Advent: Sjedi, jedan, N1


Da mnogi „bježe od kamere“ te imaju negativno mišljenje o novinarima, uvelike doprinose i sami novinari. Primjer za to dala je ekipa N1 televizije dovodeći u vezu „Advent na Stupu“ s (ne)ukrašavanjem grada Sarajeva i profitom.

FOTO: KT, ilustracija

PIŠE: Josip VajdnerKatolički tjednik

Uistinu nije malo svećenika, časnih sestara i općenito vjernika koji zaziru od novinara. Ostavljajući po strani nepoučenost, predrasude i strah od javnog nastupa, nedvojbeno je kako tomu doprinose i sami novinari koji diletantski pristupaju svome poslu. Najveće zamjerke jesu: sugestivne interpretacije razgovora, pri čemu autori nerijetko uzimaju potpuno sporedne (nevažne) stvari; te stavljanje razgovora u kontekst kojega sugovornik nije mogao ni pretpostaviti.

Upravo je to uradila ekipa televizije N1 i novinarka Dragica Gajić u uratku, 28. studenoga, kada su priču o vjerskoj i humanitarnoj, kulturno-zabavnoj manifestaciji Advent na Stupu stavili u vezu s komercijalnom isplativošću i kićenjem grada Sarajeva.

Manifestacija i advent nisu sinonimi

Adventom na Stupu, počela je praznična atmosfera u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Kulturno zabavna manifestacija se održava subotom, a već prilikom otvaranja privukla je veliki broj ljudi. Uz nastupe različitih bendova, hranu, piće i dobro druženje, advent će trajati do 17. decembra“, tako je N1 započeo prilog – što samo po sebi nema ništa negativno, ali već u startu odaje površan pristup.

Najprije, Grad i „praznik“ s ovim događajem nemaju nikakve veze nego su organizatori: župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u sarajevskom naselju Stup, stupski HKUD don Ivan Trobentar te NCM Ivan Pavao II., a sve s humanitarnim ciljem – pomoći najpotrebnijim župljanima te kroz druženje doprinijeti vjerničkoj pripravi za najradosniji kršćanski blagdan Božić. I manifestacija će se održavat svake subote kroz došašće od 18:00 do 23:00 sata te nedjeljom nakon svetih misa, a sam advent, kako je poznato, traje do Božića – 25. prosinca.

No, iako se u prilogu N1 može, dakle, već u početku prepoznati površnost, to još uvijek nije ništa negativno. Štoviše, pohvalno je da se neka svjetovna medijska kuća zanima za katoličke sadržaje, poglavito što su autentično prenijeli riječi župnoga vikara da će se na taj način pomoći najpotrebitijim župljanima.

Međutim, ono što je uslijedilo dovodi i vjersku dimenziju i nakanu Adventa u potpuno nepotreban kontekst, a sugovornike i organizatore, blago rečeno, ostavlja u čuđenju.

„Niđe veze“

Naime, nakon rečenoga naglasak je stavljen na kićenje Sarajeva koje će još „pričekati“ te na ekonomska ulaganja i isplativost dočeka Nove godine. Pri tome se u svjetlu ekonomske krize iznose argumenti „za“ i „protiv“.

Rekli bismo: „Niđe veze!“

Štoviše, oni koji su iz različitih razloga protiv izdvajanja ikakvih financijskih sredstava u te svrhe, zaključit će kako je i Advent na Stupu zapravo nepotrebno rasipanje – što je onda u izravnoj suprotnosti s poticajima pape Franje o Božiću kao „odlasku na periferije“. I dakako da će imati i negativan stav prema tomu.

Odatle će se onda i organizatori ove manifestacije s pravom osjećati prevarenima jer su gostoljubivo i dobronamjerno primili novinarsku ekipu koja ih je u biti izigrala.

Stoga će logičan zaključak biti: „E, neće više!“ I da stvar bude gora, svaki će novinar zbog toga u buduće biti dočekan s dozom predrasude i sumnje.

Koja je „ekonomska isplativost“?

A što je bit manifestacije Advent na Stupu koja se održava od 2019. svjedoči činjenica da je cjelokupan novac, dobiven prodajom kuhanoga vina, kolača, rakija, suvenira… svega onoga što su donirali župljani, njihovi prijatelji i dobročinitelji, išao u humanitarne svrhe. Od toga je svake godine prosječno 120 obitelji obradovano, na određeni način, pred svetkovinu Božića. I to je priča koja ne govori o ekonomskoj isplativosti ili rasipništvu, nego o kršćanskoj ljubavi motiviranoj „susretom“ s Isusom – što zapravo i jest bit adventa tj. došašća.

Zbog toga je očigledno kako je kontekst u koji je stavljen Advent na Stupu potpuno promašen.

Poznato je pak da je novinarski kruh – „kruh s osam kora“ (odmah poslije rudarskoga, onoga „s devet“). Poglavito što svi vide i svi mogu kritizirati sve ono što novinar uradi. Zato onaj koji se bavi tim poslom nerijetko ima dojam kao da „gol ide ulicom“. Međutim, to ga i obvezuje na odgovornost i profesionalni pristup svakom zadatku prema načelima: pitaj što nisi siguran i sve provjeravaj!

Stoga bi se ocjena za rečeni uradak mogla kazati: „Sjedi, jedan, N1!“ I zarad novinarske struke, uradi ponovo!