta

Uz 43. izdanje Zagrebačkih
književnih razgovora

PIŠE SMILJANA ŠKUGOR-HRNČEVIĆ

„Balkanu nikada nismo pripadali ni po mentalitetu ni po povijesti. Bašćanska ploča, Marulićeva, Držićeva i brojna druga djela zemljopisno nastala na Balkanu svjedoče da mu ne pripadaju već da su kulturološki odraz srca Srednje Europe“, rekao je predsjednik DHK Zlatko Krilić na svečanosti otvaranja 43. Zagrebačkih književnih razgovora

Pod naslovom Srednja Europa: kulturološki ili geografski pojam? u Društvu hrvatskih književnika (DHK) od 5. do 8. listopada održani su ovogodišnji 43. Zagrebački književni razgovori, u kojima je sudjelovalo petnaestak uglednih pisaca, književnih kritičara, jezikoslovca, prevoditelja iz Hrvatske i još šest zemalja, među kojima i iz Ukrajine.

Zagrebački književni razgovori pokrenuti su 1969. na inicijativu pjesnika Slavka Mihalića i jedna su od najdugovječnijih književnih manifestacija u Hrvatskoj, u kojima je sudjelovalo više od tisuću sudionika. Njihove teme i različiti pristupi i danas Razgovore čine jednako zanimljivim, važnim i potrebnim, a radovi objavljeni u časopisima Most i Republika ostaju trajna vrijednost na uvid budućim generacijama.


Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek u Društvu hrvatskih književnika na otvaranju 43. ZKR-a / Snimio TOMISLAV MILETIĆ /  PIXSELL

U pozdravnom govoru predsjednik DHK-a Zlatko Krilić izrazio je radost i zadovoljstvo što se i na ovogodišnjim Razgovorima kao jedinom međunarodnom skupu u Hrvatskoj, književno, znanstveno, interdisciplinarno i esejistički promišljaju teme iz književnosti i umjetnosti i na taj način jačaju kulturološke veze među kolegama. „U DHK-u smo ponosni na Razgovore, a vjerujem da bi i njihov inicijator Slavko Mihalić bio zadovoljan kada bi vidio u što je prerasla njegova ideja. Pojam Srednje Europe ima posebno značenje za Hrvate, posebno za moju generaciju, koja je u formativnim godinama imala osjećaj pripadanja, ali i odbačenosti, koji je nestao s ulaskom Hrvatske u EU. Balkanu nikada nismo pripadali ni u mentalitetu ni u povijesti. Bašćanska ploča, Marulićeva, Držićeva i brojna druga djela zemljopisno nastala na Balkanu svjedoče da mu ne pripadaju već da su kulturološki odraz srca Srednje Europe“, zaključio je Krilić.

Srednja Europa kao dodirna točka svih dosadašnjih tema

Predsjednik Povjerenstva za 43. Zagrebačke književne razgovore Dubravko Jelačić Bužimski ustvrdio je da sve dosadašnje teme književnih susreta na stanovit način implicite dodiruju i ovogodišnju temu. „Pada mi na pamet opservacija kada sam krstarenje iščezlom srednjoeuropskom mapom na potezu Budimpešta, Bratislava, Prag, Krakov, Beč, Graz, Ljubljana, Trst, Zagreb opisao i doživio kao rasap kulturne i civilizacijske sredine. Duhovno tkivo koje je povezivalo te gradove uvijek sam doživljavao kao osobni sentimentalni gubitak, premda je to u ona južnobalkanska vremena nekom dežurnom policajcu duha moglo zazvučati kao argument da mi pripiše čežnju za austrougarskom monarhijom. Bečki neurolog i otac psihoanalize iz tog izgubljenog prostora i vremena, Sigmund Freud, vjerojatno bi mu dao za pravo. Danas u svjetlu brutalne, terorističke ruske agresije na Ukrajinu žao mi je što sam izostavio jedan grad, pa ga naknadno dodajem: Lavov – Lemberg – Lviv“, rekao je.


