I. Krastev: Njemačko-poljski odnosi oblikovat će budućnost EU-a

Pesimizam vlada i na Zapadu i u Rusiji –  i vodi ka eskalaciji

„Čak i kad bi rat (u Ukrajini) sutra završio, pravog mira u Europi ne bi bilo. Samo energetska kriza trajat će još dvije-tri godine. Ovaj rat transformira Europu i Europsku uniju”, ocjenjuje Ivan Krastev. Taj poznati bugarski politolog dao je opširan intervju koji je ovog vikenda objavio švicarski list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), čije dijelove prenosimo:

„Ukrajina je već sad dio Europske unije i Zapada”, smatra Krastev. „Bez Zapada, ta zemlja ne bi se mogla boriti, a pritom se ne radi samo o oružju – Ukrajina prima pet do sedam milijardi dolara financijske pomoći svakog mjeseca”, podsjeća bugarski politolog.

On ujedno naglašava da je Ukrajina nužna za baltičke države i za Poljsku, jer njihova sigurnost ovisi od te zemlje. „Činjenica je da je Europa proširena na Ukrajinu, a da mi to nismo primijetili. Naravno, Ukrajina nema pravo glasa, ali baltičke zemlje i Poljaci glasaju za Ukrajinu.”

To ujedno mijenja pogled Europljana na svijet, ocjenjuje Krastev. „Nakon Drugog svjetskog rata, jedno je bilo jasno: nacionalizam je propao. Europska unija je klasičan postnacionalni projekt. Europska zastava vijorila se u mnogim zemljama u kojima su se događale revolucije, pokazujući koliko je europska ideja utjecajna: na Majdanu 2014. godine, na protestima u Bjelorusiji i na mnogim drugim mjestima. Odjednom vidite europske prijestolnice s okačenim ukrajinskim zastavama. Odjednom vidimo snagu tog građanskog nacionalizma. To je novo. Vidimo da suverenitet, nacionalni identitet i nacionalna kohezija mogu biti vrlo privlačni.”

Njemačka gubi moć

Ratnoj prijetnji izložene su prije svih baltičke države, a posebno Poljska, procjenjuje Krastev, ali ujedno naglašava da je ustvari Njemačka pod najvećim pritiskom da promijeni svoj politički i ekonomski model. „Nijemci su svoj model temeljili na tome da su svoju sigurnost mogli u potpunosti prepustiti Amerikancima i NATO-u, a rat u Ukrajini ih je natjerao da povećaju svoje obrambene kapacitete za stotinu milijardi eura.”

Njemačka Poljska

Istovremeno, „ekonomski uspjeh Njemačke temeljio se na jeftinom ruskom plinu. To je omogućilo njemačkoj industriji da bude konkurentna, a ruski plin je također trebao poslužiti kao tranzicijska energija na putu ka ekonomiji koja se u potpunosti oslanja na obnovljive izvore energije. To više nije moguće.”

„Njemačka gubi moć”, konstatira bugarski politolog. „Ranije su svi mislili da Nijemci moraju svima drugima rješavati krize, ali ta tvrdnja više ne stoji. Promijenit će se i dinamika unutar EU-a. Nijemci i Francuzi više neće biti jedini glasnogovornici (EU-a). Do sada je Njemačka zastupala sjever, a Francuska jug. Sada važniju ulogu u Europi igra podjela istok-zapad, a njemačko-poljski odnosi oblikovat će budućnost EU-a. To se može usporediti s njemačko-francuskim odnosima u pedesetim godinama.”

Na podsjećanje da su njemačko-poljski odnosi danas „mizerni” i pitanje što to znači za odnose Varšave i Berlina, Krastev odgovara: „Odnos će u idućih nekoliko godina oblikovati dva faktora: geopolitika i vladavina prava. Europu je potrebno geopolitički ojačati, a Poljska je u tome izuzetno važna. Ta zemlja se masovno naoružava i mogla bi za nekoliko godina biti vojno sposobnija od Njemačke.”

Tu, međutim, postoji i problem vladavine prava”, podsjeća Krastev. „Poljska je dom za dva milijuna Ukrajinaca, ali su tamo problemi koncentracija moći, marginalizacija oporbe i politizacija pravosuđa.”

To znači da će rat u Ukrajini ojačati geopolitičku Europu, ali ne i demokratsku, liberalnu Europu. Ona će, procjenjuje Krastev „izgledati kao SAD 1960-ih i 1970-ih, kada je postojao neliberalni, de facto jednopartijski režim na jugu i liberalni režim na istočnoj i zapadnoj obali.”

Tko će odlučivati u novom svjetskom poretku?

