Natalitet na zapadnom Balkanu
Neki su naši zemljaci ranih 1990-ih tvrdili kako će izgraditi (još) stariji Dubrovnik. No, projicirana demografska slika ove zemlje upozorava kako bismo vrlo brzo mogli dobiti najstariju BiH ikad. Starija će populacija, naime, činiti 40% stanovništva, a bit će nas upola manje negoli danas.
Od 2013. do 2021. gotovo pola milijuna ljudi napustilo BiH
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Nije, dakako, pitanje nataliteta postalo aktualno preko noći. Korijeni su, dakako, u 1990-im kada je zbog rata blizu dva milijuna stanovnika, prije svih, Bosne i Hercegovine, a onda i Hrvatske, Srbije, Kosova, (Sjeverne) Makedonije… napustilo svoje domove i utočište našlo na Zapadu. Poslije rata, a poglavito posljednjih nekoliko godina te su (ratne) izbjeglice zapravo prometnute u snažnu logistiku ovodobnim migrantima, ponajprije ekonomskim. Ali ne i samo ekonomskim znamo li kakve su političke okolnosti u regiji koju, navodno zbog političke korektnosti, međunarodni poklisari krste zapadnim Balkanom. Zveckanje oružjem, taj nedodirljivi dio balkanskoga folklora, opet se, naime, povremeno čuje…
Falit će pola Bosne…
Prema UN-ovu izvješću za prošlu godinu Perspektive svjetskog stanovništva, Bosna i Hercegovina je na prvom mjestu zemalja s najvećim smanjenjem broja stanovnika. A među „top 10“ čak su tri s prostora ex-Jugoslavije: uz lidera, BiH, Srbija je sedma, a Hrvatska osma. Prema rečenom izvješću, očekuje se – zapravo (više) strahuje! – kako će Latvija, Hrvatska, BiH, Litva, Kosovo, Armenija, Sjeverna Makedonija i Poljska izgubiti između 40% i 50% svog stanovništva do kraja stoljeća. Štoviše, kada je riječ o BiH, ta bi se demografska katastrofa mogla dogoditi i ranije, za, po svoj (ne)prilici, 50-ak godina.
„Analiza stanja stanovništva potvrdila je kako je Bosna i Hercegovina zemlja s ‘najnižim niskim’ fertilitetom na svijetu (1,25), visokim razinama migracija i starenja stanovništva, kao i duboko ukorijenjenim rodnim nejednakostima. Do 2070. takvi će demografski trendovi i nejednakosti dovesti do smanjenja ukupna stanovništva za više od 50%, dok će demografska struktura naginjati starijoj populaciji (s njezinim udjelom u ukupnom stanovništvu s više od 40%)“, tumačio je predstavnik Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda (UNFPA) u BiH John Kennedy Mosoti na konferenciji za medije nakon prošle godine provedene projekcije stanovništva BiH za razdoblje 2020. – 2070.
Širom otvorena vrata
Slijedom čega treba kazati kako je od 2013. do 2021. gotovo pola milijuna ljudi napustilo BiH – samo, primjerice, te posljednje „obrađene“ godine njih 170 000! – grad veličine (gotovo) Banje Luke. Službenih podataka za prošlu godinu još nema, ali potkraj pretprošle je procjenjivano kako će se 2022. trend odlazaka, ne samo nastaviti, nego da će, nažalost, biti još veći. A kad smo kod odlazaka, 20. siječnja je objavljena vijest koja je u biti sol na otvorenu ranu. Naime, zbog nepostojanja bilateralnih sporazuma o dvojnome državljanstvu između BiH i zemalja u kojima danas žive mnogobrojni ljudi iz BiH, iseljenici su bili primorani izabrati jednu od putovnica, odlučivali su se za svoje nove domov(ine)e.
No, nakon što je proteklih godina nekoliko europskih država – sučeljenih ponajprije s manjkom radne snage – omogućilo posjedovanje dvojnog državljanstva, Ustavnom sudu BiH upućena je apelacija kojom su se odredbe postojećega Zakona o državljanstvu BiH pokušale proglasiti neustavnim i otvoriti put izradi novog zakona prema kome bi oko 100 000 osoba iz BiH moglo ponovno zatražiti prijam u matično državljanstvo koga su se u međuvremenu odrekli. Ustavni je sud, međutim, 20. siječnja ove godine odbio apelaciju, što u praksi znači kako najveći broj onih koji su se u proteklim godinama i sad već desetljećima odrekli, vjerojatno više neće imati priliku ponovno steći bh. državljanstvo.
