Kao glavni razlog navijanja za Maroko, kaže taj kontinuirani plačljivko, jest odnos hrvatske politike prema Kosovu. Pa, treba li Hrvatska podržati onu Srbiju koja je učinila toliko zla u Hrvatskoj i BiH; Srbiju koju predvodi čovjek koji je huškao Srbe protiv Hrvata i Bošnjaka?
FOTO: ilustracija nedjelja.ba
PIŠE: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Neki od medija prenijeli su izjavu srpskoga predsjednika Vučića kako će u subotu navijati za nogometnu momčad Maroka. Ne bi bilo ništa neobično, poznajući njegovu antipatiju prema Hrvatima, da pri tome nije izjavio kako neće ići u Hrvatsku na odmor, i to za razliku od onih 10-ak % Srba koji to čine. Što reći poslije takve izjave predsjednika jedne države, pa makar se radilo i o Srbiji? Ništa. Čovjek je rekao samo istinu.
To nije problem Hrvatske nego Srbije
Doista samo 10-ak % Srba shvaća da je Srbija na krivom putu. A to nije problem Hrvatske, nego Srbije i njezine budućnosti. Kao glavni razlog navijanja za Maroko, kaže taj kontinuirani plačljivko, jest odnos hrvatske politike prema Kosovu. Pa kakav bi to trebao biti hrvatski stav prema Kosovu? Treba li Hrvatska podržati onu Srbiju koja je učinila toliko zla u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Srbiju koju predvodi čovjek koji je huškao Srbe protiv Hrvata i Bošnjaka? Treba li Hrvatska podržati onu Srbiju koja je pokrenula oko milijun albanskoga stanovništva s Kosova u bijeg? Ne treba, sve dok ne postane dio demokratskoga svijeta.
Zanimljiva je i Vučićeva izjava kako Bošnjaci u Sandžaku navijaju masovno za Maroko, pa zašto ne bi i on. S malo više pameti shvatio bi da to navijanje nije upereno protiv Hrvatske, nego protiv Srbije. Ne žive oni na prostoru Hrvatske nego Srbije. Pa ako netko navija za neku daleku zemlju samo zbog toga jer je muslimanska, ne treba zabrinjavati hrvatsku vlast, nego onu na čijem prostoru ti ljudi žive. Uostalom, ti isti ljudi bi još žešće navijali za Maroko da igra protiv Srbije.
Navijanje je vraška stvar. Od sporta preokrene se brzo u smjeru politike i ideologije. O čemu je riječ ponajbolje pokazuju sukobi s mladim Marokancima u Belgiji i Francuskoj. I tu bi Hrvati trebali biti bez brige. Navijačima u Sandžaku ili onima uz Drinu s bosanskohercegovačke strane, nikada nisu učinili nešto loše. A Srbi? E, to je druga priča. Tko se želi informirati, neka pročita izjave bivšega partizana Adila Zulfikarpašića o četničkim zločinima nad muslimanima u Drugom svjetskom ratu ili prisjeti se onoga što su moderni četnici uradili u prošlom ratu u Srebrenici.
Bošnjaci će prija s Hrvatima nego s Vučićem
Istina, danas postoji napetost u hrvatsko-bošnjačkim odnosima u BiH. Ti će se odnosi zasigurno prije poboljšati, nego oni između bošnjačkih navijača u Sandžaku i Vučića. Uostalom, Hrvatska je u prošlom ratu jako puno pomogla Bošnjacima, kako onima u izbjeglištvu tako i onima na bojišnici, i to pored svih nesporazuma između Hrvata i Bošnjaka u BiH.
Na drugoj strani, Bošnjaci u Hrvatskoj su masovno sudjelovali u odbrani Hrvatske protiv JNA i četničkih hordi. Uzalud se Vučić dodvorava Bošnjacima Sandžaka. Sve ako i pobjedi Hrvatska, neće ti navijači gledati na nju s prezirom kao što to čine na velikosrpsku politiku koju sprovodi Aleksandar Vučić.
Nada Srbije
A što se tiče onih 10-ak % Srba koji idu ljetovati u Hrvatsku, i vjerojatno će navijati za nju protiv Maroka, oni su nada Srbije. Malo ih je, ali ih ima. U svim diktaturama i narodima s krivim sjećanjima, prema kojima su za sve bili krivi drugi, oni su svjetlo u tami. Svijetle danas u tami Srbije kad se govori o agresiji Rusije na Ukrajinu, rješenju pitanja Kosova i odnosa prema Europi. Ne treba, dakako, zaboraviti ni one milijune Srba koji odoše u europske zemlje i Ameriku u potrazi za boljim životom. Upravo onih 10-ak % i ovih nekoliko milijuna u Europi i Americi – bez obzira što među ovim drugima još uvijek ima i onih koji se nisu oslobodili krivih sjećanja – govore da Srbi preferiraju živjeti na prostoru na kojem vladaju europske demokratske vrijednosti, a ne one koje zagovara Vučić.
Hrvatska nije kolonijalna zemlja
Čitam nedavno u jednom srpskom mediju kako je jedan srpski „gastarbajter“ zabranio svojoj djeci govoriti srpski. Zašto? Vjerojatno ne zbog toga što ne voli svoju matičnu zemlju, nego jer ne želi da mu djeca padnu pod utjecaj pogrešnih srpskih sjećanja kako su za sve krivi drugi „pa da počnu navijati za Maroko protiv Hrvatske“ ili pričati gluposti koje šire neki srpski mediji da je Rusija nevinašce, a Ukrajina zločinac.
Što reći na kraju? Vučićevo navijanje je beskorisno kao i njegova čitava velikosrpska, četništvom zadojena, politika. Šteta što to ne vidi i onih 90-ak % Srba. Svejedno tko u subotu pobjedi, na hrvatskom moru će se i dalje viđati jahta marokanskoga kralja. Zašto i ne bi? Hrvati nemaju ništa protiv Marokanca, a ni Marokanci protiv Hrvata. Ona divljanja mladih Marokanaca zadnjih dana po ulicama nekih europskih gradova su, među ostalim, posljedica kolonijalnih vremena. Koliko me moja sjećanja služe, Hrvatska nije bila nikada kolonijalna zemlja.