Š. Š. Ćorić: Važnije je cijeniti dobrotu nego sposobnosti

Ako osoba dobrotu širi oko sebe, istodobno je učvršćuje i u sebi

Davno se u narodu proširila preporuka da je za ljude mnogo važnije cijeniti dobrotu nego sposobnosti, a ako osoba dobrotu širi oko sebe, istodobno je učvršćuje i u sebi. Poučne su to riječi jer pojam vrline dobrote obuhvaća i povezuje većinu najvažnijih vrlina, a posebice one poput suosjećanja, požrtvovnosti, darežljivosti, iskrenosti i ostalih, kojima je glavna svrha olakšati teret i pomoći drugomu, bilo da mu se pomaže u uklanjanju teškoća ili ispunjavanju zadaća i potreba.

U psihologiji vrlina dobrote oznaka je dobra koje pripada samoj ideji bića, smislu i cilju postojanja. Dobrota je po svojoj biti za većinu ljudi na zemlji utemeljena u transcendenciji, u Bogu kao najvećoj savršenosti, a u kršćanstvu se odnosi na njega kao na izvor, prototip i konačni cilj.

Dobrota ima specifično značenje u primjeni na čovjeka i njegovo ponašanje u smislu aktivne moralne savršenosti prema Bogu, prema ljudima kao ljubav prema bližnjemu, prema prirodi kao strahopoštovanje i pravilan odnos. U karakterologiji dobrota je osobina bića koja se razvija u povoljnim uvjetima okoline i svijeta, posebice u djetinjstvu.

Vrlina dobrote usvaja se tijekom cijeloga života i postaje dio osobnosti pojedinca, a na usvajanje i oblikovanje od ranoga djetinjstva djeluju mnogi činitelji, poput uspostavljene sigurne privrženosti, dobrih modela, zdrave okoline, razvijene empatije, samokontrole i ispravne savjesti. I za mnoge stručnjake ona se pokazuje kao bitna usmjerenost ljudskoga bića, ali i kao produkt socijalizacije jer se razvija u međudjelovanju pojedinca, društva i kulture te tako oblikuje individualno iskustvo svakomu ljudskomu biću, formirajući njegova stajališta, perspektive i djelovanja.

Oblikujući tako vlastiti karakter, primjerice, čovjek će se osjećati dobro ako učini nekomu neko dobro ili kad govori istinu, a loše ako ju ne govori. Jedan od razloga za to jest i automatska reakcija organizma. Prilikom činjenja dobrih djela izlučuje se oksitocin – molekula koju stvara hipotalamus i koja utječe na emocionalni sustav mozga, zapravo aktivirajući područja u mozgu zadužena za zadovoljstvo i ispunjenje. Taj hormon oksitocin također je poznat kao »kardiozaštitni« jer se prilikom njegova izlučivanja snižava krvni tlak i tako štiti srce.

Stoga mnogi na temelju istraživanja ističu da je vrlina dobrote zapravo kardiozaštita. Ima također indicija da prilikom činjenja dobrih djela dolazi osjećaj zadovoljstva zbog povišenih razina morfija i heroina koje sam mozak prirodno proizvodi, uzrokujući tako povišenu razinu dopamina u njemu. Dokazano je da su takvi osjećaji zadovoljstva »prenosivi«, to jest čak i prilikom samoga promatranja dobroga djela u osobi se bude ista ta područja za zadovoljstvo, pa i to potiče na činjenje dobrih djela.

Šimun Šito Ćorić
Glas Koncila