Predsjednik DHK-a Zlatko Krilić / Snimio TOMISLAV MILETIĆ /  PIXSELL

Navodeći da pojam Srednje Europe nikad nije bio savršeno definiran, da je izazivao kontroverze, Dubravko Jelačić Bužimski istaknuo je da ga je karakterizirala ideja da se identitet nacije temelji na zajedničkom nasljeđu zapadnog svijeta. Taj stav je osobito došao do izražaja u čuvenom eseju Milana Kundere iz 1984. Tragedija Srednje Europe, koji je prilično jasno odredio njezine teritorijalne granice opisavši ga „kao nesigurno područje između Rusije i Njemačke“. Naveo je kako bi se dalo navesti dosta velikih imena utkanih u duhovnu strukturu tog prostora, od Roberta Musila, Franza Kafke, Bruna Schulza, Gerhardta Hauptmanna, Hermanna Brocha, koji je, podsjetio je, 1909. svoju austrougarsku vojnu obvezu odslužio u Zagrebu. I povijest klasične glazbe gotovo ne bi postojala bez genijalnih skladatelja koji također pripadaju tom prostoru – Gluck, Haydn, Mozart, Beethoven, Schubert i Johann Strauss. Iz tog nepresušnog bazena duhovnosti i sjajnih osobnosti u svijet su otišli i vrhunski autori sedme umjetnosti, među kojima su Billie Wilder, Erich von Stroheim, Josef von Sternberg i Friedrich Anton Lang, odnosno američki Fritz Lang.


Ukrajinska spisateljica i slikarica Darija Lisenko / Snimio Goran Stanzl / PIXSELL

Bužimski je također istaknuo je da je i Hrvatska kao sastavni dio srednjoeuropskog prostora dala svoj obol u velikim imenima poput opernih diva Milke Trnine, Zinke Kunc do Ruže Pospiš Baldani i Dunje Vejzović. Ocjenjujući da je za neke, poput Krleže, Srednja Europa bila terra odiosa, naglasio je da je za druge, autentične predstavnike te duhovnosti bila terra dilecta, ili voljena zemlja, te da je možda najvažniji apologet te njezine ugašene ljepote bio Stefan Zweig, koji joj je napisao svojevrsni testament pod naslovom Jučerašnji svijet. „Uzimam si tu slobodu da s vama podijelim osobno uvjerenje da mi je Zweigov Jučerašnji svijet draži, ljepši i plemenitiji u svom zaboravu od onog koji je nastao na poetici i političkom uvjerenju pisca koji mu nije želio pripadati“, zaključio je Jelačić Bužimski.

Borba protiv govornog siromaštva

Čast da otvori 43. Zagrebačke književne razgovore pripala je ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek, koja je izrazila ponos na tradiciju i hrvatske književnosti i Zagrebačkih književnih razgovora. 
„U današnje vrijeme, kada smo često svjedoci govornog siromaštva, neargumentiranih rasprava i nekulture komunikacije, ova manifestacija upravo razgovor smješta u sferu književnosti“, podsjetila je ministrica ističući da se time vrednuje kulturno i kultivirano književno izražavanje, razgovaranje o važnim temama koje često nadilaze sferu same književnosti i stavljaju je u kontekst svih drugih sfera kulture i života. Podsjetila je i na kontinuiranu potporu Ministarstva kulture i medija DHK-u za cjelokupno djelovanje, a osobito za organizaciju Zagrebačkih književnih razgovora kao važnog dijela kulturne politike vezana ne samo uz potporu književnoj djelatnosti nego i cjelokupnom kulturnom životu Hrvatske, što uključuje rad brojnih ogranaka sa svrhom njegovanja književne baštine, poticanja književnog stvaralaštva mladih autora te očuvanja dostojanstva statusa književnika svih generacija. Okupljene je pozdravila i izaslanica predsjednika Hrvatskoga sabora, zastupnica Vesna Bedeković.