Listopadski poučak
Koliko će to doprinijeti pravnom, ali i suštinskom prekidu veza s domovinom – vidjet ćemo. Ne treba se pak previše nadati. Prošloga listopada na još jedne povijesne (…) izbore u BiH odazvalo se tek 70 000 pripadnika dijaspore koju su, napomenimo i to, bošnjačke stranke uspješno mobilizirale uoči popisa stanovništva 2013. kako bi Bošnjaci premašili magičnih 50%. I uspjeli su. Prema podatcima Agencije za statistiku BiH iz 2016., koje smo, doduše, čekali tri godine, Bošnjaka je 50,11%. Ali nakon trendova iz godina koje su uslijedile poslije toga, slobodno se može kazati – bilo ih je. Jasno, to isto važi i za Srbe kojih je (bilo) 30,78% i Hrvate kojih je (bilo) 15,43%.
Istina, teritorij bivše SFRJ uvijek je bio emigracijski – gastarbajterski. Ipak, trbuhom za kruhom uglavnom je išla glava obitelji. Uz to, ta se okolnost kompenzirala visokom stopom nataliteta i prirodnog prirasta. Danas (zapravo i jučer) imamo i negativan prirodni prirast i velik odljev stanovništva. Riječju, imamo i prirodnu i mehaničku depopulaciju. Primjerice, 2021. u odnosu na 2020. rođene su 124 bebe manje, a istodobno je povećan broj preminulih. Tako je pretprošle godine zabilježeno 22 633 više preminulih nego rođenih, a 2020. ta je razlika iznosila 16 809. Problem, trenutačno se čini gotovo nepremostiv, je (i) to što se na potragu za boljim životom odlučuje sve veći broj mladih čiji je krajnji cilj osnovati obitelj u tuđini. A posebno je uznemirujući podatak da, kako je to pokazalo istraživanje Večernjeg lista, svaka druga mlada osoba u BiH razmišlja o odlasku.
„Najčešće emigriraju osobe u 20-im i 30-im godinama, to su ljudi u punoj radnoj snazi. Vidimo kako u nekim sektorima gospodarstva imamo nedostatak radne snage, to je upravo zbog toga“, pojasnio je demograf s banjolučkog Prirodno-matematičkog fakulteta Aleksandar Majić što nas je (sve) snašlo.
Domino-efekt
Uz (sve) to treba kazati i kako negativan prirodni prirast ili loša demografska slika države uzrokuje domino-efekt koji podrazumijeva poteškoće koje se zrcale u svakoj sferi društvenog života. Zdravstveni sektor je, primjerice, sve opterećeniji jer je pučanstvo sve starije. Analizirajući balkansku demografsku sliku, Amer Osmić sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka apostrofira Srbiju, BiH i Sjevernu Makedoniju, te tumači zašto je k tomu tako.
„Mlađi građani tih država imaju izrazito visoku razinu nezadovoljstva prema društvenom standardu u tim zemljama i samim tim u tom najplodnijem razdoblju života za njih napuštaju svoje zemlje. Ne možemo kazati kako je to isključivo zbog nezaposlenosti koja je svakako jedan od najvažnijih čimbenika, ali, općenito gledano, to je cjelokupni društveni ambijent u kome dugoročno živi stanovništvo zemalja zapadnog Balkana.“
A kako bi se riješio ovaj, sad već, kronični problem, postoji, dakako, način. Demografi, ne samo u BiH, nego u cijeloj regiji drže kako je nužno napraviti projekciju za 25 godina. „Dakle, sada valja razmišljati o onoj djeci koja još nisu rođena i graditi ono što je najvažnije za društvo, a to je društvo jednakih šansi. To je ono što su građani iskazali kao najvažnije s aspekta zdravstva, pravosuđa, sigurnosti, obrazovanja, da svaki građanin ima jednak pristup svim uslugama. Drugo je da država stane iza svojih stanovnika. Onog trenutka kad mu je intimno teško, da je tu država da pomogne. Nažalost, mi bilježimo u zemljama zapadnog Balkana koje nisu članice Europske unije nepostojanje jasnih strategija“, upozorio je za Radio Slobodna Europa prof. Osmić napominjući kako iz rečenih zemalja odlaze najpotentniji ljudi, a da gotovo nitko ne dolazi.
Oprez, ipak!
Istina, to što nitko ne dolazi, jest upozoravajuće. Ipak, treba biti oprezan. Hrvatska je, primjerice, do kraja listopada prošle godine izdala 100 000 radnih dozvola stranim radnicima, i to, uz oštru kritiku oporbe i medija, aktualna vlast smatra uspjehom svoje politike (širom) otvorenih vrata. Novinska su istraživanja, naime, pokazala kako u tu najmlađu članicu EU-a ne hrle strani studenti, ni obrazovani useljenici kao u zapadne zemlje, nego jeftina, uglavnom nekvalificirana, radna snaga na kojoj pojedinačno profitiraju poslodavci, a ne država. Što bi u prošlotjednom naslovu kazao jedan tamošnji dnevnik: Dolazi nam sirotinja veća od naše da bi radila za nisku plaću.
Cilj balkanskih zemalja trebao bi, dakle, biti sačuvati (makar) trenutačno brojno stanje i svome stanovništvu osigurati pristojan život u domovini. Ako već nije kasno.