Ocjenjujući odnose Starog kontinenta s SAD-om, Krastev kaže da konsenzus vlada jedino oko toga da je Amerika potrebna Europi. „Ako je Putinov plan napada bio da oslabi američko prisustvo, onda je taj plan pošao užasno po zlu. Putin također nije uspio ni podijeliti Europljane.”

Geopolitika

Na pitanje što se može dogoditi ako republikanci ponovno osvoje Predstavnički dom u studenom i smanje sredstva koja šalju za rat u Ukrajini, Krastev kaže da smatra da iza Ukrajine stoji većina republikanaca i većina republikanske elite. „Problem je Donald Trump, koji i dalje dominira Republikanskom strankom. On je nepredvidljiv.”

Bugarski politolog osvrnuo se i na ponašanje država poput Saudijske Arabije: „Odlukom da smanji proizvodnju nafte, Rijad šteti Bidenu na izborima na sredini njegovog mandata. Istovremeno, Saudijska Arabija tako Kinezima signalizira svoju neovisnost o SAD-u. Oni svojom odlukom ne otuđuju Ruse, ali Rusija im nije prioritet.”

„Za zemlje poput Saudijske Arabije, Indije, Izraela ili Turske, trenutno je prioritet pronalaženje mjesta u novom svjetskom poretku. Zato su sve te regionalne sile toliko aktivne. Turska se svuda pokušava umiješati. Zemlje poput Izraela, usprkos bliskim vezama s Amerikom, drže se na distanci i traže svoj put. Trenutno se dodjeljuju mjesta u novom svjetskom poretku, ali nisu Amerikanci i Kinezi ti koji odlučuju tko će gdje sjediti”, smatra bugarski politolog.

Na obje strane vlada pesimizam – i vodi ka eskalaciji

Novinarka NZZ-a je u intervjuu podsjetila Krasteva i na njegovu nedavnu opasku da je Hladni rat između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država bio Hladni rat između dva optimista, a da je današnji sukob između SAD-a i Rusije – sukob između dva pesimista.

„SAD i Sovjetski Savez su uspjeli ne dozvoliti da se Hladni rat previše zagrije. To je uglavnom bilo zbog činjenice da su obje supersile vjerovale da budućnost pripada njima. Komunisti su vjerovali da imaju najbolji politički sustav i da će komunizam zaživjeti najkasnije za 50 godina, a Amerikanci su vjerovali da komunizam nije dovoljno ekonomski učinkovit i da je SAD u mnogo boljoj poziciji sa svojim kapitalizmom. Svako tko misli da je pred njim dobra budućnost, taj nije voljan dozvoliti eskalaciju sukoba.”

SAD Rusija

Danas, međutim, kaže Krastev, „Putin ne vjeruje da je budućnost Rusije posebno svijetla. On ne vjeruje vlastitom sustavu i zato pokušava da za svog života riješi sve probleme. Njegov pogled na svijet je apokaliptičan, on izgovara fraze poput: ‘Svijet nema smisla ako u njemu nema mjesta za Rusiju’. To zvuči sablasno. Sovjeti to nikada ne bi tako rekli, jer ne bi mogli ni zamisliti svijet bez Sovjetskog Saveza.”

Na Zapadu atmosfera nije tako apokaliptična, ali se i Zapad u godinama nakon 1989. i pada komunizma morao odreći vlasti, kaže Krastev. „Kao rezultat toga, Zapad je također doživio pad, čak i ako je on bio samo relativan. Apokaliptični strahovi, međutim, dolaze od mladih koji brinu o smaku svijeta zbog klimatskih promjena. Strahovi također dolaze i iz našeg iskustva s pandemijom, koja nas je naučila da nas iznenada može zadesiti velika katastrofa.”

Uz konstataciju da ga taj pesimizam jako zabrinjava zbog moguće „logike eskalacije”, politolog Ivan Krastev na kraju intervjua za švicarski list ocjenjuje: „Meka moć Rusije uvijek je bila utemeljena na njezinoj čvrstoj moći. Vjerovalo se da je Rusija siromašna, ali da joj je vojska jaka. A sada vidimo potpuni kolaps ruske vojske. Trenutno su iranski dronovi ti koji prave razliku na fronti. Nakon tih vojnih promašaja, tko će u budućnosti htjeti kupovati rusko oružje?

Putin bi stoga mogao biti primoran da eskalira situaciju, čak i ako nije samoubilački tip. Isto vrijedi i za Ukrajinu, koja je ovisna o podrški Zapada. Ako Ukrajina mora strahovati od mogućnosti da Zapad odjednom više neće plaćati, ona će onda pokušati da svoj cilj postigne brzo. Tako da i tu uočavamo ‘logiku eskalacije’.”

Priredio: Ivan Đerković
Deutsche Welle