Sljedećih dana objavit ćemo najbolje učeničke radove s Tropletova literarnoga natječaja za 2022. godinu. Biti će objavljeno po pet najboljih radova učenika osnovne škole i pet radova učenika srednje škole koji su dobili pohvalnice.
HKZ Troplet
Mir je djelo pravde
Lađica. Mala, nejaka, u sred mora, pleše kako jaki valovi narede. Želi se iščupati, ali ne ide.. Što se više bori, to više tone. I kada dođe u zonu tišine, spokoja, neobične finoće zna da se nakon toga sprema još jača oluja.
Ponekad ne znam kojim putem krenuti. Stojim na raskrižju, a glasovi u meni vrište. Skupim hrabrosti pa krenem, ali čim napravim korak… Zaboli. Jedino što želim vidjeti jest stijenu usred mora ili pak svjetionik u magli. Ono što me dovodi do raskrižja su putevi nepravde, laži i obmane. Nepodnošljivo, s druge strane toliko zastupljeno. Kada sa svoga prozora promatram napolju daleki brežuljak, kako jutarnje sunce razdire nad njim maglu i obasjava tihe livade, a blaga rijeka vijuga k meni između ogoljenih vrba, kad cijela ta prekrasna priroda stoji preda mnom, kao lakirana sličica, pomislim tko smo mi pa da tu netaknutu prirodu uzmemo pod svoje. Kada bi barem postojao stroj koji bi smirio vjetar kiše, a pretvarao nas u vojnike ljubavi. Promjena bi nam dobro došla, a leptiri su dokaz kako promjena može biti čarobna. Sjedeći u hladnoći, čula sam samo tihe šapate bakice koja se molila. Oko stare, naborane ruke visi drvena krunica. Svi sitni djelići mog, do tada uzburkanog, mozaika pronađoše svoje mjesto. Shvatih da nam nije potreban nikakav nadnaravni stroj, kada svu utjehu možemo pronaći u Bogu, i to preko molitve. Drvo nema vrijednost kad se uporedi sa zlatom, ali kada se davimo u moru ne hvatamo se za zlato, već za drvo, odnosno dasku. Na nama je da pronađemo te izgradimo mir, a Bog će sve naše puteve razriješiti. Mi nemamo sposobnosti boriti se s toliko kompleksnim stvarima. Zaista je malo potrebno da se raskinu okovi i da nam radost neuništiva života bljesne pred srcima. Potrebno je usredotočiti se na snažne, euforične, čarobne, prelijepe dijelove života i Bog će ih donositi još više. Naravno, ništa se ne događa preko noći, jako bitno je strpljenje. Strpljenje ne znači sjediti i čekati, već gledati unaprijed. Gledati u trn, a vidjeti ružu, gledati u noć, a vidjeti dan. Jer oni koji ljubavi u sebi imaju su strpljivi i znaju da mjesecu treba vremena da postane pun. Što je srcu našem svijet bez ljubavi? Što je čarobna svjetiljka bez svjetla… Čim u nju staviš žižak, odmah se na bijelom zidu jave slike u svim bojama. Kada bi sve i ostalo na priviđenjima što se pojave i minu, ipak nas usrećuje i oduševljavamo se čarobnim prikazima. Ljubav je najveće čudo. Iz ljubavi ide život, ozdravljenja, opraštanja, iscjeljenja… Smješno i reći, ali ponekad je stvarno korisno, za izgradnju vlastitog mira i spokoja, zaboraviti ono što vas je povrijedilo, ali nikada nemojte zaboraviti ono što vas je naučilo. Zadržite se na ljepoti života. Gledajte zvijezde i vidite sebe kako plešete s njima.
Nikad ne žurite, sve radite tiho i smireno. Ne gubite svoj unutarnji mir ni zbog čega, čak i ako vam se cijeli svijet odluči srušiti na leđa i kada krenu šarati dušu i srce kao da je jedina preostala dvolisnica u kojoj si davno nacrtao skicu života, ne brini se Bog je s nama. Uvijek će ostati komadić kože, duše i srca na koji možeš posaditi neki novi cvijet.