HKM
Temelj socijalnog nauka Crkve je dostojanstvo ljudske osobe, poštivanje dostojanstva ljudske osobe. To zvuči prilično apstraktno, akademski uštogljeno, kao i prozaično pitanje: što je čovjek. Naoko, to su teme za dokone akademske rasprave koje nemaju nikakve veze sa stvarnim, realnim životom. Međutim riječ je o dubokim životnim stvarnostima koje toliko živimo da ih ni ne primjećujemo, kao riba vodu – primijeti tek nedostatak vode kad bude izvučena na suho!
Dostojanstvo ljudske osobe izvodi se iz čovjekove sličnosti Bogu: Na svoju sliku stvori Bog čovjeka. Zato je važno, posebice za vjernike pročišćavati soju sliku Boga jer kakvu sliku imamo o Bogu, o tome će uvelike ovisiti naša slika o čovjeku. Zašto je to važno?
Zato jer o tome ovisi naš odnos prema tom čudnom biću koje lakonski zovemo „čovjek“!
Ako uzmemo biblijsku sliku čovjeka koji ima svoje neotuđivo ljudsko dostojanstvo koje je s onu stranu svih drugih kategorija, fizičkih, intelektualnih, spolnih, rasnih i drugih zadatosti onda smo upućeni na jedan odnos prema tom biću. To je čovjek i kao takav je res sacra, nešto posebno i sveto.
Uzmemo li sliku čovjeka koja se razvila kroz 20. stoljeće, a dominantna je i danas, a to je slika čovjeka kao potrošača i ujedno i robe, onda to biće možemo misliti kao ne još dovoljno čovjek ili više nedovoljno kvalitetno čovjek. To su općenito uporišta za opravdanje praksi kakve su pobačaj ili eutanazija.
Rasni, klasni i drugi modeli diskriminacije čovjeka ustvari temeljno počivaju na slici čovjeka i Boga. Alternativno, sve prakse oslobađanja čovjeka od duhovnih i materijalnih ograničenosti utemeljeni su na razumijevanju čovjeka i Boga kao dva aktera u svemiru koji zajedno rade na uređenju i dovršenju ovoga svijeta.
Zato je važno postavljati si uvijek iznova pitanje Cezareje Filipove: A vi, što vi kažete, tko sam ja? U odgovaranju na to piranje otkriva se odgovor na pitanje što je čovjek, a onda i odgovor na pitanje kakav odnos možemo i moramo ostvarivati s tim bićem. I zato je važno uvijek se nanovo navraćati na ova pitanja i produbljivati ih: što je čovjek? Tko je Bog za nas? Tu su temeljna pitanja na koja odgovore moraju tragati svi naraštaji ali i svaki od nas ponaosob jer o njima ovisi koliko ćemo kao ljudi živjeti.
Prof. dr. sc. Gordan Črpić diplomirao je 1990. godine elektrotehniku na Višoj tehničkoj školi „Rade Končar“ u Zagrebu. Godine 1996. diplomirao je teologiju na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 1997. sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Magisterij znanosti, područje društvenih znanosti, polje sociologija, stekao je 2002. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je Fakultetu stekao i titulu doktora znanosti, područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije 2009. godine.