U davna vremena živjeli su ljudi bistra uma i plemenite duše. Godinama su lutali različitim krajevima tražeći mjesto za svoj dom. Kad su stigli do Velike Rijeke, odlučili su tu i ostati. Sagradili su svoje kuće, sagradili svoje selo i izrodili veliko, brojno i zdravo potomstvo. Izabrali su i kralja po imenu Razum. Također su primili vjeru, jezik i pismo. I tako je nastao narod. Bio je nadaleko poznat po svojoj čestitosti i mudrosti

Vrijeme je prolazilo. Život im je bio bogat. Ali sve što je dobro privlači zavidne ljude. Iz vrlo dalekih krajeva, gdje je vladala nesloga i mržnja, a njihova kraljica bila je Zavist, krenuli su na ovaj narod. Rušili su im kuće, otimali djecu, palili knjige…

Ali ljudi su bili hrabri i neustrašivi. Zbog toga je Zavist odlučila ubiti Razuma. Tako bi. Narod ostane bez kralja i odluči da vlast pripadne njegovoj ženi. Zvala se Čast. Imala je kćer Slobodu i sina Život. I umjesto da narod bez razuma propadne, postali su još jači uz Čast. Čast je vladala pošteno i dostojanstveno. Bila je skromna, iskrena i pravedna. U svemu joj je pomagala kći. Sloboda je bila najljepša djevojka na svijetu i voljena u narodu.

Zavist, već pobješnjela, pokušava ubiti i Čast, ali bez uspjeha. Tada je pokuša oteti Slobodu, ali je i ona bila neuhvatljiva. Narod ih je dobro čuvao, kao što se čuva najveći zavjet predaka. Ali Zavist nije mirovala. Tražila je put do zla. Tako nagovori Život da se odrekne svoje majke i sestre, dobivši zauzvrat obećanje – vječnu slavu i moć. Život je vjerovao. Na prevaru zatvori Čast i Slobodu u kutiju zaborava. Postao je kralj. Narod se boji novog kralja jer Život bez Časti i Slobode je život sa strahom. Tada su istina i nada daleko, a tuga i zlo su prvi susjedi. Zavist je imala kćer Laž koja se na nagovor svoje majke udala za kralja. S njom je život postao još suroviji, a ljudi nesretniji. Život i Laž imali su kćer Prjevaru i sina Zaborav.

Došli su još crnji dani. Narod je svakim danom sve više propadao. Od razumnih, časnih i slobodnih ostao je samo prevareni narod. I – zaboravljen.

Ne prođe dugo, a Zavist odluči otići jer im više nije imala na čemu zavidjeti. S njom su otišle kći Laž i unuka Prevara jer im je dosadio Život takav kakav jeste. Kad je kralj ostao sam, sa svojim sinom Zaboravom, osjetio je neizmjernu tugu i pokajanje zbog onoga što je učinio svom narodu, te je pao u krevet. Sinu je bilo žao oca i odluči pronaći kutiju zaborava. Nije je bilo teško pronaći.

Bila je na putu, zaboravljena. Bio je sretan, ali ju je uzalud pokušavao otvoriti. Danima je tužan sjedio uz očevu postelju, nadajući se da će čudesno ozdraviti…

Jednog dana ugleda ga mali dječak zlatne kose i upita ga:

“Znaš li Čast i Slobodu?”

“Ne, ja sam rođen poslije njih”, odgovori Zaborav, “ali moj otac Život ih poznaje.”

“Slušaj me dobro”, reče zlatokosi, “ako želiš da Život ozdravi, moraš ispuniti tri zadaće-želje.” Tako će se kutija zaborava otvoriti.”

– Prva želja: Učini neka Život zauvijek zaboravi Zavist, Laž i Prijevaru.

– Druga želja: Vratite Čast i Slobodu narodu!

– Treća želja: Nikada ne dopustiti da Zavist ubije Razum

Zaborav sve tako uradi, pa se Život iznova probudi. S njim su Čast i Sloboda živjele dugo i sretno.