Sljedećih dana objavit ćemo najbolje učeničke radove s Tropletova literarnoga natječaja za 2022. godinu. Biti će objavljeno po pet najboljih radova učenika osnovne škole i pet radova učenika srednje škole koji su dobili pohvalnice.

HKZ Troplet

Lijepo je živjeti u miru

Uzmimo vremena i razmislimo o planetu na kojem živimo, o ovoj i sljedećoj generaciji. Kakav bi to svijet bio ako nema rata, uznemiravanja, bijede, osvete, nasilja i bilo čega drugog. Sigurnost? Je li to ono što želimo u našim životima? Jeste. Što onda ako je nada za tim nestala? Što je sljedeće? Ja odlučujem nastaviti dalje. Nastaviti se kretati, nastaviti živjeti ovaj život s nekim sjajnim idejama. Ne bojim se, imamo Boga. Bog nas je stvorio.

Misli me vode dalje, kreću se brže nego što ih mogu pratiti. Zašto smo ovdje, iz generacije u generaciju? Da pogodim, da se hranimo? Budemo najbolje ljudsko biće? Zabavljamo se? Sva moja nagađanja mogu ili ne moraju biti pogrešna, ali ako ih malo bolje sagledamo morat ćemo priznati kako su istinita. Možda ne sa stopostotnom sigurnošću , ali jesu, istinita su. Jer svi mi prolazimo kroz te stvari, zar ne? Ali to nije poanta. Poanta je sa smo stvoreni da zadržimo ovaj svijet, da svijet miruje, a mi da budemo korisni. Ovaj svijet je za nas sigurno mjesto za život, ili je barem nekad bio. Svijet je nekada bio mjesto gdje smo živjeli u miru i sigurnosti. Zemlji je potreban mir da bi preživjela. To se odnosi na svaki kutak. Tek kada se zadrže mir i sklad, stvari će i dalje teći glatko. Dok rat uništava i remeti, mir gradi i jača, ali i obnavlja. Nije samo važan mir u svijetu. Mir u nama samima je od nemjerljive važnosti. Osobni mir je ono što nam pomaže postići sigurnost i spokoj te izbjeći tjeskobu i kaos kako bismo naš život učinili boljim.

Iskreno, dok ovo pišem misli su mi posvuda. Hvata ne tuga zbog onoga što je bilo, bolne uspomene rata koje moje bake, djedovi i roditelji poznaju. Hvata me ljutnja zbog povijesti koja se ne prestaje ponavljati. Tisuće i tisuće djece ostaju bez djetinjstva, bez roditelja, prijatelja. Bez mira. Kako je moguće da smo toliko napredovali u tehnologiji, medicini. Pronalazimo toliko inovativnih rješenja za masu problema, a ljudima je i dalje rat postoji kao opcija? Otuđivanje mira ljudima koji to nisu zaslužili. Pokušavam razbistriti glavu, tražim nešto da umirim svoje misli. Vjera. Bog. Koliko puta smo čuli pitanja poput: Ako Bog postoji zašto dozvoljava sve ove grozote? Zašto se smo ne pokaže i zaustavi svaku lošu ideju koja padne na pamet čovjeku? Jednostavno je. Bog nas je stvorio sa slobodnom voljom. Pokazavši nam sebe čistim, nepobitnim dokazima tu istu slobodnu volju nam oduzima. Nema u tom slučaju vjere. Ako znamo bez grama sumnje da Bog postoji, ne bismo radili ništa loše. Ali ne bismo ni radili ništa. Ne bismo imali slobodne ideje, slobodnu volju, ne bismo mi bili mi. Tu u obzir dolazi molitva. Molitva za mir i za obraćenje. To je ono što meni pruža mir i sigurnost. Ne želim ništa, osim sigurnosti, svima. Da, želim biti sigurna da su ljudi sigurni. Važno je da pazimo jedni na druge. Potrebna nam je sigurnost. Sigurno mjesto za obavljanje društvenih uloga. Sigurno mjesto na ljubav i mir.

I na kraju, plemenita misija svih nas mora biti promicanje mira. Rad za dobrobit svih ljudi. Svi se moramo potruditi da održimo mir i slobodu. Za svijet i za dušu. Jer, mir u duši i u svijetu najljepši je osjećaj…