Predsjednik povjerenstva 43. ZKR-a Dubravko Jelačić Bužimski / Snimio TOMISLAV MILETIĆ /  PIXSEL

U ovogodišnjim Razgovorima sudjelovali su pročelnik Odsjeka za slavensku filologiju Jagelonskoga sveučilišta u Krakovu Maciej Czerwiński (Poljska), Fulvio Senardi (Italija), književnik Florian Neuner (Austrija), književnica i dekanica Umjetničke akademije u Osijeku Helena Sablić Tomić, novinar i esejist Matija Štahan, izvanredna profesorica na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti te predstojnica Katedre za slovački jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Zrinka Stričević Kovačević, povjesničar i redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Damir Agičić, urednik i profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Palacký u Olomoucu Jiří Hrabal, pisac, prevoditelj, nakladnik Sašo Ognenovski (Sjeverna Makedonija), Andrea Grill (Austrija), književna znanstvenica i ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stamać, ukrajinska književnica Daria Lisenko te prevoditelj i književnik Andy Jelčić.

Prostorna kategorija na imaginarnoj karti?

 Govoreći o stvaranju i funkcioniranju pojma Srednje Europe kod nekih pisaca Maciej Czerwiński rekao je da se ona doživljava kao prostorna kategorija, ali ne na zemljopisnoj već na imaginarnoj karti. Doživljava se kao tranzicijska zona između Zapada i Istoka, kao prostor koji ih razdvaja i spaja. Ističući da tu odrednice Sjever – Jug nisu ključne, zaključio je da one imaju partikularno značenje za hrvatsku kulturu s obzirom da se srednjoeuropski kulturni model prepoznaje u odnosu na mediteransku sastavnicu hrvatske kulture.

Andrea Grill predstavila je esej pod naslovom Mogući zemljopis kose u kojem tematizira pitanja europskoga i srednjoeuropskoga iz različitih očišta. Nizom asocijacija i rečenica, poput one o kosi, prisjeća se boravka u Americi, gdje su njezinu frizuru prepoznali kao srednjoeuropsku, iako joj, kako je navela, nije posve jasno na osnovi čega.

Odgovarajući na pitanja kako bi se Hrvatska trebala pozicionirati spram Balkana i Srednje Europe, Matija Štahan istaknuo je sličnosti u načinu na koji su navedeni entiteti kulturno, politički i zemljopisno formirani, kao i razlike u oblicima njihova kulturnog i političkog djelovanja te modalitetima njihova samopojma, zaključivši da se u više primjera iz hrvatske kulture srednjoeuropski identitet definira u opreci s balkanskim.

Mlada ukrajinska i hrvatska književnica Daria Lisenko istaknula je da su ukrajinske i hrvatske alternativne scene uspostavile posebno snažne i aktivne veze. U izlaganju naslova Hrvatski i ukrajinski književni huligani govorila je o prvim poveznicama koje su se dogodile 90-ih godina prošloga stoljeća, a koje traju i do danas i koje su rezultirale raznovrsnim publikacijama, pjesničkim antologijama, prijevodima i nastupima kako u Hrvatskoj tako i u Ukrajini, a kao posebni rezultat te suradnje navela je pjesničke tribine u Kijevu i Lavovu po ugledu na zagrebačko Jutro poezije.

Damir Agičić esejistički analizira što u Hrvatskoj kulturnoj javnosti znači pojam Srednja Europa te ukazuje na razloge zašto su se u doba postanka moderne hrvatske nacije pogledi vodećih pripadnika hrvatske elite okrenuli od Srednje Europe i Sredozemlja prema Balkanu, kao i kako je išao hrvatski „povratak u Srednju Europu“, kamo se Hrvatska, kako je zaključio – samo djelomice vratila.

Vijenac 747